30 ispod 30, Anđela Stojanović: Veliki rezultati se grade kroz male odluke

Anđela Stojanović ima 28 godina i diplomirala je na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Beogradu na smeru Međunarodni odnosi, dok je master završila u oblasti ekološke politike. Profesionalni put započela je još tokom studija, kroz praksu i angažman u Američkoj privrednoj komori i Ministarstvu za zaštitu životne sredine. Nakon diplomiranja, pridružila se kompaniji MK Group, u kojoj već četiri godine gradi karijeru u oblasti marketinga i korporativnih komunikacija.

Jedan od projekata koji je posebno obeležio njen profesionalni razvoj bila je Palata nauke – Zadužbina Miodraga Kostića. Tokom prve godine rada u Palati nauke bila je odgovorna za marketinške aktivnosti i odnose s javnošću, doprinoseći njenom pozicioniranju kao jednog od najznačajnijih naučno-obrazovnih projekata u regionu.

Koju životnu lekciju primenjujete podjednako i u poslu i van njega?

‒ Jedna od najvažnijih lekcija koju sam naučila jeste da se veliki rezultati grade kroz male odluke koje donosimo svakog dana. Trudim se da svaku obavezu, veliku ili malu, uradim najbolje što umem i da ono što započnem privedem kraju. Taj princip ne menjam ni kada je reč o privatnom životu – ista disciplina koja mi pomaže da ispoštujem rok na projektu pomaže mi i da ostanem dosledna svojim navikama onda kada me niko ne podseća i kada bi bilo najlakše da ih preskočim.

Koju osobinu iz privatnog života smatrate najzaslužnijom za svoj poslovni uspeh?

‒ Organizovanost. Ne doživljavam je kao spisak obaveza ili dobar raspored, već kao način da svemu pristupim promišljeno i bez nepotrebne žurbe. Kada unapred isplaniram obaveze, mogu u potpunosti da se posvetim onome što radim i da kvalitet ne trpi. Upravo je doslednost u takvom pristupu razlog zbog kog ljudi znaju da mogu da se oslone na mene.

Koju ste važnu lekciju naučili pre tridesete, a voleli biste da ste je znali već sa dvadeset godina?

‒ Najveća zabluda koju sam imala sa dvadeset godina bila je da ću se jednog dana jednostavno probuditi spremna – za velike odluke, odgovornost i sve ono za šta sam verovala da drugi rade sa lakoćom. Vremenom sam shvatila da taj trenutak, zapravo, ne postoji. Najvažnije prilike u mom životu i karijeri pojavile su se mnogo pre nego što sam pomislila da sam spremna za njih. Upravo su one koje nisam planirala, ljudi koje nisam očekivala i iskustva u koja sam ušla sa dozom nesigurnosti najviše uticali na to ko sam danas. Da danas mogu nešto da poručim sebi sa dvadeset godina, rekla bih da ne moram da imam sve odgovore da bih napravila prvi korak.

Šta smatrate najvećim doprinosom svoje generacije poslovnom svetu?

‒ Moja generacija poslovnom svetu donosi drugačiji odnos prema promenama. Odrastali smo u svetu koji se neprestano menjao – od tehnologije i načina komunikacije do zanimanja koja su danas aktuelna, a pre nekoliko godina nisu ni postojala. Zbog toga nam prilagođavanje nije nešto što smo morali da naučimo, već je postalo deo načina na koji razmišljamo i radimo.

To se vidi i u poslovnom okruženju. Prirodno nam je da brzo učimo, menjamo način rada kada je potrebno i uključimo se u stvari koje možda nisu deo našeg formalnog opisa posla. Karijeru gledamo kao proces u kojem se razvijamo kroz različita iskustva i prilike, a ne kao unapred zacrtan put. Prethodne generacije učile su nas da budemo dobri u onome što radimo, dok je danas podjednako važno koliko brzo možemo da naučimo ono što još ne znamo.

Kada niste na poslu, gde najčešće pronalazite inspiraciju, energiju i mir?

‒ Ukoliko nisam na poslu, najverovatnije sam na aerodromu. Putovanja su za mene mnogo više od odmora. Svako novo mesto na koje odem podseti me na to koliko je svet veći od naše svakodnevice i koliko lako možemo da upadnemo u rutinu ako je s vremena na vreme ne prekinemo. Ta promena perspektive donosi mi najviše inspiracije i energije. Kada nisam na putu, isti osećaj pronalazim u prirodi. Dovoljno mi je nekoliko sati daleko od gradske buke da usporim, razbistrim misli i vratim se sa mnogo više fokusa nego što sam imala kada sam otišla. 

Zašto ste odlučili da ostanete i radite u Srbiji?


‒ Odluku da ostanem u Srbiji nikada nisam donela kao neku veliku životnu prekretnicu, već se prirodno nametnula kroz moj profesionalni put. Nakon završetka fakulteta, dobila sam priliku da započnem karijeru u kompaniji u kojoj i dalje radim, a koja mi je brzo pružila mogućnost da preuzimam odgovornost i radim na projektima koji su me profesionalno oblikovali. Kako su se nizale nove prilike za razvoj i novi izazovi, tako je rasla i moja želja da nastavim da gradim karijeru upravo ovde.

Često se stvara utisak da najbolje prilike postoje isključivo van granica Srbije, ali je moje iskustvo pokazalo drugačije. Već na početku karijere radila sam na projektima iz različitih industrija, imala dobre mentore i stekla iskustvo koje je značajno ubrzalo moj profesionalni razvoj. Zbog toga nikada nisam imala osećaj da nešto propuštam. Takođe, verujem da kvalitet karijere određuju prilike koje umete da prepoznate, a ne država u kojoj radite. Naravno, mislim da je važno biti otvoren za međunarodna iskustva, nove ideje i drugačije načine rada, ali nije neophodno otići da biste izgradili karijeru kojom ćete biti zadovoljni.

Šta radite
kad ne radite?

Putujem

Saznajte sve o dešavanjima u biznisu, budite u toku sa lifestyle temama. PRIJAVITE SE NA NAŠ NEWSLETTER.

Izvor: BIZLife magazin

Foto: Stefan Jovanović, Zoran Rašić

What's your reaction?

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

developed by Premium.rs | Copyright © 2026. bizlife.rs | Sva prava zadržana.