Pridružite se poslovnoj zajednici od 20000 najuspešnijih i čitajte nas prvi

    „Plata od 900 EUR u Srbiji do 2025.? To je nemoguće“

    Ove godine možemo očekivati umeren rast životnog standarda stanovništva, blagi pomak napred u privredi, ali uz rast stope nezaposlenosti. Tako ekonomske prilike naredne godine vidi ekonomista Saša Đogović. Autor publikacije „Makroekonomska kretanja u Srbiji“ u intervjuu za BIZLife portal kaže i da će preduzećima koja posluju u ugroženim delatnostima, biti potrebna dodatna direktna ili indirektna finansijska podrška i da je ona mogla biti još izdašnija da nije bilo pogrešnih koraka poput „helikopterskog bacanja novca“ u maju kada je svaki punoletan građanini dobio pomoć od 100 evra.

    • Kako vidite aktuelnu situaciju u privredi Srbije izazvanu pandemijom, da li je pomoć države bila dovoljna da prebrode krizu i da li je bila adekvatno locirana?

    Ako je reč o preduzećima koja su u sektoru turizma i ugostiteljstva, zanatskim uslužnim delatnostima, oni su značajnije pogođeni krizom i njima je ta pomoć bila dobrodošla, ali je izvesno da će im biti  neophodna i dodatna podrška. To ne bi trebalo da isključuje meru oslobađanja poreza za ovu godinu, a takođe treba računati i na dodatnu finansijsku injekciju, dalje produžavanje plaćanja minimalca, ali i prolongiranje plaćanja određenih taksi ili odlaganje na određeni period, zatim da budu oslobođeni eko takse. Postoje različite mogućnosti gde bi moglo da se izađe u susret preduzećima koja posluju u ugroženim delatnostima, a za to će biti potrebna direktna ili indirektna finansijska podrška.

    Ta podrška je mogla biti još izdašnija da nije bilo pogrešnih koraka u smislu „helikopterskog bacanja novca“ u maju svim punoletnim građanima, i reč je o 600 miliona evra, a bolje da je postojao fokus na socijalno ugrožene kategorije, ostatak je mogao ići u delatnosti koje su pogođenje krizom, a jedan deo možda u neke investicione poduhvate. Taj novac je otišao u potrošnju i imao je populističku i marketinssku namenu, a nije bilo neke ekonomske dobiti za zemlju.

    • U kom pravcu bi situacija u privredi i na tržištu rada u Srbiji mogla da se odvija naredne godine i da li će to zavisiti isključivo od kretanja pandemije?

    Tokom 2021. možemo očekivati da će doći do većeg otpuštanja radnika. Usudio bih se da kažem i da je budžet za 2021. godinu bio dosta ambiciozan, a trebalo je da bude konzervantivniji i da uključi elemente zdravstvenog rizika jer ne znamo kada će se stabilizovati prilike u vezi sa pandemijom, pa i prilike za ekonomiju. Verujem da ako dođe do nepovoljnih prilika u kretanju pandemijske krive već posle prvog kvartala moguće je da imamo rebalans budžeta. Bolje je da se restriktivnijim budžetom ostavilo više sredstava za pružanje pomoći malim i srednjim preduzećima posebno pogođenim delatnostima.

    Takođe, plate u zdravstvu i prosveti su ispod nivoa imajući u vidu značaj tih delatnosti za društvo, one su svuda u svetu stubovi nacije. Kroz uštede u subvencijama koje su netransparentne možemo da obezbedimo i veći nivo javnih izdataka i da se podižu više plate u prosveti i zdravstvu. Te delatnosti trebalo bi odvojiti od javnih preduzeća jer je većina njih neproduktivna, imaju višak zaposlenih, i imaju neodgovarajuću selekciju kadrova, neracionalno trošenje sredstava…

    • Ipak, nadležni ukazuju da se smanjio jaz zarada u javnom i privatnom sektoru?

    Na nivou opšte države rast zarada 2020. i 2021. biće realno oko 11 odsto, što je dva puta više u odnosu na rast BDP-a za dve godine. U realnim okvirima, to govori da su plate više u javnom sektoru i da tome „kumuju“ javna preduzeća. Nemam ništa protiv rasta zarada u obrazovnom i zravstvenom sektoru, ali da bi se to uradilo treba promeniti postojeću ekonomsku politiku i omogućiti subvencije gde se primarno pita država.

