
Pamte svet bez interneta, ali ne znaju život bez društvenih mreža: Ko su zilenijalci?
Ako ste dovoljno stari da se sećate kućnog računara, dial-up interneta i prvog mobilnog telefona, ali dovoljno mladi da ste Instagram i Snapchat dočekali još u srednjoj školi, možda ne pripadate ni milenijalcima ni Gen Z. Možda ste zilenijalac.
Zillennials, odnosno zilenijalci, naziv je za svojevrsnu mikro-generaciju na granici između milenijalaca i generacije Z. Ne postoji jedna zvanična granica, ali se često kao njihova godišta navode ljudi rođeni između 1993. i 1998. godine.
Upravo zato što su odrasli u periodu kada se svet promenio gotovo preko noći, zilenijalci imaju jedno prilično neobično iskustvo: pamte analogno detinjstvo, ali su digitalni svet prihvatili još tokom odrastanja. I možda je upravo to razlog zbog kojeg se često ne pronalaze ni u jednoj od velikih generacijskih etiketa.
Imali su život pre Wi-Fi-ja
Zilenijalci su poslednja generacija koja može da kaže da je zaista imala detinjstvo pre pametnih telefona. Sećaju se vremena kada se internet uključivao preko telefonske linije. Kada se čekalo da se fotografije učitaju. Kada se muzika skidala jednu po jednu pesmu. Kada je MSN Messenger bio mesto na kojem se odvijao veliki deo društvenog života, a Facebook još nije bio nešto što su koristili roditelji.
Istovremeno, oni su bili dovoljno mladi da veoma brzo prihvate sve što je došlo posle toga. MySpace, Facebook, YouTube, Tumblr, Instagram, Snapchat, Vine, a zatim TikTok – odrastali su zajedno sa društvenim mrežama. Njihova digitalna adolescencija odvijala se upravo u trenutku kada je internet iz mesta koje posećujete postao nešto što je stalno sa vama.
Zato je njihovo iskustvo drugačije od iskustva starijih milenijalaca. Milenijalci su morali da se prilagode internetu. Gen Z je sa njim uglavnom odrastao. Zilenijalci su negde između.
Znaju kako izgleda kada vam roditelj kaže da siđete sa interneta jer mu treba telefon, ali su istovremeno dovoljno mladi da su već kao tinejdžeri počeli da grade identitet na društvenim mrežama.
Previše mladi za nostalgiju milenijalaca, prestari za Gen Z
Tu nastaje njihova možda najzanimljivija karakteristika: zilenijalci često imaju osećaj da su previše mladi da bi bili pravi milenijalci, a previše stari da bi bili Gen Z.
Ne osećaju se posebno dobro ni u jednoj od dve popularne generacijske priče. Kada milenijalci pričaju o odrastanju, tu su Tamagotchi, kasete, CD-ovi, Nokia telefoni, prvi internet i vreme kada su društvene mreže još bile novotarija. Kada Gen Z priča o detinjstvu, internet i smartphone već su deo početne postavke. Zilenijalci su, međutim, imali oba sveta.
To je generacija koja je možda poslednja pisala domaći zadatak na papiru uz Enciklopediju, a zatim ga prva proveravala na Googleu. Generacija koja je imala DVD kolekciju, ali i prvi streaming servis. Generacija koja je odrasla uz televiziju, a postala odrasla osoba uz YouTube.
I zbog toga često imaju neobičan odnos prema tehnologiji: veoma su digitalno pismeni, ali nisu digitalno naivni. Znaju šta znači živeti bez telefona, pa zato možda bolje razumeju koliko je telefon promenio svakodnevicu.
Generacija između dve krize
Zilenijalci nisu odrastali samo između dve tehnološke ere već i između velikih ekonomskih i društvenih promena. Mnogi su bili deca ili tinejdžeri kada je stigla finansijska kriza 2008. godine. Kada su završavali fakultet i počinjali karijere, svet je već izgledao drugačije. A onda je došla pandemija.
Kod dela ove generacije upravo se u tom periodu dogodio sudar sa ozbiljnim odraslim životom: posao, stanovanje, karijera, finansijska sigurnost – sve teme koje su već bile komplikovane dodatno su poremećene pandemijom.
Istraživanja o ovoj „cusp“ generaciji ukazuju upravo na tu kombinaciju iskustava: zilenijalci su dovoljno stari da pamte svet pre društvenih mreža, ali su pandemiju dočekali u periodu kada su već bili mladi odrasli ljudi.
Zbog toga kod njih postoji i zanimljiva mešavina optimizma i pragmatičnosti.
Sa jedne strane žele posao koji ima smisla, fleksibilnost i mogućnost da žive van kancelarije. Sa druge, vrlo dobro znaju da plata, stan i finansijska sigurnost nisu stvari koje se rešavaju lepom LinkedIn objavom.
Znaju da se „isključe“ – ali ne mogu baš
Možda je najveći paradoks zilenijalaca to što su poslednja generacija koja zna kako izgleda biti offline, ali istovremeno pripada prvoj odrasloj populaciji koja je gotovo potpuno online. Zato su njihovi digitalni rituali drugačiji. Mogu da koriste TikTok, ali će se istovremeno podsmevati TikToku. Imaju Instagram, ali pamte kada je Instagram bio aplikacija za fotografije, a ne kompletan životni sistem.
Koriste LinkedIn, ali znaju koliko je smešno kada neko napiše da je „ponedeljak prilika za novi početak“. I verovatno su poslednja generacija kojoj nije potrebno objašnjavati zašto je „seen“ bez odgovora društveni događaj.
Zilenijalci su, zapravo, generacija koja je prošla kroz čitavu transformaciju interneta – od mesta na koje odlazite do mesta iz kojeg više gotovo nikada ne izlazite. Možda zato i ne vole previše generacijske etikete. Jer njihova glavna karakteristika nije to što su između milenijalaca i Gen Z.
Njihova glavna karakteristika je što su odrasli dok se svet menjao. A to je iskustvo koje je teško svrstati u jedno godište.
Saznajte sve o dešavanjima u biznisu, budite u toku sa lifestyle temama. PRIJAVITE SE NA NAŠ NEWSLETTER
Izvor: BIZLife
Foto: Magnific/gpointstudio










