
Američka privreda danas: Već viđeno
Bio je avgust je 1987. godine i Americi je u privrednom smislu išlo sasvim dobro. Sećanje na duboku recesiju iz ranijeg dela te decenije brzo je bledelo. Tom Vulf je objavio „Vašar taštine“ koji savršeno prikazuje pohlepu i nasilništvo Vol strita.
Zahvaljujući Polu Volkeru (predsednik Federalne rezerve 1979-1987) cene akcija na finansijskim tržištima su rasle. Kao predsednik centralne banke SAD, Uprave federalnih rezervi, on je primenio šok terapiju na američku privredu kako bi je izlečio od preterane inflacije. Rekordno velike kamatne stope izazvale su u SAD najgoru recesiju još od tridesetih, ali čim je inflacija počela da se spušta, troškovi pozajmljivanja su naglo smanjeni, a privreda se oporavila.
Tadašnji predsednik SAD Ronald Regan nije pokazao zahvalnost čoveku zaslužnom za ekonomski bum koji mu je 1984. obezbedio drugi mandat. Za Volkera, koga je na mesto predsednika postavio Reganov prethodnik, demokrata Džimi Karter, se smatralo da nije naročito oduševljen Reganovim planovima za finansijsku deregulaciju, pa ga je Regan smenio i na njegovo mesto postavio poslušnog Alana Grinspena. Dva meseca kasnije, oktobra 1987, desio se pad tržišta.
Kao i 1987.godine, američka privreda prilično raste. Nezaposlenost je mala, a početak inflacije se polako nazire. Kao i 1987. godine, dolar je slab, a cene akcija su u stalnom rastu. Kao i 1987, predsednik republikanac je smenio starog šefa Uprave federalnih rezervi nekim novim. Dženet Jelen predsedavala je svojim poslednjim sastankom kao predsednica Federalne rezerve u sred sedmice u kojoj su počela kolebanja i na tržištu akcija i na tržištu obveznica.
Za početak, Vol strit počinje da brine rastuća inflacija. Prošlonedeljni izveštaj pokazuje da je stopa nezaposlenosti 4,1 posto, što je najniže u poslednjih 17 godina, a prosečna zarada po satu raste po godišnjoj stopi od 2,9 posto, što je najviše u poslednjih 8 godina. Slab dolar doveo je do poskupljenja uvoza, a Trampova smanjenja poreza će stupiti na snagu u najgorem mogućem trenutku, pri kraju dugog cikličnog uzlaznog trenda pa preti opasnost od „pregrejavanja privrede“.
Opšte mišljenje na tržištu je da je prošla nedelja bila kratak udarac koji će brzo proći. Kaže se da su privredni temelji jaki i da neće biti stvarne opasnosti od inflacije izazvane povećanjem zarada pod uslovom da se i produktivnost poveća.
Investicije i produktivnost su mali još od finansijske krize koja je uzdrmala SAD, ali i celu planetu pre deceniju. Dugovi domaćinstava su visoki, a potrošači mogu da finansiraju sopstvenu potrošnju isključivo ako se još više zadužuju ili ako troše ušteđevinu.
Kako godine prolaze, postaje sve jasnije da kolaps investicione banke Braća Lehman septembra 2008. nije bio katarzični događaj. Ta hipotekarna kriza je trebalo da bude mehur svih mehura, a eto nas deset godina kasnije kako gledamo špekulante kako trpaju novac u Bitkoin.
Špekulacija cveta poslednjih godina, jer centralne banke pumpaju novac u finansijski sistem rekordno niskim kamatnim stopama. Ta praksa je sačuvala banke od bankrota i sprečila da recesija koja je trajala između 2008. i 2009. godine bude ozbiljna koliko ona iz tridesetih godina dvadesetog veka, ali to je imalo svoju cenu.
Centralne banke su tada uradile tek dovoljno da spreče propast kapitalizma. Naredni period će pokazati da li je taj prostor za disanje bio iskorišćen kako bi se otklonile strukturne slabosti koje je kriza ogolila: zavisnost od dugova, rastuća nejednakost, nedovoljno ulaganje. Ako jeste, onda će prošlonedeljni udarac zaista brzo proći.
Ali baš i ne izgleda tako, a Donald Tramp je možda iskušavao sudbinu kada se u Davosu hvalio da berza neprestano ruši rekorde što je posledica njegovog ekonomskog rukovođenja.
Izvor: Gardijan, BIZLIfe
Foto: Pixabay