
Joomy – platforma i rešenje da sve potrebe zaposlenih budu na jednom mestu
Kompanije danas imaju aplikaciju za gotovo svaki posao, ali i dalje ne znaju da li je važna informacija stigla do zaposlenog u magacinu, prodavnici, na terenu ili u kancelariji, organizacionoj jedinici u drugoj zemlji ili na drugom kontinentu. Problem nije u nedostatku komunikacionih i biznis kanala i alata, broju zaposlenih, različitoj strukturi radnih pozicija ili generacijskom jazu, već u nedostatku jednog ekosistema koji objedinjuje web i mobilna rešenja koje blagovremeno informiše i uvezuje organizacionu kulturu, pravna dokumenta i dodatna učenja. Platforma Joomy rešava upravo to – da poveže zaposlene, bez obzira na to gde rade, kojoj smeni pripadaju, da li uopšte imaju pristup računaru i jesu li Gen Z generacija zaposlenih, stariji ili mlađi.
„Problem je u nedostatku jednog ekosistema koji objedinjuje sve kanale i alate i potrebama različite strukture zaposlenih i njihovih radnih pozicija i lokacija za informacijama, pravnim aktima i organizacionoj kulturi. Intranet ima jedan spisak zaposlenih, sistem za učenje drugi, aplikacija za zahteve treći. Kada čovek pređe iz jedne smene u drugu ili promeni lokaciju, neko tu izmenu mora ručno da unese na pet mesta. Obično je ne unese nigde, pa se posle svi čude kako je obaveštenje otišlo pogrešnim ljudima“, priča za BIZLife Sanja Jevđenijević, Managing Partner u HR Xcel.
Ima li smisla slati istu poruku svima?
Zbog toga se u praksi sve svodi na najniži zajednički imenilac, a to je slanje svima. Bezbednosno obaveštenje za jedan magacin ode celoj centrali, politika za zaposlene na neodređeno stigne i kooperantima. Ljudi vremenom nauče da taj kanal ne vredi otvarati, i onda se izgubi baš ona poruka koja je bila važna.
Joomy polazi od stvarne organizacione strukture kompanije i svaki modul čita iz nje. Divizija, sektor, lokacija, pozicija, tip ugovora, smena. To nije spisak primalaca, nego pravilo. Kada neko sutra pređe iz Beograda u Niš, on sam izlazi iz jedne grupe i ulazi u drugu, bez ijednog ručnog unosa.
„Razlika u odnosu na postojeća rešenja je u tome što ta ista struktura istovremeno određuje i ko šta sme da vidi i odobri. Usmeravanje poruke i dodela ovlašćenja su jedna te ista radnja. Zbog toga ne postoji odvojen sistem dozvola koji neko mora posebno da održava, a kompanija u svakom trenutku vidi i koja grupa zaposlenih obaveštenje nije otvorila. To je razlika između nadanja i dokaza“, objašnjava Jevđenijević.

Na potrebe svih u komaniji aplikacija odgovara tako što ne pretpostavlja da svi rade za računarom. Prema Gallupovom izveštaju objavljenom u aprilu ove godine, među zaposlenima koji rade isključivo na licu mesta i nemaju mogućnost rada na daljinu angažovano je 17 odsto, dok je među onima koji rade isključivo na daljinu taj udeo 30 odsto. Jedan deo te razlike nastaje zato što do ljudi u pogonu, magacinu i na terenu informacija stiže poslednja, ako uopšte stigne.
Mobilni telefon kao polazna tačka
Zato je za tu grupu zaposlenih polazna tačka mobilni telefon, a ne elektronska pošta koju veliki broj njih nema.
„Aplikacija radi na oba operativna sistema, sadržaj je dostupan i kada nema signala, a na lokacijama gde ljudi ne koriste privatne telefone postavlja se deljeni uređaj. Radnik tako na jednom mestu vidi svoj raspored, potvrđuje da je pročitao novu proceduru, podnosi zahtev za odsustvo, prolazi kroz obuku i dobija priznanje od kolege. Kancelarijski deo kolektiva koristi istu platformu u pregledaču, a rukovodioci dobijaju ono što do sada nisu imali, a to je uvid u sopstveni tim. Ne jednom godišnje kroz anketu, nego kroz podatak o tome ko je obaveštenje otvorio, ko je obuku završio i gde se javlja pad“, priča naša sagovornica.
