Pridružite se poslovnoj zajednici od 20000 najuspešnijih i čitajte nas prvi

    „U biznisu nema radnog vremena“

    „Kada smo se odlučili da od oca nasledimo porodični posao u štampariji, brat i ja smo nasledili i ono što je bila njegova poslovna filozofija, najpre kvalitet, poštovanje klijenata i rokova isporuke, a okupili smo i dobru ekipu radnika, što je ujedno garant da ćemo sve zacrtano i ostvariti”, priča za BIZLife Žika Ivanović, vlasnik štamparije „Zlatna knjiga”, iz Jagodine, koja je nedavno proslavila 30. rođendan.

    Smatra da je takva poslovna strategija dobra reputacija za firmu, da se biznis mora „voditi domaćinski”, što često podrazumeva da vlasnik i 10‒12 sati dnevno provede sa radnicima, i da se samo tako može doći do dobrih rezultata.

    „Ulaganje u kadrovski i tehnološki potencijal, spoj znanja tehnike i iskustva – omogućava da se visoki zahtevi kolorne (ofset) štampe u potpunosti ispoštuju. Investiranjem u najnovije tehnologije zaokružili smo proces proizvodnje od ideje do gotovog proizvoda. Objedinjena je porodična tradicija, savremena tehnologija, kao i stručni kadar. Vodimo se time da ne kasnimo ni minut sa isporukom, da klijent uvek mora da bude ispoštovan na vreme i da držimo do kvaliteta”, ističe Žika Ivanović.

    Posao nasledili od oca, koji je želeo da pokrene sopstveni biznis

    Posao su, kaže, on i brat Mića pre deset godina i zvanično preuzeli od oca, koji se penzionisao, a štampariju je osnovao 1990. godine. Tada je radio kao grafičar u Fabrici kablova u Jagodini i želeo da pokrene neki privatni posao.

    „Uspeo je uz pomoć prijatelja da dobije mašinu, koju je kasnije otplaćivao, i ubrzo počeo da traga za poslom. Tada je bila ekspanzija otvaranja firmi i svima su bili potrebni nalozi, fakture, otpremnice, blokovi… Firme su se javljale sve više i onda je on uvideo da, šireći posao, platu može da zaradi veoma brzo”, priča Žika.

    Vremenom je krenula era kompjutera, pa se Žikin otac brinuo da li će moći da stigne da nauči i sve u vezi s tim.

    „Kao mlađi, počeo sam da se obučavam, pa smo podelili zaduženja – otac je dogovarao posao, a ja sam bio zadužen za pripreme i štampu. Kada sam otišao u vojsku, u tome me je zamenio brat Mića, pa smo vremenom obojica postali podrška ocu u poslu”, prepričava sagovornik BIZLifea poslovni put porodice Ivanović.

    Vremenom se javila potreba i za radnicima, a onda i za mašinama.

    „Otac se pre deset godina penzionisao, ali je sve do sada ostao naš savetnik i naša podrška u poslu. Sada sa bratom radim ovaj posao i zadovoljni smo kako funkcionišemo. Nema problema ni tenzije, sve ide svojim tokom uz dogovor i dobar plan”, ističe.

    Drago im je, kaže, što osim njihove porodice još pet porodica iz Jagodine živi od posla u štampariji, jer među radnicima, takođe, ima onih kojima su roditelji nekada radili tu i koji bi, kako kaže, u pola dana ili noći došli ako se ukaže potreba ili nastane neki problem koji mora da se reši.

    Udžbenici štampani u Jagodini sada u rukama austrijskih đaka

    Trideset godina od pokretanja porodičnog biznisa, udžbenici štampani u „Zlatnoj knjizi” sada su u austrijskim školama.

    „Udarni deo posla oko toga je upravo sada, u junu i julu. Stranci su tačni i traže da se dogovor ispoštuje u minut, tako da je rok do kraja jula da udžbenici budu u Salcburgu, kako bi ih tamo u avgustu distribuirali i deca dobila do septembra”, priča Žika.

    Udžbenici su kvalitetno i dobro urađeni a primenjuje se nova tehnologija lepljenja bez šivenja, koju su im ujedno Austrijanci i predložili, 2013. godine, i koju jedini primenjuju u Srbiji.

