Pridružite se poslovnoj zajednici od 20000 najuspešnijih i čitajte nas prvi

    Avion, avio karte avio-kompanija

    5 neobičnih avio-kompanija koje su zaista postojale

    Krajem 1970-ih, američka vlada je deregulisala avio-industriju, uklonivši federalnu kontrolu nad cenama karata, rutama i ulaskom novih avio-kompanija na tržište.

    Kao rezultat toga, pojavio se nalet novih avio-kompanija od 1980-ih pa nadalje, a neke od njih su bile posebno neobične. Hajde da pogledamo.

    Avion (Pixabay)

    Pet Airways

    Osnovan 2009. godine u Delrej Biču na Floridi, Pet Airways je bio avio-kompanija posvećena isključivo kućnim ljubimcima kao što su mačke i psi – ili putnicima, kako su ih zvali. Leteli su, bez vlasnika, u glavnoj kabini specijalno prilagođenih letelica u kojima su sedišta zamenjena nosačima.

    Svaki avion je mogao da nosi oko 50 kućnih ljubimaca, a „poslužitelji kućnih ljubimaca“ ih proveravaju svakih 15 minuta. Pre poletanja, životinjama je pružena šetnja pre leta i pauza u kupatilu u posebno dizajniranim salonima aerodroma.

    Ideja je bila da bi zabrinuti vlasnici kućnih ljubimaca radije leteli svojim ljubimcima preko namenske avio-kompanije umesto da ih imaju na svom letu u prtljažniku, praksu koju je veb-sajt Pet Airways opisao kao „opasan“, navodeći ekstremnu temperaturu, varijacije i nedostatak odgovarajućeg osvetljenja.

    Avio-kompanija je radila oko dve godine, opslužujući desetak američkih gradova uključujući Njujork, LA, Denver, Čikago i Atlantu. Cene su se kretale od 150 dolara i mogle su da idu i do 1.200 dolara u zavisnosti od veličine životinje.

    Avio-kompanija je 2012. godine upala u finansijske probleme i počela da otkazuje letove, da bi sledeće godine potpuno prekinula sa radom, nakon što je prevezla oko 9.000 kućnih ljubimaca.

    Međutim, njihova veb stranica je i dalje aktivna, a u poruci se navodi „Početak letova, nakon Covida, nadamo se sredinom 2022.“, sugerišući da bi možda bio drugi život na horizontu za avio-kompaniju za kućne ljubimce.

    Hooters Air

    Godine 2002. Robert Bruks, predsednik lanca restorana Hooters, kupio je Pejs Airlines, čarter prevoznika sa flotom od osam aviona, uglavnom Boing 737. Sledeće godine ga je pretvorio u Hooters Air, avio-kompaniju dizajniranu po uzoru na lanac restorana.

    Njena odlika je bila, osim jarko narandžastog dizajna livreje na kojoj je prikazana sova blistavih očiju, to što su dve takozvane „Hooters girls“ bile u avionu, koje su se družile sa putnicima i vodile trivijalne igre sa nagradama za gedžete — koje su nosile istu majicu bez rukava i-narandžaste-šortseve „uniforma“ popularizovana u restoranima.

    Međutim, nisu služili hranu niti obavljali dužnosti u avionu, jer su ih obavljale tri stjuardese sa sertifikatom FAA.

    Avio-kompanija je bila smeštena u Mirtl Biču u Južnoj Karolini, mestu za odmor poznato po golf terenima i odmaralištima na moru, koji su izgubili direktan vazdušni saobraćaj u opštem restrukturiranju komercijalne avijacije nakon 11. septembra.

    Zbog svojih budžetskih cena i direktnih veza sa gradovima kao što su Atlanta, Njujork i Baltimor, Hooters Air je privukao putnike svih vrsta, uglavnom golfere i turiste, ali i porodice.

    Međutim, nikada nije bio dovoljno uspešan da zaradi novac, i prestao je sa radom početkom 2006. godine, zbog rasta cena goriva nakon uragana Katrina i Rita.

    The Lord’s Airline

    Striktno bez alkohola u avionu, Biblije i Tore umesto časopisa u avionu, prikazani su samo religiozni filmovi i četvrtina cena karata namenjena finansiranju misionarskog rada: ovo su bile jedinstvene karakteristike The Lord’s Airline, koju je osnovao biznismen iz Nju Džersija Ari Maršal 1985. godine, kada je kupio stari DC-8 koji je trebalo da bude jedini avion avio-kompanije.

