Borislav Miljanović

Ti, ja i AI: Kad AI postane posao, a održivost infrastruktura

Posle brzog, uzbudljivog i pomalo iscrpljujućeg Japana, moram da priznam da mi je prijao susret sa elegantnom gospođom Evropom. Dočekala me je u Torinu i Milanu. Lepo obučena, sigurna u sebe, sa ukusom koji ne mora nikome da dokazuje. Sa dobrim vinom, ozbiljnim kompanijama i još ozbiljnijim institucijama. Deluje sporije od Azije, ali ne i bez ideje kuda ide.

Piše: Dr Borislav Miljanović, CEO Represent Systema 

Borislav Miljanović

Tokom poslovne posete Italiji, koju je organizovao AmCham Serbia, imali smo priliku da vidimo različite delove italijanskog inovacionog i poslovnog sistema. Od laboratorija i inovacionih ekosistema do velikih konsultantskih kuća i jedne od najvažnijih evropskih bankarskih grupacija. Dva utiska su mi ipak ostala iznad svih ostalih.

Prvi je vezan za Accenture i praktičnu primenu veštačke inteligencije. Gotovo sve što sam tamo čuo već sam znao. AI agenti, sintetički potrošači, digitalni blizanci, povezivanje internih podataka kompanije sa signalima sa tržišta, predviđanje mogućih scenarija i korišćenje AI-ja u razvoju novih proizvoda. O svemu tome već dugo govorimo, slušamo na konferencijama i čitamo u izveštajima. Ali nije isto kada nešto znaš i kada vidiš kako to zaista funkcioniše u svakodnevnom radu.

U Accentureu nam nisu pokazali još jedan chatbot koji piše tekstove ili pravi slike. Pokazali su nam čitav proces. Sistem prvo prikuplja signale sa tržišta. Zatim ih povezuje sa internim podacima kompanije i pretvara u uvide. Na osnovu njih razvija moguće scenarije, prepoznaje poslovne prilike, testira ih na sintetičkim potrošačima i pomaže u donošenju odluka o proizvodu, dizajnu, pakovanju, troškovima i izlasku na tržište.

Na primeru energetskog pića, moguća promena regulative u vezi sa količinom šećera nije završila kao još jedna informacija u izveštaju. Pretvorena je u scenario, zatim u ideju za proizvod sa manje šećera, a onda testirana kroz razgovor sa sintetičkim potrošačima napravljenim na osnovu stvarnih podataka o različitim segmentima kupaca. Jednu od tih „potrošačica” mnogo manje je zanimalo koliko proizvod ima šećera, a mnogo više kako izgleda limenka, da li postoji zanimljiva saradnja sa nekim gejming ili muzičkim brendom i da li ima razlog da proizvod objavi na Instagramu. Posle toga sistem je analizirao i moguće pakovanje — ne samo iz ugla dizajna, već istovremeno kroz regulatornu usklađenost, održivost, cenu proizvodnje i uticaj na brend.

To je bio trenutak u kojem je za mene AI prestao da bude prezentacija i postao posao. Kod nas se o AI-ju još često govori kao o alatu koji će pomoći zaposlenom da brže napiše mejl, sažme dokument ili napravi nekoliko predloga za kampanju. Sve je to korisno, ali je prilično daleko od prave transformacije. Prava promena nastaje tek kada više ne pitate kako AI može da obavi jedan zadatak umesto čoveka, već kako ceo poslovni proces može da se organizuje drugačije: od signala do odluke, od uvida do proizvoda, od ideje do testiranja i od podataka do nove poslovne prilike.

Najvažnija razlika između kompanija uskoro neće biti u tome ko zna šta AI može. To će znati svi. I gotovo svi će imati pristup sličnim modelima i alatima. Razlika će biti između onih koji o AI-ju pričaju i onih koji su uspeli da ga ugrade u svakodnevni način rada. U Accentureu sam video kako izgleda ova druga grupa.

Drugi veliki utisak poneo sam iz Intesa Sanpaolo grupacije. Pre posete znao sam da su ESG i održivo poslovanje važni velikim evropskim bankama. Ono što nisam dovoljno razumeo jeste koliko je ljudi, znanja, organizacione energije i novca angažovano da bi ta tema postala deo stvarnog poslovanja.

Kod nas se ESG još često doživljava kao nova regulatorna obaveza, deo godišnjeg izveštaja ili posao manjeg tima koji treba da prikupi podatke kada se „pravi posao” već završi. U Intesa Sanpaolo grupaciji stekao sam sasvim drugačiji utisak. Održivost tamo nije fusnota poslovne strategije. Ona je jedan od kriterijuma kroz koje banka posmatra klijente, finansiranje, inovacije, razvoj novih industrija i sopstvenu ulogu u društvu. Posebno je impresivno videti koliko ozbiljno pristupaju cirkularnoj ekonomiji i povezivanju velikih kompanija, malih biznisa, inovatora i finansijskog kapitala.

Tada sam mnogo bolje razumeo šta znači kada se kaže da je velika banka kičma poslovnog života jedne zemlje. Banka tog obima ne prati samo privredu. Ona je u velikoj meri usmerava. Ako promeni kriterijume finansiranja, kompanije menjaju prioritete. Ako podrži određene tehnologije ili održive poslovne modele, ubrzava njihov razvoj. Ako znanje, kapital i kontakte stavi iza neke transformacije, ona od dobre namere može da postane ekonomska realnost.

Moj utisak je da Intesa Sanpaolo svoju ulogu ne vidi samo u tome da odobri kredit i naplati kamatu. Ona pokušava da bude infrastruktura razvoja čitavog poslovnog ekosistema. To je za mene bila možda i najveća evropska lekcija ovog putovanja.

U Accentureu sam video kako se budućnost pretvara u poslovni proces. U Intesa Sanpaolo grupaciji video sam kako se budućnost finansira. Jedni menjaju način na koji se donose odluke. Drugi utiču na to koje će odluke dobiti kapital i mogućnost da budu sprovedene.

Naravno, nekoliko dana u Torinu i Milanu nije dovoljno da se donesu veliki zaključci o Italiji ili Evropi. Ali putovanja su dragocena upravo zato što nam ponekad pruže nekoliko konkretnih slika koje promene način na koji razmišljamo.

Posle Japana, imao sam utisak da je Evropa spora, previše regulisana i često zagledana u sopstvenu prošlost. Italija me je podsetila da ta elegantna gospođa Evropa ipak ima jednu veliku prednost: sposobnost da nove ideje ugradi u institucije. To ponekad radi sporije od Kine i manje spektakularno od Amerike. Ali kada nešto postane deo načina rada velikih kompanija, banaka i čitavih poslovnih sistema, onda više nije eksperiment. Postaje standard.

A možda je upravo spoj ova dva italijanska iskustva najbolja poslovna poruka putovanja. AI bez jasnog cilja može samo da ubrza pogrešne odluke. ESG bez tehnologije, kapitala i stvarne primene lako može da ostane skup i lepo dizajniran izveštaj. Budućnost pripada kompanijama koje će znati da spoje brzinu inovacije sa odgovornošću velikih institucija. Ne onima koje najglasnije pričaju o AI-ju i održivosti, već onima koje su i jedno i drugo pretvorile u svakodnevni način rada.

Saznajte sve o dešavanjima u biznisu, budite u toku sa lifestyle temama. PRIJAVITE SE NA NAŠ NEWSLETTER

Izvor: BIZLife

Foto: Vladimir Nešović, Magnific/peachfreepix

What's your reaction?

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

developed by Premium.rs | Copyright © 2026. bizlife.rs | Sva prava zadržana.