HRANA ZA DUŠU: „Vidim sebe van grada“
Glumac Petar Strugar preporučuje dobre kulturne, fizičke i mentalne destinacije
Ako ćemo o njegovim interesovanjima i aktivnostima, Petar Strugar se valjano trudi da previše ne odmaknu od onoga što je voleo kao dečak sa primorja – mnogo akcije, plivanja, skakanja, penjanja, jahanja, vožnje… Sadržaj pun života! Dok se njegov poslednji filmski poduhvat, važna uloga u filmu „Zlatni dečko”, prepričava u društvu, pitamo ga da i nama ponudi malo svog sadržaja.
- Poznato je da rekreaciju i meditaciju pronalazite sa konjima. Šta je poslednje vredno hvale što ste na tom polju napravili?
Trenutno smo u fazi priprema za sledeću takmičarsku sezonu. I dalje smo na privremenoj lokaciji dok se naš klub ne izgradi. U planu su nam nabavke raznih konja, kako sportskih tako i onih za snimanje serija i filmova.
- Kao vozač i ljubitelj motora, šta ljudima odgovorite na konstatacije kako je to opasno ili suvišno?
Ne marim mnogo za to. Bitno je da imamo svest o tome šta vozimo i kako. Nezgode ne treba prizivati.
- Koja vam je staza ili magistrala bila najprijatnija za obilazak motorom?
Možda mi je najzanimljivija bila vožnja po Lisabonu i obalom do Estorila. Takođe, Crnogorsko primorje, posebno oko zaliva.
- Durmitor ili Boka?
I Durmitor i Boka.
- Ako pogledamo vaše fotografije na mrežama, često su uz vas psi.
To je sve jedan pas – to je bila Beta. Velika šnaucerka, od koje se nisam odvajao, a ni ona od mene. Ona je bila jedan fantastičan pas. Psi su čista ljubav!
- Da li sebe u perspektivi vidite van grada, ili vam pak odgovara kombinacija grad‒planina?
Odavno sebe vidim van grada i nadam se da će se uskoro i to rešiti u moju korist.
- Nedavno je izašao film „Zlatni dečko”. Između ostalog, film obrađuje koncept talenta – da li nam je dar prednost ili teret. Kako vi to vidite?
Dar, bilo koji, prednost je onoliko koliko imamo svest o tome šta radimo i svest o okolnostima u kojima se nalazimo. Bitno je da imamo širok pogled na svet i sve što utiče na naše živote da bismo mogli da se krećemo napred.
Ako ste fokusirani samo na radnju u kojoj kupujete hleb i nemate svest o tome šta do te radnje treba da prođete, verovatno će vas udariti neki tramvaj ili ćete upasti u šaht. Opet, ako previše razmišljate i strepite od posledica, nećete ni izaći iz kuće.
Na nama je da izvagamo i nađemo meru.
- Koji biste nam kulturni sadržaj preporučili?
Predstava „Godine vrana”, Narodno pozorište, na repertoaru od 12. marta, pisao i režirao Siniša Kovačević; film „6 underground”, sjajna razbibriga; knjiga „Čas anatomije”, Danilo Kiš; plejlista, recimo, Tiny Desk, Anderson Paak ili Gary Clark Jr.
- Koji je najbolji srpski brend?
To je, definitivno, talenat. Ova zemlja je rasadnik talenta. Bilo u sportu, nauci umetnosti, naš talenat je neosporan i to je dokazano mnogo puta i na svetskom nivou.
- Kakav poklon biste voleli da dobijete?
Držač za čašu u kolima.
- Sa kim volite da razgovarate?
Sa pametnijima od sebe, jedino tako možemo da napredujemo kao ljudi.
Izvor: BIZLife Magazin