    „Bila je to velika investicija za nas, ali isplatila se. U međuvremenu smo kupili još jednu mašinu kako bismo ubrzali proces od tri do četiri puta i tako sa njima proširili saradnju. Nema širenja posla bez spremnosti da se uči i ulaže u tehnološka rešenja”, navodi Žika Ivanović.

    Osim toga, imaju još i redovne, ali manje poslove u Hrvatskoj i Sloveniji, a pretežno rade za firme u Beogradu, za koje štampaju knjige i časopise, ali i prateće materijale, blokove, kataloge, etikete, kalendare, nalepnice itd. Dosta rade i za pivarsku industriju.

    Preporuka je, kaže, u ovom poslu najvažnija, odnosno informacija „od usta do usta”, ali i pohvala.

    Danas veoma teško naći stručni kadar

    Trenutno imaju deset zaposlenih. Bilo ih je i više, ali je tehnologija doprinela tome da su mašine preuzele veći teret posla, pa je je tako i potreba za radnicima manja.

    Ova porodična firma deli sudbinu i ostalih zanatskih preduzeća, jer nema dovoljno stručnih kadrova, pretežno grafičkih tehničara. Problem je nastao kada je zatvorena Grafička škola u Ćupriji, a učenici su ranije, po završetku školovanja, u štampariju dolazili na praksu, pa se nekom od njih posrećilo da ostane i radi tu.

    Sada je, zbog činjenice da samo u Beogradu postoji škola za taj posao, teško u okolini naći kvalitetnog radnika iz struke, ističe. Zato se dovijaju na razne načine, edukuju i informišu, a sa bratom je raspodelio posao, pa tako Mića prati deo posla koji se tiče tehnologije, a on je zadužen za komercijalne poslove i ugovore.

    U štampariji i po 12 sati dnevno

    „Mi smo na poslu dnevno po 10 ili 12 sati, nekad se i ne osećam kao gazda, ali možda sve ovo ne bismo uspeli da nismo toliko bili prisutni u štampariji, jer naša ideja je bila da uvek neko od nas dvojice bude tu”, priča Žika i dodaje da su im i supruge podrška u ovom poslu i rade sa njima u firmi.

    Iako je ovo druga generacija koja radi ovaj posao, Žika kaže da, za sada, nema izgleda da bi neko od naslednika mogao da preuzme posao. „Imamo još 15-ak godina do penzije, a deca su još mala, videćemo da li će se možda u međuvremenu neko od njih zainteresovati za ovaj posao”, ističe.

    Pandemija izmenila način rada i cene, ali veruju da je štampa i dalje u modi

    Materijal nabavljaju iz inostranstva, a kako se kriza usled pandemije odrazila i na taj sektor, cene materijala, sirovina i transporta sada su skuplje, a rokovi isporuke prolongirani. To podrazumeva da se mora unapred razmišljati i ranije poručivati roba kako se ne bi kasnilo sa poslom, navodi. Imajući sve to u vidu, trude se da ne podižu cene i nadaju se da je ovaj problem samo privremen.

    Ivanovići ove godine, ipak, ne planiraju nikakve investicije, jer su prethodnih godina dosta uložili u mašine kako bi olakšali i osavremenili rad, ali ujedno doprineli kvalitetu proizvoda. Pandemija i vanredno stanje prošle godine jesu ih zatekli, ali to nije previše uticalo na posao. I tokom pandemije ukazala se potreba da zaposle još dvoje radnika. Posla ima, priča sagovornik, a otvaraju se mogućnosti za proširenje poslovanja, i kada je reč o proširenju broja klijenata i kada je reč o uvođenju novih tehnologija.

    Kao posebnu vrednost vidi to što su radnici – među kojima najmlađi ima 28 godina, a najstariji 43 godine – spremni da se prilagođavaju i uče nove stvari, nove tehnološke procese i korišćenje pogodnosti društvenih mreža, na čemu će posebno raditi u narednom periodu. Svesni digitalizacije i toga da je sada sve više kompjuterizovano i dostupno putem telefona, tableta, računara, veruju da štampanje neće izaći iz mode.

    „Razmišljali smo i o tome, ali kako kažu neki od naših saradnika, vreme štampanja nije prošlo, jer naš čovek je navikao da uzme olovku, zaokruži i prelista”, veruje vlasnik štamparije „Zlatna knjiga”.

    Izvor: BIZlife magazin/Jelena Andrić

    Foto: BIZLife

    What's your reaction?

    Ostavite komentar

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

    developed by Premium Factory. | Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

    MAGAZINE ONLINE