
Međunarodni dan muškaraca: Više od polovine doživelo sagorevanje na poslu
Na tržište rada ulazi rano, odmah posle završene srednje škole, a radni vek provodi na fizički zahtevnim i rizičnim poslovima, uglavnom u građevinarstvu, industriji i transportu. Zbog tradicionalne uloge “hranitelja porodice” češće prihvata prekovremeni rad, odsustvo zbog dece gotovo nikada ne koristi, a više od polovine njih priznaje da radi tempom koji vodi u sagorevanje na poslu.
Sudeći po podacima Republičkog zavoda za statistiku, Nacionalne službe za zapošljavanje i Infostuda, ovako izgleda profil prosečnog zaposlenog muškarca u Srbiji na današnji dan, kada se obeležava Međunarodni dan muškaraca. Iako se njihov uspeh i dalje često meri zaradom i društvenim statusom, istraživanje „Šta to radi zaposlene“ koje su sproveli Infostud, TIM centar, Osiguranik i Rezilient otkriva i drugu stranu te slike – cenu koju muškarci plaćaju zbog očekivanja da budu oslonac porodice.
U istraživanju „Šta to radi zaposlene“ učestvovalo je ukupno 3.452 zaposlena iz kompanija koje posluju u Srbiji, od kojih je 1.071 bio muškarac. Čak 55,5 odsto ispitanih muškaraca smatra da sadašnji tempo i intenzitet rada ne bi mogli da nastave još dve godine bez posledica po zdravlje, dok 51,8 odsto kaže da je već doživelo sagorevanje na poslu. O preopterećenosti i stresu na poslu, međutim, i dalje se retko otvoreno govori.
Ćutanje ne znači da je sve u redu
“Da je reč o naizgled nevidljivom problemu, potvrđuje podatak da gotovo polovina muškaraca (47,1%) radi u okruženju gde se preopterećenost krije ili doživljava kao slabost. Zaposleni najčešće ćute iz straha od posledica po karijeru ili zato što se pokazivanje stresa i traženje podrške u njihovim firmama posmatra kao znak nesposobnosti”, kaže Predrag Okanović, jedan od osnivača wellbeing platforme Rezilient i konsultantske kuće TIM Centar, koja je i realizovala ovo istraživanje.
Dodatni pritisak često dolazi i od samih rukovodilaca. Čak 43,3 odsto muškaraca navodi da im šefovi samo povećavaju stres, dok tek svaki sedmi ima nadređenog koji mu pomaže da lakše podnese teret posla. Čak i kada otvoreno zatraže pomoć, u trećini slučajeva sve se završi na lepim rečima, bez stvarne preraspodele zadataka ili pomeranja rokova.
„Ćutanje zato ne mora da bude znak da je sve u redu. Ono može da znači da zaposleni procenjuje da nije bezbedno da govori. U takvom okruženju problemi ostaju nevidljivi sve dok ne dovedu do ozbiljnog pada motivacije, učinka ili zdravlja“, kaže Okanović.
Kako ova analiza pokazuje, zbog toga sve manje muškaraca pristaje na trku za karijerom po svaku cenu. Tek 13,6 odsto njih bira visoku platu i brzo napredovanje uprkos stresu, dok najveći deo idealan posao vidi u spoju fer zarade, autonomije i fleksibilnosti. Pogodnosti koje priželjkuju su fleksibilno radno vreme (43%), rad od kuće (41,1%) i četvorodnevna radna nedelja (37,8%).
„Fleksibilno radno vreme i rad od kuće više nisu nikakav luksuz, već stvarna potreba muškaraca da sačuvaju zdravlje ceo radni vek“, zaključuje Okanović.
Od električara do vaspitača
Da teški i terenski poslovi u Srbiji ostaju izrazito u domenu muškaraca, potvrđuju i zvanični podaci RZS, prema kojima oni čine čak 85,5 odsto svih zaposlenih u zanatstvu i 73,8 odsto u sektoru rukovalaca mašinama, montera i vozača. Takođe, brzi ulazak u svet teškog rada oslikava i podatak da mladi muškarci obuhvataju čak 63,9 odsto ukupno zaposlenih u uzrastu od 15 do 24 godine, ulazeći u radni odnos odmah po završetku stručnih škola.
Prema podacima Infostuda, kada se posmatraju poslovi sa najvećim rodnim razlikama, muškarci ubedljivo dominiraju u tehničkim i terenskim zanimanjima. Tako na oglas za električara na jednu žensku prijavu stiže čak 46 prijava muškaraca, kod elektromontera taj odnos iznosi 44 prema jedan u korist muškaraca, dok je kod rukovalaca građevinskim mašinama 38 prema jedan.
