Zašto ćutimo na sastancima, ne tražimo povišicu i ostajemo na poslu koji ne volimo?

Koliko puta ste imali dobru ideju, ali ste odlučili da je ne izgovorite? Ili ste želeli da konkurišete za bolju poziciju, ali ste odustali pre nego što ste pokušali? Iza takvih odluka ne mora da stoji nedostatak ambicije ili samopouzdanja. Ponekad je razlog mnogo jednostavniji – strah.

Iako se o njemu u poslovnom okruženju retko otvoreno govori, strah može da utiče na gotovo svaki aspekt profesionalnog života, od odnosa sa kolegama i nadređenima do važnih karijernih odluka.

Kristina Ving (Christina Wing), predavačica na Harvard Business School i savetnica porodičnih kompanija, tokom višegodišnjeg rada sa zaposlenima i rukovodiocima prepoznala je šest najčešćih oblika straha koji oblikuju ponašanje ljudi na poslu.

Kako objašnjava, ljudi često potcenjuju koliko strah upravlja njihovim postupcima. Iako ga uglavnom povezujemo sa neposrednom opasnošću, evolutivni mehanizmi koji su nekada pomagali našim precima da prežive i danas utiču na naše reakcije, uključujući i one u kancelariji.

Problem je što strah nerado priznajemo, jer ne želimo da delujemo slabo ili ranjivo. Međutim, njegovo ignorisanje može imati posledice i po zaposlene i po organizacije.

Strah od kazne: Kada je lakše ćutati nego rizikovati

Prvi i najosnovniji oblik straha odnosi se na moguće negativne posledice naših postupaka.

    U poslovnom okruženju kazna ne mora nužno da znači otkaz, smanjenje plate ili lošu ocenu rada. Ona može biti i mnogo suptilnija: izostavljanje sa važnih sastanaka, uskraćivanje zanimljivih projekata ili ignorisanje nečijeg doprinosa.

    Ving navodi primer sa svog prvog posla na Volstritu, gde je radila sa nadređenim koji je često vređao njenu inteligenciju i pokušavao da je ponizi.

    Nakon nekoliko nedelja odlučila je da zatraži premeštaj u drugi tim. Suočen sa mogućnošću da takav zahtev naruši njegov ugled, nadređeni je promenio pristup i počeo da joj pruža podršku umesto kritika.

    Ovaj primer pokazuje kako strah može postati sredstvo upravljanja zaposlenima, ali i koliko je važno prepoznati trenutak u kojem takvo ponašanje treba dovesti u pitanje.

    Strah od autoriteta: Zašto ne protivrečimo šefu čak ni kada greši?

    Hijerarhija je sastavni deo gotovo svake organizacije. Titule, pozicije i formalna ovlašćenja jasno pokazuju ko donosi odluke, ali istovremeno mogu stvoriti atmosferu u kojoj zaposleni oklevaju da iznesu svoje mišljenje.

    Autorka opisuje sastanak na kojem je mlađa saradnica primetila da se tokom prezentacije koriste zastareli podaci. Iako je bila bolje pripremljena od svih prisutnih, nije odmah reagovala. Umesto toga, diskretno je skrenula pažnju starijoj koleginici, koja ju je zatim ohrabrila da sama ukaže na grešku.

    Situacija je rešena jednostavno, ali otvara važnije pitanje: koliko korisnih informacija kompanije svakodnevno gube zato što se zaposleni plaše da isprave nekoga na višoj poziciji?

    Kada na sastancima niko ne govori pre direktora ili zaposleni ne postavljaju pitanja čak ni kada su na to pozvani, problem možda nije nedostatak ideja, već strah od autoriteta.

    Strah od osude: Šta će kolege misliti o meni?

    Ljudi prirodno obraćaju pažnju na to kako ih drugi doživljavaju. Na poslu se taj strah najčešće ispoljava kroz zabrinutost da ćemo reći nešto pogrešno, postaviti naizgled glupo pitanje ili pokazati da nešto ne znamo.

    Zbog toga mnogi radije biraju ćutanje, čak i kada bi otvoren razgovor mogao brzo da reši problem. Ving navodi primer porodične kompanije za nekretnine u vlasništvu četvoro braće i sestara. Trojica braće vodila su svakodnevno poslovanje, dok se sestra, koja je živela u Italiji, protivila novim investicijama i insistirala na isplati dobiti.

    Braća su njeno ponašanje doživljavala kao nepotrebno mešanje u poslovanje, ne znajući da iza svega stoji lični finansijski problem. Iako je zahvaljujući vlasničkom udelu bila imućna, sestri je bio potreban novac za svakodnevne troškove. Plašila se da to prizna jer nije želela da je braća osuđuju zbog finansijskih odluka.

    Kada je pravi razlog konačno otkriven, pronađeno je jednostavno rešenje: prodala im je deo svog udela, čime je rešila finansijski problem i omogućila nastavak ulaganja u kompaniju.

    Strah od konflikta: Kada neslaganje postane problem o kojem niko ne govori

    Neslaganje nije nužno loše za poslovanje. Naprotiv, različita mišljenja mogu pomoći da se na vreme prepoznaju slabosti nekog projekta ili odluke.

