Privatni produženi boravak kao dobar biznis: Naplaćuju čuvanje dece 30.000 dinara, a nude i dodatne aktivnosti
Otvaranje produženog boravaka za đake postalo je unosan biznis u čitavoj Srbiji. Produženi boravak u sklopu škola je besplatan, ali nedovoljnih kapaciteta, pa su potrebu roditelja mnogi iskoristili kao ideju da dobro zarade.
Iz godine u godinu broj ustanova koje pružaju ovu uslugu raste, jer raste i broj roditelja kojima je ona neophodna. Poštanski sandučići i školska dvorišta prepuni su flajera sa ponudama raznih privatnih boravaka.
Kako je došlo do ove situacije?
U državnim osnovnim školama produženi boravak dece je besplatan, plaća se samo obrok za dete. Po zakonu može da se organizuje od prvog do četvrtog razreda, ali kao i u mnogim drugim stvarima, i ovde je teorija drugačija od prakse. Kada dete završi drugi, izgledi da će ostati u boravku su mali, jer mu mesto „uzimaju“ novi prvačići.
Od trećeg razreda za roditelje sledi snalaženje – kako ko zna i ume. Neko se okreće za pomoć bakama i dedama, neko decu vodi na posao, a oni koji nemaju drugu opciju, primorani su da potraže privatni produženi boravak.
Takođe, produženi boravak ne postoji u svim osnovnim školama, pa roditelji čija deca pohađaju nastavu u ustanovi koja nema dovoljno prostora ili nastavnika, imaju ogroman problem kako da se organizuju sa decom posle kratkotrajne nastave. Kako je po zakonu zabranjeno da deca mlađa od 12 godina ostaju sama kod kuće, a oni zbog poslovnih obaveza ne mogu da budu sa njima, mnogi roditelji odlučuju se za privatne boravke.
Unsplash
Iskustvo roditelja
Miljanina ćerka krenula je u prvi razred. U njenoj školi u Beogradu boravak postoji, ali su roditelji od učitelja čuli da je u njemu previše dece i da ne funkcioniše baš najbolje.
„Većina dece iz našeg razreda upisala je privatni vrtić, pa smo i mi našu ćerku upisali tamo. Jedva smo dobili mesto, jer za privatne boravke vlada prava navala – kaže ona za BIZLife.
Ana objašnjava da je boravak za mesec dana tada koštao 30.000 dinara, dok danas, nekoliko meseci kasnije, košta 34.000 dinara.
„Boravak radi od 7 do 18 sati, što nama odgovara zbog posla, jer oboje radimo do 17 sati i nema ko da je uzima iz škole. Tamo imaju doručak, u slučaju da se u školu ide popodne, i ručak, ako u školu idu prepodne – kaže ona.
Opcije za dodatnu razradu biznisa
Sam prostor, kaže, podseća na privatni vrtić, ali sa mnogo manje đaka. Kada se završe časovi u školi, radnici boravka čekaju decu ispred i vode ih do boravka. Tamo rade domaće zadatke sa učiteljima, obnavljaju gradivo, a imaju vremena i za igru i razne aktivnosti. To je samo početak. Uvidevši mogućnosti za dodatnu zaradu, pojedini boravci su uveli i škole jezika, glume, klavira i slično, što se, naravno, posebno plaća.
Postoje preduzetnici koji se bave samo držanjem produženog boravka, ali se u biznis sa produženim boravkom uključuju i oni koji već drže privatne vrtiće, igraonice ili edukativne centre. Boravci niču u blizini škola, a što zvučnije ime, to je jača i cena. Ove ustanove u oglasima kao prednost napominju male grupe, posvećen rad, stručan kadar, kreativne radionice, pripreme za kontrolne zadatke.
U zavisnosti od opštine, prepoznatljivosti brenda i uslova koje nude, boravci na mesečnom nivou koštaju od 150 evra, ali najčešća mesečna cena iznosi oko 30.000 dinara. Pojedini nude i čuvanje dece na dnevnom nivou i ta usluga se plaća oko 2.000 dinara po danu.
Strogih pravila za organizovanje ovih boravaka za sada nema, sve je na želji i volji preduzetnika koji je posao pokrenuo i na opredeljenju roditelja da pristane, ili ne pristane na uslove koje nude. Zajedničko za većinu je da sa decom rade školovani učitelji, dok se veličina prostora, brojnost grupe, sadržaj obroka i dodatne aktivnosti razlikuju od boravka do boravka.
Izvor: BIZLife/Gorica Mitrović
Foto: Unsplash