Suština je da svi rade u istom sistemu, ali ne vide isto. Čovek na liniji ne treba da dobija kadrovska obaveštenja iz centrale, a direktor ne treba da dobija raspored smena za jedan pogon.
Deo aplikacije su i veštačka inteligencija i gejmifikacija koje same po sebi ne popravljaju lošu organizacionu kulturu i ne čine zanimljivim posao koji to nije.
„Ako kompanija nema šta da kaže svojim ljudima, veštačka inteligencija će joj pomoći da to kaže brže, a gejmifikacija da to niko ne pročita uz malo više boje. Ono što zaista rade jeste da skidaju trenje. Veštačka inteligencija u Joomyju pomaže HR odeljenjima oko poslova koji oduzimaju najviše vremena, a najmanje vrede, kao što su pisanje i prilagođavanje obaveštenja, priprema materijala za obuku i odgovaranje na pitanja koja se ponavljaju svakog meseca. Zaposlenom daje odgovor na pitanje o odmoru ili proceduri odmah, umesto da čeka da se neko javi“, objašnjava.
Gejmifikacija
Gejmifikacija je korisna tamo gde treba izgraditi naviku. Uvođenje novog zaposlenog, obavezna obuka, prvi meseci rada. Poen i rang-lista nisu nagrada za rad, nego potvrda da je neko napredovao kroz nešto što inače deluje kao administrativna obaveza. Najbolje radi mehanizam u kojem zaposleni daju priznanje jedni drugima, jer tada pohvala dolazi od kolege, a ne od sistema.
Da li to utiče na angažovanost, zavisi od toga šta kompanija radi sa onim što vidi. Podatak da jedan pogon mesecima ne otvara obaveštenja je upozorenje tri nedelje pre nego što neko da otkaz. Ali taj podatak sam po sebi ne menja ništa, dok neko ne ode i ne pita zašto je tako.
Među kompanijama koje trenutno uvode Joomy su Sport Vision i Fashion Company.
„Sport Vision posluje u trinaest zemalja, Fashion Company na tri tržišta. Obe kompanije imaju veliki broj ljudi u prodajnim objektima i magacinima, dakle upravo tamo gde je komunikacija iz centrale oduvek bila najteža. To je razlog zbog kojeg smo ih i uzeli kao prve velike korisnike, jer ako sistem radi tu, radiće svuda. Najteži deo nije tehnički. To je uređivanje organizacione strukture, i gotovo svaka kompanija tu otkrije nešto o sebi. Ispostavi se da ista pozicija u dve zemlje ima tri različita naziva, da jedan deo ljudi nigde nije uredno upisan ili da niko ne zna ko tačno treba da odobrava šta. Dok se to ne razreši, nema smisla uvoditi bilo kakav sistem, jer bi on samo preslikao postojeći nered“, jasna je Jevđenijević.
Kod poslovanja na više tržišta dolazi i pitanje jezika, zakonskih obaveza i radnih navika koje se razlikuju od zemlje do zemlje. Zato se ne ide odjednom. Krene se od jednog tržišta ili jedne divizije, prođe se kroz ceo ciklus, pa se tek onda širi. Tako se greške plate jednom, a ne u trinaest zemalja istovremeno.
Drugi izazov je ljudski. Zaposlenima se uvodi još jedna aplikacija, a oni ih već imaju previše. Zato prvo što kroz platformu stigne ne sme da bude obaveštenje iz centrale, nego nešto što tom čoveku olakšava dan, poput rasporeda smena ili zahteva koji više ne mora da predaje na papiru.
„Što se efekata tiče, bila bih uzdržana dok ne prođe dovoljno vremena. Ono što očekujemo jeste da informacija prvi put stigne do ljudi koji su do sada bili izvan dosega, i da kompanija prvi put ima dokaz o tome, a ne pretpostavku. Kod kompanija ove veličine to znači i da se procedura koja se menja u centrali istog dana nađe pred prodavcem u drugoj zemlji, umesto da do njega stigne preko nekoliko ljudi i sa zakašnjenjem“, zaključuje ona.
Saznajte sve o dešavanjima u biznisu, budite u toku sa lifestyle temama. PRIJAVITE SE NA NAŠ NEWSLETTER
Izvor: BIZLife
Foto: Magnific/senivpetro, Magnific/ benzoix, Magnific/beststudio










