Pridružite se poslovnoj zajednici od 20000 najuspešnijih i čitajte nas prvi

    Predstavljamo BIZmame: Žena, majka, kraljica IRENA SMILJANIĆ

    Poslovna mama trenutno ne nosi štikle i ne šminka se. Ne ustaje ujutru da namešta frizuru i pegla stvari za posao. Poslovna mama umesto poljupca na vratima i „Vidimo se u pet“, sada kaže „Dobro jutro, šta ćemo za doručak?“. Njene kolege za stolom sada su predškolci, osnovci, srednjoškolci… Na sastancima se priča o Pitagorinoj teoremi, uče se pesmice, prave se kolaži.

    Ipak, BIZmama mora i da radi. Istina je da njeno radno vreme nikada nije trajalo od 9h-17h, ali je sada možda mnogo teže nego pre da se sve obaveze usklade. Kroz našu akciju pod nazivom BIZmame upravo želimo da pokažemo svakodnevicu majke koja je u ovoj situaciji i učiteljica i kuvarica i uspešna poslovna žena, brižna majka i supruga i još mnogo toga.

    Predstavljamo još jednu BIZmamu Irenu Smiljanić, Corporate and Government Affairs Manager za East Adriatic Markets.

    Kako ste se prilagodili novim uslovima rada?

    Moram da priznam da meni rad od kuće nije nepoznat uslov, pošto sam inače praktikovala da kada imam puno posla, naročito onog koji zahteva potpunu koncentraciju, upravo to i činim od kuće, i iskreno rečeno, uživala sam u tom potpunom miru. Ovog puta se pojavio dodatni izazov u tome da sam kao majka troje dece, od kojih su dve tinejdžerke, a najmlađa ima 4,5 godine, imam njih sve pored sebe, umesto sa dadiljom ili u školi, koja se održava od kuće.

    Iako me „home school“ isprva obradovao, ispalo je da sam u krivu. Moje velike ćerke, koje su magovi korišćenja savremene tehnologije u smislu igrica, Tick Tocka, You Tube-a i sličnih stvari, odjednom rade na novim platformama, moraju da koriste mejlove (koje uspešno propuštaju da pročitaju, pa dobijamo opomene iz škole) i tu ova super mama preuzima ulogu učiteljice, ali i učenika istovremeno, jer koliko nas se seća predmeta iz VI i VII razreda. Dakle, zavrnula sam rukave, uz veliku pomoć supruga, koji je, priznajem, imao mnogo više strpljenja nego ja, i počela ponovo da učim o mitohondrijama, genima, prečnike unutrašnjih i spoljašnjih krugova, hemijske formule, i ostala zapanjena koliko sam stvari zaboravila, nakon toliko godina školovanja. Za to vreme, najmlađa ćerka, kao čičak zalepljena sedi pored mene, prilično mirna, dok ne počne call. Tada malena gospođica dobija napade logoreje i unosi mi se u mikrofon, da nešto na svom nemuštom engleskom jeziku saopšti kolegama, jer ko zna bolje od Zoje? Naravno, sa 4 godine i to brzo dosadi i onda ona postaje umetnica, te imamo u letos okrečenoj kući gomilu njenih remek dela.

    Da li ste otkrili neku novu SUPER MOĆ?

    Ovde se svojski trudim da svom ogromnom egu ne dozvolim da se razmaše i napišem kako sam ja npr. oduvek svesna svojih super moći 😊. Šalu na stranu, kada imate troje dece, velikog crnog ruskog terijera, muža koji je češće na putu širom sveta, nego u Beogradu, onda po prirodi stvari morate granice svojih mogućnosti razvuči do linije pucanja, a mogućnost pucanja granica kada su deca i posao u pitanju je prilično elastična stvar, nekako se sve stigne. Nema formalnog radnog vremena, ili, bolje reći, radni dan ne prestaje, ali stvari su solidno funkcionisale. Možda je jedina super moć koju sam otkrila sposobnost da izdržim svedenost i osećaj bivanja “u kutiji” tokom policijskog časa, naročito vikendom. Stoji ona stara “živ se čovek na sve navikne” i to je neka vrsta super moći koju mislim da svi imamo, samo koristimo prema potrebi. Ovde mi pada anegdota našeg glumca Vlaste Velisavljevića, kada je na pitanje kako je uspeo da izdrži na Golom otoku četiri godine, sa potpunim mirom i krajnje ubedljivo rekao: “Lako, leto, zima, leto, zima, leto, zima, leto, zima i prođe”. Nekada mislim da je sva suština strpljivosti u prilagođavenju sažeta u tu jednu običnu rečenicu 😊.

    Da li postoje neke pozitivne strane ovakvog načina rada?

    U prvom pitanju sam napisala da mi rad od kuće nije stran, a ovde uz dodatne napore oko dece, ipak sam uživala u njihovoj stalnoj prisutnosti. Malo smo sa svojom decom, zaista, i ovo je bila prilika da to popravimo i uživamo.

    Šta vam je najteže palo?

    Definitivno kuvanje. Ne volim da kuvam (iako kažu da to dobro radim), ali radim samo kad moram, a sada sam morala, i to svaki dan. I da li su i vaša deca bila non-stop gladna?

    Savet za sve mame koje su u sličnoj situaciji

    Uživajte u svim onim malim stvarima za koje ste sada dobili vremena i malim bićima koja neće još dugo biti mala, upijajte svaki momenat proveden sa njima, biće vam dragocen, sačuvajte ga duboko u sebi, zauvek, jer otići će ti ptići ranije nego što smo spremni, pa će nam posle biti žao što nismo imali dosta vremena. I pazite se, Covid-19 je i dalje tu.

    Izvor: BIZLife

    Foto: Privatna arhiva

    What's your reaction?

    Ostavite komentar

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

    developed by Premium Factory. | Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

    MAGAZINE ONLINE