S druge strane, muškarci se u znatno manjoj meri prijavljuju na poslove u oblasti nege, obrazovanja i farmacije. Na oglasima za vaspitače žene šalju osam puta više prijava od muškaraca, za farmaceutske tehničare pet puta više, dok je na pozicijama kozmetičara taj odnos čak 13 prema jedan u korist žena. Na sajtu Poslovi Infostud najveći prosečan broj prijava na oglas od muških kandidata stiže za poslove merčendajzera (izlagač robe), komerijaliste i kurira, ali i IT podrške i specijaliste za društvene mreže.
Između fizičkog rada i “fotelja”
Poslednji podaci RZS iz Ankete o radnoj snazi i biltena Nacionalne službe za zapošljavanje pokazuju da je stopa zaposlenosti muškaraca u dobi od 15 do 64 godine, u drugom kvartalu iznosila 72,3 odsto, što je za 11 procentnih poena više nego kod žena.
Međutim, statistika otkriva dubok paradoks na domaćem tržištu rada. S jedne strane, muškarci ubedljivo dominiraju na samom vrhu, čine čak 64,1 odsto rukovodilaca, odnosno drže 71.000 od ukupno 110.700 upravljačkih pozicija u Srbiji. S druge strane, udeo visokoobrazovanih znatno je veći među zaposlenim ženama, gde fakultetsku diplomu ima gotovo 40 odsto žena (39,8%), dok je među zaposlenim muškarcima taj udeo svega 25,7 odsto.
Uz to, mladi muškarci ulaze u svet rada znatno ranije od svojih vršnjakinja. U uzrastu od 15 do 24 godine radi čak 29,2 odsto mladića u odnosu na 17,4 odsto devojaka, jer se mladići uglavnom zapošljavaju odmah po završetku trogodišnjih i četvorogodišnjih stručnih škola.
Rodne predrasude
Komentarišući ove pokazatelje, dr Jelena Žarković, profesorka Ekonomskog fakulteta u Beogradu i naučna saradnica Fondacije za razvoj ekonomskih nauka, FREN, ukazuje na duboku ukorenjenost rodnih predrasuda na tržištu rada. Jedna od njih je da muškarac mora da bude primarni hranitelj porodice, dok se od žena očekuje rad u domaćinstvu i briga o deci.
“Svo vreme koje muškarci ne provedu baveći se neplaćenim poslovima vezanim za kuću i brigu o deci omogućava im da budu fleksibilniji za zahteve viših funkcija u firmama, da ostanu duže na poslu, idu na poslovna putovanja i prisustvuju neformalnim druženjima“, objašnjava prof. dr Jelena Žarković.
Ona ističe da se kroz takve neformalne odnose razvija mehanizam koji dodatno učvršćuje moć muškaraca na upravljačkim pozicijama.
Održivost ovih rodnih obrazaca oslikava i podatak da pravo na roditeljsko odsustvo u Srbiji koristi ekstremno mali broj muškaraca, svega oko 300 godišnje na nivou cele zemlje“, navodi profesorka Žarković.
Fizički rizici, automatizacija i očuvanje zdravlja
S druge strane, posmatrajući poziciju muškaraca koji radni vek provode na fizički zahtevnim poslovima, ekonomista dr Veljko M. Mijušković upozorava da sama stopa zaposlenosti od 72,3 odsto ne govori dovoljno o kvalitetu i rizičnosti radnih mesta.
„Muškarci su znatno zastupljeniji u građevinarstvu, rudarstvu, transportu i industriji, pa su više izloženi profesionalnim rizicima, terenskom radu i fizičkom iscrpljivanju, naglašava dr Mijušković.
Govoreći o podacima da mladi muškarci rano ulaze na tržište rada, Mijušković ukazuje i na dugoročne rizike ukoliko se ulaskom u radni odnos prekine dalji proces obrazovanja.
„Obuke za nove tehnologije i dodatna digitalna znanja moraju biti organizovane dok radnici još imaju siguran posao i prihod, kako bi sačuvali zapošljivost i zdravlje tokom celog radnog veka“.
Rušenje stereotipa
Pogled u narednu deceniju ukazuje da će održivost položaja muškaraca na tržištu rada u Srbiji zahtevati dvostruki zaokret – tehnološki i kulturološki. Sa jedne strane, kako ističe dr Veljko Mijušković, najveći izazov biće zadržati posao tokom dužeg radnog veka, prilagođavanje tehnologijama i očuvanje zdravlja na fizički zahtevnim poslovima, pri čemu usled automatizacije rutinskih industrijskih i transportnih zadataka obrazovni sistem i poslodavci moraju omogućiti fleksibilne obuke i sticanje digitalnih veština.
Saznajte sve o dešavanjima u biznisu, budite u toku sa lifestyle temama. PRIJAVITE SE NA NAŠ NEWSLETTER.
Izvor: BIZLife










