
Američki startap tvrdi da je pretvorio živu u zlato
Zlato proizvedeno u laboratoriji možda više nije samo san alhemičara. Malo poznata američka kompanija Marathon Fusion tvrdi da je uspela da pretvori živu u stabilno zlato, i to deset puta većom stopom od dosadašnjeg rekorda CERN-a. Ukoliko se njeni rezultati potvrde, otvara se zanimljivo pitanje: može li laboratorijski proizvedeno zlato jednog dana da utiče na cenu ovog plemenitog metala, baš kao što su sintetički dijamanti promenili tržište dragog kamenja?
Kompanija Marathon Fusion iz San Franciska saopštila je u sredu da je tokom septembra uspela da izvrši transmutaciju, odnosno pretvaranje jednog hemijskog elementa u drugi, i dobije stabilno zlato iz žive.
Njena tvrdnja, koja još nije nezavisno potvrđena, ponovo je pokrenula raspravu o mogućnosti proizvodnje zlata bez rudarenja, ali i o potencijalnim posledicama koje bi takva tehnologija mogla da ima po tržište.
Ko stoji iza kompanije koja tvrdi da je proizvela zlato?
Marathon Fusion osnovali su 2023. godine Kajl Šiler (Kyle Schiller) i Adam Rutkovski (Adam Rutkowski), nekadašnji inženjer kompanije SpaceX. Startap razvija sisteme goriva za buduće fuzione elektrane, čiji je cilj proizvodnja električne energije spajanjem atomskih jezgara, po principu sličnom procesu koji se odvija na Suncu.
Na svom sajtu kompanija navodi Ministarstvo energetike SAD kao partnera, a 2023. godine dobila je priznanje agencije ARPA-E, koja podržava visokorizična energetska istraživanja.
Među njenim investitorima nalaze se Breakthrough Energy, mreža za razvoj klimatskih tehnologija koju je osnovao Bil Gejts, kao i rudarska grupacija Anglo American, vlasnik kompanije De Beers, jednog od najpoznatijih svetskih proizvođača prirodnih dijamanata.
Upravo ta veza dodatno privlači pažnju, imajući u vidu promene koje je tržište dijamanata doživelo pojavom laboratorijski proizvedenog dragog kamenja.
Kako je živa pretvorena u zlato?
Marathon Fusion u svom saopštenju navodi da je uspeo da proizvede „pravo, stabilno zlato“, nadmašivši rekord CERN-a deset puta. Evropska organizacija za nuklearna istraživanja (CERN) objavila je 2025. godine da je pomoću Velikog hadronskog sudarača (LHC), najmoćnijeg akceleratora čestica na svetu, tokom perioda od 2015. do 2018. proizvela približno 29 pikograma zlata, odnosno 29 bilionitih delova grama.
To je odgovaralo količini od oko 86 milijardi atomskih jezgara zlata, koja su postojala samo izuzetno kratak vremenski period, pre nego što su uništena u sudarima sa opremom akceleratora.
Američki startap tvrdi da koristi drugačiji postupak. Neutronima nastalim tokom fuzionih reakcija bombarduje živu, pretvarajući je u nestabilan izotop koji se zatim radioaktivnim raspadom pretvara u zlato.
Kompanija takođe navodi da je pomoću svoje plazma centrifuge oborila sovjetski rekord star 40 godina. Reč je o uređaju koji velikom brzinom rotira električno naelektrisan gas kako bi razdvojio izotope koji se koriste u fuzionom gorivu.
Trenutno radi i na izgradnji reaktora u San Francisku, sa ciljem postizanja rekordne gustine snage, odnosno što veće proizvodnje energije u odnosu na veličinu postrojenja.
Ipak, tvrdnje o proizvodnji zlata još nisu nezavisno potvrđene. Dostupni podaci ne otkrivaju koliko je zlata zaista proizvedeno, niti koliko je čitav postupak koštao. Upravo su ta pitanja ključna za procenu eventualne komercijalne primene ove tehnologije.
Šta nas slučaj dijamanata može naučiti?
Mogućnost laboratorijske proizvodnje zlata otvara pitanje koje je industrija dijamanata već morala da razmotri: šta se događa sa cenom dragocenog materijala kada njegova proizvodnja više ne zavisi isključivo od prirodnih nalazišta?
Laboratorijski proizvedeni dijamanti hemijski su identični onima koji se iskopavaju iz rudnika. Iako stručnjaci mogu da utvrde razliku između njih, razvoj industrijske proizvodnje omogućio je da se sintetički dijamanti prodaju po znatno nižim cenama.
Prema podacima analitičara industrije dijamanata Pola Zimniskog (Paul Zimnisky), veleprodajne cene laboratorijski proizvedenih dijamanata pale su za čak 90 do 95 odsto u odnosu na nivo iz 2015. godine. Rast konkurencije istovremeno je izvršio pritisak i na cene prirodnih dijamanata.
Kompanija De Beers pokušala je da odgovori na ovaj trend pokretanjem sopstvenog brenda laboratorijskih dijamanata Lightbox 2018. godine, sa početnom cenom od 800 dolara po karatu. Međutim, 2025. odlučila je da ugasi taj brend i ponovo se usmeri na prirodne dijamante.
Industrija dijamanata već oseća posledice
De Beers je 2025. godinu završio sa osnovnim gubitkom od 511 miliona dolara (oko 455 miliona evra). Prema pisanju Bloomberga, koji se poziva na izvore upoznate sa pregovorima, Anglo American razgovara o prodaji svog udela od 85 odsto u kompaniji De Beers za približno milijardu dolara (oko 890 miliona evra).
Potencijalni kupac je grupa investitora koju predvodi nekadašnji direktor De Beersa Garet Peni (Gareth Penny).
Navodno se vode i razgovori o pridruživanju švajcarske luksuzne grupacije Richemont, u čijem je vlasništvu Cartier, kao i američke juvelirske kompanije Signet, koja poseduje brendove Kay i Zales.
Primer dijamanata pokazuje koliko tehnološki napredak može da utiče na tržište čija je vrednost tradicionalno povezana sa retkošću određenog materijala.
Ipak, kada je reč o zlatu, za sada nema dovoljno podataka da bi se govorilo o sličnoj promeni. Tek ukoliko se rezultati kompanije Marathon Fusion nezavisno potvrde i pokaže da je postupak moguće primeniti u većem obimu uz ekonomski opravdane troškove, laboratorijska proizvodnja mogla bi da postane relevantna tema i za globalno tržište zlata.
Saznajte sve o dešavanjima u biznisu, budite u toku sa lifestyle temama. PRIJAVITE SE NA NAŠ NEWSLETTER
Izvor: BIZLife
Foto: Unsplash










