
„30 ispod 30“, Boris Odalović: Uspeh ne zavisi od adrese
Boris Odalović, PMO Team Lead u kompaniji Mainstream, vodećem cloud provajderu u jugoistočnoj Evropi, vodi tim za upravljanje projektima. Osnovne i master studije završio je na Fakultetu organizacionih nauka u Beogradu, gde je radio i kao saradnik u nastavi pre nego što je prešao u privredu. Za samo nekoliko godina napredovao je od juniorske pozicije do lidera tima, a do sada je uspešno realizovao preko 150 projekata, sarađujući sa domaćim i inostranim multidisciplinarnim timovima, kao i sa priznatim tehnološkim kompanijama i vendorima u Srbiji i svetu.
Danas se, pored upravljanja projektima, bavi i razvojem proizvoda, operativnom izvrsnošću i uvođenjem veštačke inteligencije u poslovanje. Njegov recept je jednostavan: jasna komunikacija, red u haosu i uverenje da se do rezultata stiže upornošću, a ne prečicom – mentalitet koji, kao aktivan vaterpolista, jednako nosi u bazenu i u kancelariji. Karijeru svesno gradi u Srbiji, među ljudima koji ga motivišu da ide napred i ostvaruje svoje ciljeve.
- Po čemu vas ljudi najčešće prepoznaju u poslovnom okruženju, a šta vide samo oni koji vas poznaju i van kancelarije?
‒ Na poslu me najčešće vide kao odgovornog, tačnog i posvećenog, nekoga ko drži strukturu, jasno postavlja granice i uvek je spreman da ode korak dalje. Oni koji me poznaju van kancelarije znaju i drugu stranu: nepopravljivo sam kompetitivan u svemu, od sportskih do društvenih igara, uvek spreman za druženje i lako se uklopim u svaku ekipu. A prijatelji bi dodali da, zavisno od dana, umem da budem podjednako zabavan i naporan.
- Kada niste na poslu, gde najčešće pronalazite inspiraciju, energiju i mir?
‒ Iza volana i u prirodi. Obožavam vožnju i nije važno da li je auto ili motor, jer mi taj osećaj slobode razbistri um i pomogne da se opustim. Pored toga sam i veliki ljubitelj Formule 1, pa mi gledanje trka na svoj način puni baterije. A najbolje ideje mi obično dođu nakon što se sklonim od ekrana i izađem na svež vazduh.
- Koju osobinu iz privatnog života smatrate najzaslužnijom za svoj poslovni uspeh?
‒ Otvorenost i direktnost u komunikaciji. Volim da znam na čemu sam i da ljudi znaju šta mogu da očekuju od mene. To gradi poverenje i štedi vreme. Uz to ide istrajnost – u teškim okolnostima ne odustajem lako, a upravo se tu, po mom iskustvu, prelama razlika između dobrog i odličnog rezultata.
- Koju ste važnu lekciju naučili pre tridesete, a voleli biste da ste je znali već sa dvadeset godina?
‒ Naučio sam da se sve dešava sa razlogom i da izgubljena bitka nije i izgubljen rat. Sa dvadeset sam svaki neuspeh doživljavao previše lično i dramatično. Danas znam da su stvari koje u tom trenutku deluju kao propast često samo putokaz ka nečemu boljem, a to se obično vidi tek kasnije, kad se prašina slegne.
- Šta smatrate najvećim doprinosom svoje generacije poslovnom svetu?
‒ Veću hrabrost da preuzmemo rizik i spremnost da izađemo iz zone komfora. Lakše menjamo sredine i pravila igre, ne plašimo se da probamo nešto novo i brzo učimo iz grešaka. Mislim da baš ta hrabrost da se zakorači u nepoznato donosi sveže ideje koje su ranije bile teže dostupne.
- Koju životnu lekciju primenjujete podjednako i u poslu i van njega?
‒ Strpljenje i sposobnost da situaciju sagledam iz tuđih cipela. Tek kada razumeš odakle druga strana dolazi, možeš da razmišljaš objektivno i doneseš odluku koju kasnije ne moraš da preispituješ. To podjednako važi i za pregovore sa klijentom i za odnose sa ljudima do kojih mi je stalo.
- Šta biste voleli da pročitate o sebi u BIZLifeu za deset godina?
‒ Ako bih smeo da maštam, naslov bi glasio: „Pre deset godina bio je deo ’30 ispod 30’, danas je među 30 najuspešnijih”. Voleo bih da iza tog naslova stoji priča o timovima koje sam izgradio i ljudima kojima sam pomogao da napreduju, jer to je trag koji zaista ostaje.
Uspeh ne zavisi toliko od mesta gde živiš koliko od toga šta i kako radiš
Zašto ste odlučili da ostanete i radite u Srbiji?
Na kraju srednje škole imao sam priliku da odem u Ameriku preko vaterpola, ali sam izabrao Srbiju. To za mene nije bio kompromis, nego lični izbor. Verujem da uspeh ne zavisi toliko od mesta gde živiš koliko od toga šta i kako radiš, pa mi Srbija nikad nije delovala kao prepreka, nego kao mesto na kom mogu da napredujem podjednako kao bilo gde u svetu. Ono što je, definitivno, bilo presudno jeste socijalni život – ljudi koji me svakodnevno okružuju i koji me motivišu da idem napred i ostvarujem svoje ciljeve. Duboko verujem da je to kvalitet koji mi, iskreno, nijedna druga adresa ne bi ponudila. Zato na ostanak ovde nikad nisam gledao kao na propuštenu priliku, nego kao na nešto što biram iznova.
Šta radite
kad ne radite?
Vozim motor
Izvor: BIZLife magazin
Foto: Stefan Jovanović/Zoran Rašić










