Pridružite se poslovnoj zajednici od 20000 najuspešnijih i čitajte nas prvi

    Rođen sam da budem svoj gazda

    Od malih nogu je, radeći sa ocem, sticao prva iskustva u preduzetništvu. U šali kaže da je prvo menjao pepeljare u očevoj kafani, kako ne bi razbijao čaše. Kasnije je naučio sve tajne ugostiteljskog zanata. Nemanja Blagojević danas vodi dve firme – BNB ketering i Rustik GastroPub. Kaže da je oduvek želeo da bude svoj gazda jer jedino tako može da živi.

    „Otac je počeo 1983. godine da radi i držao je Klub Cvijeta Zuzorić godinama. Međutim, kao i u mnogim sličnim pričama, politika je umešala svoje prste i on je 2000. godine morao da izađe iz tog prostora. Nakon toga otvorili smo restoran u Međunarodnom pres centru Tanjuga, 2008. godine podigli kredit i renovirali taj prostor. Međutim, udruženje novinara je preuzelo pres centar a nakon nekoliko godina tadašnji predsednik Žika Nikolić (Žika Šarenica) podigao nam je kiriju sa 2.500 evra na 5.000 evra. To je bilo neprihvatljivo i morali smo da izađemo i iz tog prostora u koji smo uložili blizu 200.000 evra, ali ništa nismo mogli da iznesemo“, govori Nemanja o svojim  prvim koracima u preduzetništvu koje je pravio prolazeći kroz iskustva svog oca.

    Nemanja je završio fakultet za turizam, nekoliko godina je radio kod stričeva koji vode turističku agenciju Filip Travel, ali je uprkos svim poteškoćama odlučio da se bori,  ostane u ugostiteljstvu i nasledi posao svog oca, koji se polako sprema za penziju.

    „Ceo život sam vezan za preduzetništvo jer od sedme godine konobarišem. Uvek sam radio i svakodnevno bio vezan za očev posao. Motiv da se i sam upustim u privatne vode bila je želja da ne radim za drugog, već da budem svoj gazda jer mislim da sam za to rođen. Intenzivno sam počeo da radim 2013. godine. U keteringu mi je cilj bio 500 obroka dnevno a onda smo 2014. doživeli krah. Naime, tada je počelo uvođenje sertifikata. Mi smo predali dokumentaciju, ali u trenutku kada smo konkurisali na tenderu u nekim školama, još uvek nismo imali papir kojim dokazujemo sertifikate. Konkurisali smo u jednoj školi i izgubili. U tom trenutku ostali smo na 30 obroka dnevno i 5.000 evra kredita mesečno. Sve nam je bilo pod hipotekom. Moj otac, supruga Isidora i ja, radimo zajedno i nismo posustali ni u ovakvoj situaciji. Volja, snaga i istrajnost doveli su nas do ovoga što smo danas. Prošle godine dostigli smo cifru između 950 i 1.000 obroka dnevno, što je nekoliko godina ranije bilo nezamislivo“.

    Pored posla sa školama, njegova firma isporučuje obroke i kompanijama čiji zaposleni svakog dana mogu da poruče jelo koje tog dana žele da ručaju.

    „Svaki dan menjamo jelovnik. U ponudi imamo 420 vrsta jela, od kojih se svaki dan izdvaja po 20. Ako je u pitanju velika firma, pravimo jelovnik samo za njih a ako su u pitanju male firme, do 20 ljudi, na sajtu se svako veče istakne jelovnik za sutra, na mail adrese im stiže šta će biti sutra, a onda ujutru mogu da naruče“, kaže Nemanja.

    Kada je u pitanju restoran, Rustik GastroPub, koji se nalazi odmah ispod Bajlonijeve pijace, Nemanja kaže da je ideju za takvu vrstu restorana dobio u Americi.

    „Taj koncept restorana video sam u Americi – da ljudi mogu da dođu  obučeni kako god žele, da se osećaju udobno i prijatno i da mogu da pojedu vrhunsku hranu po prihvatljivim cenama. Supruga i ja bili smo jedno vreme u Americi i kao radnici radili u keteringu i restoranima. Video sam da tamo postoji takva vrsta restorana, to je bio neki američki fazon koga ovde nije bilo“.

    Nemanja kaže da je teško proceniti koliko je za ovaj posao potrebno početnog kapitala, jer se njegov razvijao tako što je neke stvari nasledio od oca, a u neke je i sam ulagao. U restoran su uložili oko 100.000 evra i ta investicija još nije počela da se vraća. U poslu mu najviše smeta neredovno plaćanje, nelojalna konkurencija a nedostaje mu još posla, jer kaže da je radoholik i da mu je dan ispunen jedino ako je bio produktivan. U restoranu su četvrtkom, petkom i subotom već počele svirke, a glavna sezona počinje 1. novembra.

    „Svakom ko razmišlja da krene u privatan biznis poručio bih da radi najbolje što može i bude uporan i istrajan. I meni nekad ne ide dobro pa kažem – šta mi je sve ovo trebalo? Aii treba biti istrajan i uporan. Moraš da budeš optimista jer u svakom poslu ima uspona i padova“, kaže Nemanja.

    Izvor: BIZLife

    Foto: Promo

    Piše: Tanja Njegomir

    What's your reaction?

    Komentari

    • JOVANA

      AKO JE ŽIKA ŠARENICA BIO PREDSEDNIK UDRUŽENJA NOVINARA 2000.G., ONDA NIJE NI ČUDO DA NAM JE NOVINARSTVO I MEDIJI TU GDE JESTE, A I ŽIKA TU GDE JESTE.

    • Bojan

      Ko je mogao da drzi Cvjetu u to vreme? Ko je mogao da iznajmi prostor i pod koji uslovima u Tanjugu? Dajte molim vas, pa bolje ne pisite ovakve tekstove...

      • Nemanja Blagojević

        Poštovani Bojane, Cvijetu je držao moj otac, Branimir Blagojević od 1983 do 2000. Na našem restoranskom sajtu rusticgastropub.rs u delo "o nama" imate sve detaljno opisano, sve generacije Blagojevića u ugostiteljstvu. To vreme nije bilo kao današnje, nisi mogao sve preko veze, moralo je da se školuje, radi i zasluži. Puno pozdrava. Nemanja Blagojević

    Ostavite komentar

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

    developed by Premium Factory. | Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

    MAGAZINE ONLINE