
Da li se nekada radilo bolje? Šta smo izgubili prelaskom iz kancelarija devedesetih u digitalno doba
Danas možemo da radimo od kuće, komuniciramo sa kolegama na drugom kraju sveta i uz pomoć veštačke inteligencije završavamo zadatke za koje je nekada bilo potrebno mnogo više vremena. Ipak, savremeni način rada doneo je i neke probleme koje prethodne generacije nisu poznavale u istoj meri. Stalna dostupnost, brojne digitalne distrakcije i sve nejasnija granica između poslovnog i privatnog života pokreću pitanje: da li je u nekim aspektima posao bio bolji devedesetih?
Ovim pitanjem bavi se Tomas Čamoro-Premuzić, profesor organizacione psihologije na Univerzitetskom koledžu u Londonu (UCL) i Univerzitetu Kolumbija, u analizi objavljenoj na portalu Fast Company. Njegov zaključak nije da je nekadašnje radno okruženje bilo idealno, već da je razvoj tehnologije doneo i prednosti i gubitke.
Šta je bilo bolje devedesetih?
Pre tri decenije posao se uglavnom obavljao u kancelariji. Faks uređaji, pejdžeri i spore internet veze bili su deo svakodnevice, dok se završetkom radnog vremena uglavnom završavala i komunikacija sa kolegama.
Prema autoru, četiri stvari posebno izdvajaju tadašnji način rada:
1. Više neposredne komunikacije. Razgovori licem u lice, spontani susreti i lično upoznavanje kolega imali su veću ulogu u izgradnji poslovnih odnosa.
2. Manje digitalnih distrakcija. Bez neprekidnih obaveštenja i društvenih mreža, bilo je lakše posvetiti se jednom zadatku i održati koncentraciju.
3. Više oslanjanja na sopstveno znanje. Zaposleni su se više oslanjali na pamćenje, analitičko razmišljanje i kreativnost, bez algoritama i veštačke inteligencije koji danas preuzimaju deo kognitivnih zadataka.
4. Jasnija granica između posla i privatnog života. Odlazak iz kancelarije uglavnom je značio i završetak radnog dana. Nije postojalo očekivanje da zaposleni budu dostupni u svakom trenutku.
Šta je danas bolje nego nekada?
Ipak, devedesete nisu bile jednostavnije za svakoga. Radno vreme i mesto rada bili su manje fleksibilni, hijerarhija izraženija, a pristup informacijama i poslovnim prilikama znatno ograničeniji.
Savremeno radno okruženje donelo je četiri važne promene:
Veća fleksibilnost: Rad na daljinu i hibridni modeli omogućili su zaposlenima veću slobodu u organizaciji vremena i mesta rada.
Manje krute hijerarhije: Zaposleni danas imaju više prostora da iznesu mišljenje, ospore odluke i utiču na način organizacije posla.
Lakši pristup znanju: Informacije i stručna znanja dostupniji su nego ikada, a AI dodatno ubrzava učenje i rešavanje problema.
Više mogućnosti za uključivanje: Geografske prepreke manje ograničavaju saradnju, a poslovne prilike dostupnije su ljudima iz različitih sredina.
Da li smo zbog toga zadovoljniji poslom?
Zanimljiv deo ove analize odnosi se na paradoks savremenog rada. Devedesetih je bilo manje slobode u izboru mesta i vremena rada, ali i više slobode od posla kada se radni dan završi.
Danas tehnologija uklanja brojne zamorne zadatke, ali istovremeno otežava isključivanje iz poslovnih obaveza, održavanje koncentracije i odvajanje profesionalnog identiteta od privatnog života.
Autor se poziva i na podatke o angažovanosti zaposlenih koji pokazuju da se njeni nivoi tokom godina nisu značajno menjali. Drugim rečima, bolje tehnologije i drugačiji uslovi rada ne znače automatski i veće zadovoljstvo zaposlenih.
Možda se zato ne radi o tome da li je nekada bilo bolje ili gore, već o tome kako da sačuvamo ono što je u starom načinu rada funkcionisalo, a istovremeno iskoristimo prednosti savremenog poslovnog okruženja.
Saznajte sve o dešavanjima u biznisu, budite u toku sa lifestyle temama. PRIJAVITE SE NA NAŠ NEWSLETTER
Izvor: BIZLife