    Ipak, u mnogim kompanijama zaposleni izbegavaju da otvoreno izraze protivljenje, čak i kada smatraju da određena ideja neće dati dobre rezultate.

    Umesto rasprave na sastanku, nezadovoljstvo se kasnije prenosi kroz privatne razgovore, žalbe kolegama ili ignorisanje tuđih odluka.

    Upravo takvu situaciju Ving je prepoznala u sopstvenoj kompaniji. Dvoje kolega imalo je potpuno različite stavove o pravcu u kojem jedan projekat treba da se razvija, ali nijedno nije želelo da pokrene neprijatan razgovor. Rezultat je bio zastoj projekta.

    Kao jedan od načina za prevazilaženje ovog problema, autorka navodi praksu poznatu kao red teaming, u kojoj određena grupa dobija zadatak da preispita predlog, pronađe njegove slabosti i ponudi drugačiju perspektivu.

    Na taj način neslaganje prestaje da bude lični sukob i postaje deo procesa donošenja kvalitetnijih odluka.

    Strah od neuspeha: Zašto ostajemo na poslu koji ne volimo?

    Strah od neuspeha često je povezan sa slikom koju imamo o sebi, ali i onom koju želimo da drugi imaju o nama.

    Neuspešan poslovni poduhvat, odbijena prijava za unapređenje ili pogrešna odluka mogu nam delovati kao dokaz da nismo dovoljno sposobni.

    Zbog toga ponekad biramo sigurnost, čak i kada nas ona čini nezadovoljnim.

    Ving, koja predaje studentima MBA programa na Harvardu, primećuje da mnogi njeni bivši studenti ostaju na poslovima koje ne vole, iako godinama razmišljaju o pokretanju sopstvenog biznisa.

    Kada ih pita da li imaju rezervni plan, često dobija odgovor da se, ukoliko njihov startap ne uspe, uvek mogu vratiti konsultantskom poslu.

    Prema njenom mišljenju, takav način razmišljanja pokazuje koliko strah od neuspeha može da utiče na odluke koje donosimo.

    Naravno, procena rizika važan je deo svake poslovne odluke. Međutim, korisno je preispitati da li od neke prilike odustajemo zbog realnih prepreka ili zato što se plašimo mogućnosti da ne uspemo.

    Strah od ambicije: Kada ne smemo da kažemo da želimo više

    Možda najneočekivaniji oblik straha jeste onaj koji se odnosi na sopstvene ambicije. Iako živimo u društvu koje vrednuje profesionalni uspeh, mnogim ljudima neprijatno je da otvoreno kažu da žele veću platu, unapređenje, više odgovornosti ili priznanje za svoj rad.

    Umesto toga, radije ostavljaju utisak da su zadovoljni trenutnom pozicijom.

    Autorka opisuje iskustvo sa jednom od svojih najtalentovanijih zaposlenih, koju je najmanje dva puta godišnje pitala gde sebe vidi za pet godina.

    Odgovor je uvek bio isti: zadovoljna je svojim poslom, voli tim i ne planira promenu. Međutim, jednog dana podnela je ostavku jer je dobila rukovodeću poziciju u drugoj kompaniji.

    Tek tada je postalo jasno da je sve vreme želela više odgovornosti, ali to nije otvoreno govorila. Ving priznaje da je i sama mogla drugačije da pristupi razgovorima. Umesto uopštenog pitanja o petogodišnjim planovima, trebalo je konkretnije da razgovara sa zaposlenom o mogućnostima njenog napredovanja.

    Ovaj primer pokazuje da strah od izražavanja ambicija nije problem samo za zaposlene. Kompanije zbog njega mogu izgubiti kvalitetne ljude, a da prethodno nisu ni znale da oni žele promenu.

    Zašto je važno da se o strahu govori i na poslu?

    Svih šest oblika straha često se međusobno prepliću. Zaposleni koji se plaši autoriteta može istovremeno strahovati od osude ili kazne, dok iza izbegavanja konflikta može stajati bojazan od neuspeha.

    Zato Ving smatra da je za dobro rukovođenje važno razumeti šta zaista motiviše ljude, uključujući i emocije koje pokušavaju da sakriju.

    Liderstvo se ne ogleda u odsustvu straha, već u sposobnosti da se o neprijatnim pitanjima otvoreno razgovara i da se, uprkos nesigurnosti, donose odluke.

    Kompanije koje ne stvaraju prostor za takve razgovore rizikuju da izgube mnogo više od pojedinačnih ideja: mogu ostati bez talentovanih zaposlenih, važnih informacija i prilika za razvoj.

    Saznajte sve o dešavanjima u biznisu, budite u toku sa lifestyle temama. PRIJAVITE SE NA NAŠ NEWSLETTER

    Izvor: BIZLife

    Foto: Unsplash/ Getty Images

    What's your reaction?

    Ostavite komentar

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

    developed by Premium.rs | Copyright © 2026. bizlife.rs | Sva prava zadržana.