    Važno je smanjiti namete na rad i da stimulišemo investitore da dodatno ulažu ovde u domaću privatnu inicijativu. To bi bio pravac u kome bi privreda trebalo da ide, kao i u jačanje investicija. To bi tako trebalo da funkcioniše i ujedno bi obezbedilo i veće zarade u prosveti i zdravstvu.

    Privatni sektor teško da može da podnese metastaze u javnom sektoru i politiku neselektivnih subvencija koje se daju stranim investitorima. Ja jesam za subvencije, ali da one idu u visokotehnološku proizvidnju.

    • Da li možemo očekivati rast javnog duga ili će biti u kontrolisanim okvirima?

    Ovako kako je projektovan ne bi trebalo da predstavlja problem i biće ispod 60 odsto, ali ukoliko zdravstvene prilike budu dozvoljavale i privreda bude išla planiranim tokom. Uglavnom, aktuelne projekcije pokazuju da bi javni dug trebalo da bude u kontrolisanim okvirima i biće oko 60 odsto do kraja godine, dok bi bi sledeće godine trebalo da dođe do pada ispod te granice. Bilo bi dobro da se ne produbljuje dodatno budzetski deficit, videćemo kako će stvari teći, i da ne dođe do ugrožavanja postojećih makroekonomskih parametara.

    Nisam optimista da će se ostvariti stopa rasta BDP od šest odsto, moguće je, ali ta opcija mi se čini previše ambicioznom… Mislim da je realan rast od oko 4,5 odsto.

    • Imajući u vidu sve okolnosti, da li je došlo do promene životnog standarda građana i ima li mesta strahu da bi pad mogao da usledi naredne godine?

    Doći će do rasta plata u javnom sektoru, povećanja penzija, minimalne cene rada, rasta cena i to će dovesti do povećanja kupovne moći stanovništva, ali i treba računati da će doći do povećanja broja nezaposlenih tokom krize jer sektori koji su najviše pogođeni ne mogu da izdrže troškove i da drže sve radnike na okupu. Lično očekujem umeren rast životnog standarda stanovništva kroz povećanje zarada i penzija, rasta minimaca, u celoj privredi biće blagog pomaka napred, ali uz rast stope nezaposlenosti.

    • Kada možemo očekivati prosečne plate od 900 evra, da li je realno da to bude do 2025. godine, kako je najavljeno?

    To je nemoguće, to su laka obećanja na duži period ali u ovakvim uslovima i u ovakvoj ekonomiji kao kod nas to naprosto nije moguće, teško je moguće računati na ostvarenje takvih ciljeva.

    Već 2021. možemo da očekujemo blagi pomak napred, a da bi se to desilo za četiri godine treba da se dese jake stope rasta a to se ne može očekivati.

    Sledeće godine na globalnom nivou možemo očekivati stabilizaciju, 2022. postepeni oporavak privrede da bi ona 2023. išla svojim prepoznatljivim tokom napred.

    Izvor: BIZLife

    Foto: Beta

    What's your reaction?

    Komentari

    • Aleksandar

      Naravno da je nemoguce...ako pretpostavimo 5% rasta BND, a daj Boze da bude, onda u 5 godina imamo cca 27.5% rasta, preslikano na plate, od 520 cemo stici do 663 eura. I to ce biti odlicno, a ove demagoske propagande ne znam kome sluze, stvarnost je sasvim dovoljno dobra, narocito imajuci u vidu proslost.

    • Dušica

      Smešno je da 2025 plata bude 950 evra kada će u svetu iste godine biti pet puta veća. Život u Srbiji skupo košta za razliku od drugih zemalja u kojima plate prate životni standard građana.

    • Aleksandar

      900 €? Imaćemo toliki prosek plate uskoro u Srbiji - kada stanovnika ostane onoliko koliko ih ima u Luxemburgu... Zlatno doba tek dolazi posle virusa, vakcinacije, egzodusa građana van države. Tužno je što im ne možemo verovati ni za banalne laži a kamo li za 900 €.

    Ostavite komentar

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

    developed by Premium Factory. | Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

    MAGAZINE ONLINE