
Zašto kompanije štite toksične šefove – čak i kada svi znaju kakvi su?
Svi znaju. HR zna, kolege znaju, često znaju i članovi uprave. Ipak, čovek koji zaposlenima zagorčava posao ostaje na funkciji. Zašto je organizacijama ponekad lakše da zaštite problematičnog šefa nego ljude koji rade za njega?
Kada je Andrea konačno dala otkaz, kolege su joj priznale nešto što je već dugo slutila: svi su znali šta se događa. Neki su se čak izvinili što nisu ranije reagovali. Jedna koleginica joj je rekla: „Bila si emocionalni pancir za sve nas. Štitila si nas.“
Njena priča, koju je za The Guardian napisala Kathleen Saxton, otvara mnogo zanimljivije pitanje od onog očiglednog – kako prepoznati toksičnog šefa. Pitanje je: zašto ga kompanija ne zaustavi kada već svi vide problem?
Toksični menadžeri, navodi Saxton, često ne dolaze na razgovor za posao kao očigledni tirani. Naprotiv. Mogu da budu šarmantni, odlučni, harizmatični i veoma ubedljivi. Upravo osobine koje kompanije traže kod lidera ponekad mogu da prikriju potpuno drugačije ponašanje kada osoba dobije moć.
Liderski potencijal ili ozbiljan organizacioni problem
„Odlučan“ može da znači da neko ume da donese tešku odluku, ali i da ne podnosi da mu se suprotstave. „Visoki standardi“ mogu da znače posvećenost kvalitetu, ali i nemilosrdnost. „Otpornost na stres“ može da bude emocionalna stabilnost, ali i potpuna emocionalna distanciranost.
Drugim rečima, iste osobine mogu na razgovoru za posao izgledati kao liderski potencijal, a godinu dana kasnije kao ozbiljan organizacioni problem. Tu se, međutim, problem više ne završava na jednom menadžeru.
Oko takvog lidera vremenom nastaje ono što Saxton naziva „arhitekturom prilagođavanja“: kolege koje privatno ne odobravaju njegovo ponašanje, ljudi iz uprave koji ublažavaju jezik, zaposleni koji odlučuju da je sigurnije ćutati i investitori kojima su važni rezultati. Niko ne mora eksplicitno da kaže: „Zaštitimo ga.“ Dovoljno je da svako pojedinačno donese odluku koja mu je u tom trenutku najbezbednija.
I tako problem jednog čoveka postaje problem cele organizacije.
Guardian navodi i podatak MIT Sloan istraživača koji su analizirali 34 miliona profila zaposlenih: toksična kultura bila je deset puta snažniji prediktor odlaska zaposlenih od plate. To znači da kompanija može da zadrži jednog menadžera zato što joj deluje „previše vredan da bi ga izgubila“, dok istovremeno gubi ljude koji rade oko njega. A onda dolazimo do još jednog paradoksa.
Revizije za finansije, ne i za ponašanje
Kompanije imaju čitave sisteme kontrole kada je u pitanju novac. Postoje revizije, odbori, procedure, kontrole rizika, compliance funkcije i spoljašnji revizori. Finansijski rizik se ne prepušta dobroj volji pojedinca.
Ali kada je u pitanju ponašanje najmoćnijih ljudi u kompaniji, stvari često postaju mnogo neformalnije. To se onda nazove „stilom rukovođenja“. Ili „sukobom ličnosti“. Ili „teškim karakterom“. Ili jednostavno – „takav je“.
Problem je što jedan čovek na poziciji moći može da utiče na mnogo više od raspoloženja u kancelariji. Njegovo ponašanje može da utiče na fluktuaciju zaposlenih, poverenje, psihološku sigurnost, reputaciju kompanije i konačno poslovne rezultate.
Zato je jedno od zanimljivijih pitanja za uprave kompanija možda upravo ovo: šta se događa ljudima koji rade za vašeg najboljeg menadžera? Ne samo koliko je on doneo prihoda. Ne samo koliko projekata je završio. Ne samo da li je „jak lider“.
Već koliko ljudi je otišlo iz njegovog tima. Koliko se pritužbi ponavlja. Da li zaposleni slobodno mogu da mu kažu da nije u pravu. Šta se događa sa ljudima koji mu se suprotstave. I da li se isti problemi pojavljuju iznova, samo sa drugim zaposlenima.
Jer toksično liderstvo često ne opstaje zato što niko ništa ne primećuje. Opstaje upravo zato što ga dovoljno ljudi primećuje – ali niko ne želi da bude prvi koji će nešto uraditi, a tada više nije reč samo o toksičnom šefu. Reč je o kulturi koja je odlučila da ga zadrži.
Saznajte sve o dešavanjima u biznisu, budite u toku sa lifestyle temama. PRIJAVITE SE NA NAŠ NEWSLETTER
Izvor: BIZLife
Foto: Magnific/Drazen Zigic










