„Ja sam dete sa sela. Nisam imala tetku ili strinu u ambasadi ili ministarstvu, niko me nije gurao niti tapšao po ramenu. I baš zato sam danas zadovoljna svojom nastavničkom pozicijom.
Uvek se setim rečenice moje pokojne majke, koja je govorila: ‘Prava vrednost se uvek prepozna.’ Znam da to mladom čoveku često zvuči kao fraza — kao nešto što stalno slušamo, a nikako da se desi baš sada, baš nama.
Ali istina je da ta vrednost dolazi, sigurno dolazi. Danas, sa skoro 50 godina, imam pravo to da kažem.
Kada si mlad, što je potpuno prirodno, nestrpljiv si. Svi bismo voleli da se naš rad i trud prepoznaju što pre. Ali ono što mogu da poručim mladima jeste: prepoznaće se. Možda ne onda kada vi to očekujete, ali sigurno hoće.“