    Plan je bio da imaju tri nedeljna leta od Majamija do aerodroma Ben Gurion u Izraelu, nudeći direktnu rutu do Jerusalima, udaljenog oko 30 milja. U to vreme, verski hodočasnici koji su želeli da stignu do Svete zemlje morali su da uhvate linijski let za Njujork. „Rusi imaju svoju avio-kompaniju. Britanci je imaju. Kao i Plejboj. Pa zašto Gospod ne bi imao svoju avio-kompaniju?“ Maršal je rekao 1986, prema Asošijeted presu.

    Do 1987. godine, međutim, avio-kompanija nije uspela da se kvalifikuje za FAA licencu zbog nedovršenih modifikacija i radova na održavanju na avionu. Investitori su postali nervozni i smenili su Maršala, postavljajući novi odbor direktora koji će pokrenuti stvari.

    Novi predsedavajući, Teodor Liščas, nije se video oči u oči sa Maršalom i njih dvojica su počeli da se svađaju u štampi. Na kraju, Liszczasz i njegov brat su se pojavili u Maršalovoj kući zahtevajući korporativne zapise, što je, prema novinskim izveštajima, rezultiralo sukobom i Maršal ih je tužio za ometanje poseta. Oslobođeni su, ali je Lord’s Airline na kraju nestala i letelica je na kraju rashodovana.

    Smokers Express & SmintAir

    FAA je zabranila pušenje na svim domaćim letovima u SAD 1990. godine, ali Vilijam Volts i Džordž Ričardson, dva preduzetnika iz okruga Brevard na Floridi, nisu bili srećni zbog toga, piše CNN.

    Početkom 1993. odlučili su da zaobiđu pravilo osnivanjem avio kompanije zasnovane na privatnom klubu. Zahtevala je članarinu od 25 dolara i bila je otvorena samo za osobe starije od 21 godine.

    Avio-kompanija je trebalo da bude smeštena na regionalnom aerodromu Space Coast u Titusvilu na Floridi, a plan je bio da u avionu ponudi odreske i hamburgere uz besplatne cigarete.

    Međutim, skoro godinu dana nakon što je objavljeno, avio-kompanija još uvek nije imala licencu ni avion, i iako su osnivači navodno tvrdili da su prikupili preko 5.000 članova, regulatori su uskratili Smokers Ekpress-u dozvolu za rad, zbog čega je nestao u kratkom vremenu.

    Godine 2006. ideju je rekonstruisao nemački preduzetnik Alekander Schoppmann, koji je objavio nameru da pokrene Smoker’s International Airways, ili skraćeno SmintAir. Šopman, koji je pušio 30 cigareta dnevno, želeo je da pokrene dnevnu liniju između Tokija i Diseldorfa, njegovog rodnog grada, dom velikog broja japanskih iseljenika i evropskih kancelarija stotina japanskih kompanija.

    Obe zemlje su u to vreme još uvek imale značajan broj pušača. Međutim, SmintAir je doživeo istu sudbinu kao i Smokers Ekpress: nije uspeo da prikupi kapital potreban za početak rada i nikada nije izašao u vazduh.

    MGM Grand Air

    Inaugurisan 1987. godine, MGM Grand Air je bio samo prvoklasna, superluksuzna avio-kompanija koja je u početku pokrivala jednu rutu – LAKS do JFK – koristeći avione Boeing 727 i Douglas DC-8 u raskošnim konfiguracijama: pravilo je bilo da nijedan let nije mogao više od 33 putnika, iako su avioni mogli da prevezu 100 ili više u standardnim postavkama.

    Avio-kompanija je obećala da nema redova, da neće čekati na letove i da nema čekanja na prtljag – nosači su ubacili torbe u avion i vratili ih na odredište i čak je ponudila opcionu uslugu limuzine od vrata do vrata. Posebni saloni na oba aerodroma nudili su luksuzne sadržaje i usluge konsijerža.

    Na brodu je bilo pet stjuardesa i stand up bar, kao i privatni kupei za sastanke. Kompletan obrok sa finim vinom i šampanjcem je uvek bio dostupan, a toalet je imao zlatne slavine i sapun sa monogramom. Sve ovo je bilo ponuđeno po nešto više od cene kao karta prve klase drugih avio-kompanija.

    U početku popularan kod poznatih ličnosti i veoma bogatih, MGM Grand Air je na kraju otvorio više ruta, ali se borio da popuni sva 33 mesta u svojim avionima.

    Operacije su usporile 1990-ih, kako su privatni avioni postali sve rasprostranjeniji, a 1995. avio-kompanija je prodata i promenila ime u Champion Air, nudeći čarter letove sportskim timovima i vladinim agencijama. Na kraju se potpuno zatvorio 2008.

    Izvor: BIZLife

    Foto: Pixabay; Pixels

    What's your reaction?

    Ostavite komentar

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

    developed by Premium Factory. | Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

    MAGAZINE ONLINE