
30 ispod 30, Dunja Međedović: „Odgovornost je moj saveznik“
Dunja Međedović rođena je 1996. godine, u Užicu, a diplomirala je na Fakultetu organizacionih nauka Univerziteta u Beogradu. Karijeru je gradila u oblasti upravljanja odnosima sa korisnicima i data-driven marketinga, sa posebnim fokusom na razvoj digitalnih proizvoda i unapređenje korisničkog iskustva.Danas obavlja funkciju Head of CRM u Yettel Bank, gde je odgovorna za razvoj i implementaciju CRM strategije, upravljanje višekanalnim kampanjama i automatizovanim korisničkim putanjama, kao i za definisanje i praćenje ključnih pokazatelja uspešnosti. U svom radu spaja analitiku, tehnologiju i razumevanje potreba korisnika kako bi kreirala personalizovano i jednostavno digitalno bankarsko iskustvo, uz strateško planiranje budžeta i podršku daljem rastu kompanije.
- Po čemu vas ljudi najčešće prepoznaju u poslovnom okruženju, a šta vide samo oni koji vas poznaju i van kancelarije?
‒ Nisam mnogo drugačija na poslu i van njega, prvenstveno jer imam jednu univerzalnu osobinu koja me prati gde god da sam – ljudi znaju da mogu da se oslone na mene. Mislim da je upravo odgovornost moj najveći saveznik u kancelariji i van nje. Nije to spektakularna osobina, ali je neverovatno moćna i verujem da je nosim iz kuće. Kod mene ne postoji pristup: „Ma, rešiće se nekako.” Ako postoji problem, želim da ga rešim odmah. To je ono što je sigurno isto i kad je laptop uključen i kad je isključen, jedina razlika između Dunje na poslu i Dunje privatno jeste to što sam van kancelarije mnogo tvrdoglavija. Na poslu sam naučila da saslušam ljude koji imaju više iskustva od mene i da prihvatim bolje rešenje, čak i kada nije moje. Kod kuće baš i nije tako. Recimo da bi se moji najbliži iznenadili kada bi videli koliko sam spremna na kompromis u kancelariji.
- Kada niste na poslu, gde najčešće pronalazite inspiraciju, energiju i mir?
‒ Mislim da je najveća zabluda da energiju dobiješ kada staneš. Ja je dobijam kada se pokrenem i zato mi je omiljeni deo dana kada odem u teretanu sa suprugom. Mnogi trening koriste da izbace stres, a meni je to sat vremena kada utišam sve i ne razmišljam o sastancima, rokovima i planovima, već samo o sebi. Posle toga najviše volim da prošetam i popijem piće u nekoj lepoj bašti. Zvuči jednostavno, ali upravo su mi te male rutine najvažnije.
- Koju osobinu iz privatnog života smatrate najzaslužnijom za svoj poslovni uspeh?
‒ Bez dileme, već pomenuta odgovornost i rame uz rame sa njom – posvećenost. Kad god sam napravila iskorak u karijeri, to se nije dešavalo zato što sam sve znala, već zato što sam posvećeno pristupala svakom zadatku. Kada sam došla u Yettel Bank, ušla sam u potpuno novi svet. Iskreno, o poslu skoro da ništa nisam znala, ali vrlo brzo sam dobila priliku da vodim jedan od ključnih procesa – predodobravanje kredita. Ne zato što sam bila najpametnija u prostoriji, već zato što su ljudi oko mene videli da, kada mi nešto povere, mogu da budu mirni.
Mislim da se svaki novi uspeh u poslu često pogrešno posmatra kao nagrada za prethodni rad. Za mene je svaki napredak i uspeh, zapravo, rezultat poverenja i posvećenosti.
- Koju ste važnu lekciju naučili pre tridesete, a voleli biste da ste je znali već sa dvadeset godina?
‒ Nije sve onako kako izgleda na prvi pogled – volela bih da sam to naučila malo ranije. Tokom dvadesetih često sam slušala rečenicu: „Dunja, pa to se vidi iz aviona”, a ja to nekako nisam videla. Uvek sam pokušavala da pronađem objašnjenje za tuđe postupke, da verujem da su namere dobre i da će ljudi pokazati ono što zaista misle. Valjda sam svet posmatrala malo romantičnije nego što jeste. Danas i dalje biram da verujem ljudima, ali sam naučila da poverenje ne znači zatvaranje očiju.
- Koju životnu lekciju primenjujete podjednako i u poslu i van njega?
‒ Po prirodi sam neko ko obožava planove. Ako organizujem nešto, velika je šansa da već imam tabelu, rokovnik ili listu sa svim koracima. To mi daje osećaj sigurnosti, ali život ima tu nezgodnu naviku da se ne uklapa uvek u moje planove. Zato svakodnevno podsećam sebe da plan i kontrola nisu isto i da je nekada važnije kako reagujem kada stvari ne krenu po planu.
- Šta biste voleli da pročitate o sebi u BIZLifeu za deset godina?
‒ To još nisam isplanirala, ali ako već maštam, volela bih da BIZLife prati moj mali vlog dok planinarim, kampujem, istražujem pikantnu hranu po Južnoj Americi. Telefon mi je tu, ali više zbog fotografija nego zbog sastanaka, jer su svi procesi u banci potpuno digitalni i automatizovani. Perfektno izgrađen sistem koji funkcioniše tako dobro da nikada i ne razmišljam o banci, nego samo uživam u svim benefitima Yettel ekosistema i skupljam inspiraciju za sledeće procese koje možemo da podignemo na viši nivo i inovacije koje će dodatno da pomere granice bankarstva i telekomunikacija – o tome bih volela da čitam ili slušam.
Zašto ste odlučili da ostanete i radite u Srbiji?
‒ Nisam želela da idem na izgrađeno tržište, već sam postala deo generacije koja to tržište gradi u Srbiji. Kada je moja generacija počinjala da se bavi data scienceom, iskreno, na momente nismo ni znali šta da očekujemo i koji je potencijal našeg znanja. Danas svaka ozbiljna kompanija sve važne odluke zasniva na podacima. Za samo nekoliko godina prošli smo put od nepoznate profesije do jedne od najtraženijih. Zato sam ostala u Srbiji i verujem da je ovo samo početak. AI neće eliminisati potrebu za ljudima koji razumeju podatke – naprotiv, učiniće ih još važnijim.
Šta radite
kad ne radite?
Treniram!
Saznajte sve o dešavanjima u biznisu, budite u toku sa lifestyle temama. PRIJAVITE SE NA NAŠ NEWSLETTER
Izvor: BIZLife
Foto: Stefan Jovanović/Zoran Rašić










