Mikro-drame postaju novi biznis: Serije od 90 sekundi osvajaju publiku

Šta ako bi se film ili serija mogli iseći na epizode od samo 90 sekundi i ako bi publika bila spremna da plati da ih gleda jednu po jednu?

Upravo na toj ideji grade se mikro-drame, novi format zabavnog sadržaja koji poslednjih godina beleži snažan rast, posebno u Kini. Reč je o serijama sa kratkim epizodama, najčešće namenjenim gledanju na telefonu, koje spajaju logiku kratkih video-formata sa klasičnim serijalizovanim pričanjem.

Prema procenama koje navodi Business Insider, potrošači bi na mikro-drame širom sveta tokom 2026. godine mogli da potroše čak 14 milijardi dolara. Najveći deo tržišta trenutno čini Kina, ali format sve više osvaja i američku publiku.

Serija za telefon, ali sa kraćim epizodama

Mikro-drame nisu isto što i sadržaj koji svakodnevno gledamo na TikToku ili Instagram Reelsima.

Ključna razlika je u tome što imaju celovitu priču koja se razvija iz epizode u epizodu. Umesto da korisnik dobije jedan kratak video, dobija čitavu dramu podeljenu na veoma kratke nastavke.

Ali Albazaz, izvršni direktor kompanije Inkitt, koja stoji iza platforme CandyJar, objašnjava da je upravo serijalizacija ono što ovaj format odvaja od klasičnog kratkog sadržaja. Film može da se podeli na epizode od oko 90 sekundi, a zatim da se one prodaju pojedinačno ili kroz pretplatu.

Većina mikro-drama oslanja se na melodramatične i romantične priče, a veliki deo publike trenutno čine žene koje žele zabavu koju mogu da konzumiraju u kratkim vremenskim intervalima. Ipak, industrija pokušava da proširi publiku.

Od romanse do AI akcije

Inkitt je, pored CandyJara, pokrenuo i Ironblood, platformu usmerenu ka publici zainteresovanoj za akciju i avanturu. Tu u priču ulazi i veštačka inteligencija.

AI omogućava produkciji da napravi sadržaj koji bi, kada bi se radio klasičnim putem, zahtevao veoma skupe specijalne efekte i CGI.

Albazaz navodi da bi produkcija superherojske ili akcionе priče ranije mogla da košta stotine miliona dolara, dok se uz AI slične ideje mogu realizovati po višestruko nižoj ceni.

Kod Ironblooda, kako navodi, trošak produkcije jedne mikro-drame može da se kreće između 10.000 i 50.000 dolara. Za poređenje, fizička produkcija mikro-drame u Los Anđelesu za CandyJar iznosi oko 150.000 do 300.000 dolara, odnosno približno 200.000 dolara u proseku.

To pokazuje koliko bi AI mogao da promeni ekonomiju produkcije sadržaja – posebno u žanrovima koji tradicionalno zahtevaju skupe vizuelne efekte.

Novi kriminalistički triler osvojio kritičare: Na Rotten Tomatoesu trenutno ima 100%

Zašto bi neko platio 90 sekundi sadržaja?

Pitanje koje se prirodno nameće jeste: zašto bi korisnici plaćali nešto što u sličnom formatu mogu da dobiju besplatno na TikToku ili Instagramu? Odgovor je u priči.

TikTok i Reels korisnicima nude gotovo beskonačan niz kratkih, uglavnom nepovezanih videa. Mikro-drame nude narativ, likove, zaplet i nastavak koji tera publiku da pogleda sledeću epizodu.

Upravo zbog toga se format ne ponaša potpuno kao društvene mreže, već više kao veoma ubrzana verzija televizijske serije.

Korisnik može da plati pojedinačne epizode ili pretplatu, dok se pažnja publike pretvara u direktan prihod.

TikTok i Meta već vide priliku

Mikro-drame nisu zanimljive samo specijalizovanim startapima. Platforme poput TikToka i Peacocka već eksperimentišu sa ovim formatom, dok TikTok testira i različite modele njihove distribucije, uključujući besplatnu verziju podržanu oglasima i plaćenu verziju.

To istovremeno predstavlja priliku, ali i problem za kompanije poput CandyJara.

Naime, upravo TikTok i Instagram mogu da budu glavni kanal preko kojeg mikro-drame dolaze do novih korisnika. Ali ako format postane dovoljno veliki, iste te platforme mogu odlučiti da ga u potpunosti preuzmu.

„Konkurencija je nemilosrdna“, rekao je Albazaz, ukazujući na pritisak koji dolazi sa svih strana.

AI menja i granice onoga što je moguće

Jedna od zanimljivijih posledica razvoja mikro-drama jeste činjenica da AI ne služi samo za uštedu novca, već omogućava produkciju sadržaja koji bi ranije bio finansijski nedostižan.

Ako je nekada za određenu priču bio potreban budžet od stotina miliona dolara, tehnologija sada omogućava da se slična ideja testira sa neuporedivo manjim ulaganjem.

Istovremeno, kompanije poput Inkitta pokušavaju da se pozicioniraju mnogo šire od same proizvodnje kratkih serija.

Albazaz kaže da je cilj stvaranje svojevrsnog „operativnog sistema za pripovedače“ – platforme koja bi mogla da podrži priču kroz različite formate, od knjige i audio-knjige do filma, pa čak i tematskih parkova.

Macaulay Culkin se vraća kao Kevin? Disney želi novi nastavak filma „Sam u kući“

Da li je ovo samo prolazni trend?

Još nije jasno da li će mikro-drame postati trajni deo industrije zabave ili će ostati nišni format.

Moguće je da nikada ne prerastu svoju trenutnu publiku. Ali čak i u tom slučaju, već menjaju način na koji pojedini korisnici otkrivaju, gledaju i plaćaju sadržaj.

Za industriju zabave to je možda najvažnija promena.

Film više ne mora da bude dugačak dva sata, a serija ne mora da znači 45 minuta po epizodi. Priča može da bude isečena na desetine kratkih nastavaka, dizajnirana za ekran telefona i prodavana gotovo kao proizvod koji se kupuje deo po deo.

A kada se tome doda AI, koji dramatično smanjuje troškove pojedinih vrsta produkcije, postaje jasno zašto investitori i velike platforme pažljivo prate šta se dešava sa mikro-dramama.

Možda je budućnost televizije upravo u tome da je više ne gledamo kao televiziju – već kao seriju od 90 sekundi koja nas čeka na telefonu.

Saznajte sve o dešavanjima u biznisu, budite u toku sa lifestyle temama. PRIJAVITE SE NA NAŠ NEWSLETTER

Izvor: BIZLife

Foto: Unsplash/Josef Maxson

What's your reaction?

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

developed by Premium.rs | Copyright © 2026. bizlife.rs | Sva prava zadržana.