
„Meni se ovo ne sviđa“
Koliko ste puta na sastanku čuli da je neka kreativna ideja odbijena pre nego što je uopšte dobila priliku da zaživi? Danas, kada nas algoritmi preplavljuju generičkim rešenjima i kada veštačka inteligencija u sekundi izbacuje na stotine korektnih, ali bezdušnih predloga, prirodno je što smo postali gladni prave, autentične ideje. Žudimo za kampanjama od kojih zastaje dah – onim konceptima izvedenim tako intuitivno i jednostavno da naglas pomislimo: „Vau, kako se ovoga niko ranije nije setio?” Ali da bismo stigli do takvih trenutaka, moramo preuzeti rizik. A preuzimanje rizika u marketingu ne zavisi samo od onih koji ideje smišljaju, već pre svega od onih koji ih odobravaju.
Piše: Jovan Kragović, urednik magazina BIZLife
Koliko je samo sjajnih, vizionarskih koncepata pokopano u prezentacijama koje više niko neće da otvori, samo zato što oni na pozicijama odlučivanja nisu imali hrabrosti da izađu iz zone komfora i ukažu poverenje ljudima koje plaćaju da razumeju tržište!
Ovaj sudar između linije manjeg otpora i hrabrosti da se veruje marketarima najbolje opisuje primer iz 2020. godine. Burger King je tada uradio nešto što bi u većini kompanija verovatno bilo sasečeno već na prvom slajdu. Umesto sočnog, savršeno osvetljenog burgera od kog polazi voda na usta, u reklamama su prikazali svoj čuveni Whopper kako truli tokom 35 dana. Želeli su da pokažu da lepota prave, prirodne hrane jeste u tome što ona s vremenom truli, ali i da skrenu pažnju na to da su potpuno uklonili veštačke konzervanse iz svojih proizvoda i time jasno poruče kupcima da jedu svežu hranu bez hemije – ističući kvalitet na način na koji se niko u industriji dotad nije usudio.
Lako je zamisliti šok i nesigurnost u sali za sastanke u trenutku kada je predlog iznet. „Stvarno ćemo ljudima prikazivati truo burger? Ko će posle ovoga poželeti da ga pojede?” Pitanje je sasvim legitimno. Međutim, tu leži razlika između reakcije zasnovane na ličnom ukusu i spremnosti menadžmenta da prepozna duboku strategiju iza odvažnog predloga. Da su oni koji donose odluke presekli jednostavnim komentarom: „Meni se ovo ne sviđa”, svet bi ostao uskraćen za kampanju koja je zabeležila rast prodaje od 14 odsto i postala antologijski primer marketinške hrabrosti.
Naravno, to ne znači da svaka neobična ili „luda” ideja mora po automatizmu da bude prihvaćena samo zato što je drugačija. Budžeti su realni, rizici opipljivi, a kreativa koja služi sama sebi retko donosi profit. Dobre ideje treba preispitivati i analizirati. Ali postoji ogromna razlika između argumentovane analize i odbacivanja ideje samo zato što se ne uklapa u nečiji lični estetski doživljaj.
Danas kada nas automatizovani alati goje uniformnošću, iskakanje iz šablona postalo je jedini način da budete primećeni. Zato poruka trulog burgera nije poziv na jeftinu provokaciju, već podsetnik da vrhunski rezultati zahtevaju dozu smelosti i međusobnog poverenja.
Ako od marketinga očekujemo da gradi prepoznatljiv brend, stvara potražnju i pokreće posao, moramo mu dati i prostor da učestvuje u odlukama i imati hrabrost da prihvatimo ideje koje nas na prvi pogled izbacuju iz zone udobnosti.
Stoga, kada na sledećem sastanku pomislite ili čujete: „Meni se ovo ne sviđa”, neka to ne bude kraj razgovora. Neka to bude početak dijaloga. Ako je lični ukus pojedinca poslednja reč o tome kako će se brend obratiti tržištu, onda problem nije u kampanji. Problem je u tome što smo od ljudi koje plaćamo da razumeju tržište zatražili da se, na kraju, povinuju nečijem ličnom utisku.
Saznajte sve o dešavanjima u biznisu, budite u toku sa lifestyle temama. PRIJAVITE SE NA NAŠ NEWSLETTER.
Izvor: BIZLife magazin
Foto: Zoran Rašić / BIZLife










