Pridružite se poslovnoj zajednici od 20000 najuspešnijih i čitajte nas prvi

    Srpska kafana YUGO GRILL i priča o 4 drugara koji su oživeli Balkan usred Kine

    U decembru 2020. sam se uželeo naše hrane i sedeo sam za stolom sa mojim drugarom Nikolom koji je zubar.

    – „Šta bih dao za pljeku, auuuu“

    – „Vala baš i ja“ odgovorio je.

    – „Šta misliš da otvorimo mi neki mali prozor gde ćemo da pravimo pljeke, čisto da mi imamo da jedemo“

    Doktor se nasmejao i rekao: „Što da ne. Ajd probamo“

    I tako je sve počelo za Vladimira, Nikolu, Nikolu i Vlatka koji su sada vlasnici restorana YUGO GRILL usred Kine, dok njihovi gosti „odlepljuju“ za hranom, muzikom, jugonostalgičnom atmosferom. A čak većinski i nisu sa ovih prostora već Kinezi, Nemci, Španci, Portugalci, Kubanci,… O tome kako su počeli a gde su stigli za BIZLife portal nam je iz Šangaja ispričao jedan od vlasnika Vladimir Milošević.

    • Restoran Yugo grill usred Kine zvuči prilično egzotično. Reklo bi se i čista nostalgija. Da li je stvarno bilo dovoljno da se jedan Srbin zaželi pljeskavice i da vas ta želja dovede do restorana? I kako izgleda kad par drugara krene u avanturu – „daj da napravimo neki prozor da pravimo pljeke čisto da imamo mi da jedemo“?

    Istina, stvarno smo se uželeli pljeskavica i naše hrane, pa 3 godine van naše zemlje zbog korone, i svakakva hrana sem naše??!?! Naravno!! U početku je delovalo smešno. Gledajući nas četvoricu kako meljemo meso, pravimo pljeke, pečemo, totalno je bilo kao iz nekog crtanog filma. Tek kada smo otvorili i kada su ljudi krenuli masovno da dolaze smo skapirali da ovo nije crtani već stvarnost.

    • Kako je to izgledalo u praksi?

    Mi smo mislili da znamo da pravimo pljeskavice jer smo iz Srbije. Ali to baš nije izgledalo tako. Kad smo napravili prvu shvatili smo da to nije to. I tako smo naredna četiri meseca pokušavali da napravimo dobru pljeskavicu, dok nismo napokon uspeli.

    • Koliko vas je pokrenulo restoran, kojih ste profesija i da li se i dalje bavite svojim poslom s obzirom na to da je posao sa restoranom krenuo neočekivano dobro?

    Nas četvorica smo pokrenuli mali restoran. Nikola Urošević (doktor), Nikola Romić (menadžer), Vlatko Mitashev (profesionalni fotograf) i ja (direktor fotografije). I da, i dalje se bavim svojim poslom kao i svi ostali. Pošto imam svoju firmu u kojoj radim, nije mi teško da pola radnog vremena provedem ujutru u ofisu video produkcije a popodne da odem u Yugo i da radim tamo. Isto radi i Nikola Urošević. Nas dvojica možemo da odvojimo deo života da rukovodimo sa oba posla, dok su Romić i Mitashev postali tate nedavno pa trenutno ne mogu mnogo da pomognu u restoranu.

    • Kakav vam je jelovnik, šta sve može da se pojede u vašem restoranu?

    Od gurmanske do ćevapa, svinjske džigerice na žaru, svinjski vrat na žaru, salate, kobasice, pomfrit, šiš ćevap, pohovan kačkavalj,,, a svake nedelje imamo posebno kuvano jelo koje uvek naglasimo. Do sada smo imali gulaš, paprikaš, burek, musaku, bećarac, pasulj…. svakva jela svake nedelje i tada nam je haos u lokalu.

    • Ko su vam gosti?

    U početku su bili samo naši, dok sada dolaze 70% stranaca i 30% naših. Stranci odlepljuju, posebno Nemci, Španci, Portugalci, Kubanci ali i Kinezi. Jedino što nam Kinezi govore da su nam porcije mnogo velike i da treba da smanjimo pljeskavice i sve ostalo, a ja se šalim sa njima i kažem da ako smanjimo i to vide naši, da će mi zabraniti da se vratim nazad jer prezentujem malu pljeskavicu celom svetu (smeh). Stranci odlepljuju na sve šta nudimo. Od klope do rakije, do muzike i izgleda celog restorana. Uz rakijicu sve može!!!

    • Kakva su vam bila očekivanja a sta vam se desilo, možete li to da opišete?

    Očekivanja su nam bila ravna nuli. Bukvalno. Ali dosta truda smo uložili u sve. Truda i vremena. Ja i Nikola Urošević nismo stali poslednjih 6 meseci. Svaki dan skoro zatvaramo lokal ujutru a opet dolazimo skoro na kafu da otvorimo svako jutro. I dosta para smo potrošili sva četvorica na ovu „zajebanciju“. Šangaj je mnogo skup grad i sve je preskupo. Lokal, meso, radna snaga… I sve to treba krenuti od nule. Sada mogu da kažem da smo stali na noge, ali je bilo dosta momenata kada smo mislili da treba da stanemo i da se vratimo našim poslovima. Sada se budućnost lakše nazire a gosti nam daju vetar u leđa da nastavimo sa dobrim i teškim radom.

    U Šangaju nema ničeg sličnog. Sve su ili kineski restorani ili italijanski, francuski ili neke mešavine. Azijski fazon preovladava naravno. Ali klopu kakvu mi možemo da im pružimo je klopa kakvu nisu probali i to je nešto veoma interesantno za njih.

    • Kakva je procedura za pokretanje posla, u ovom slučaju otvaranja restorana u Kini, da li ih možete uporediti sa onima u Srbiji?

    Ja sam svoju prvu video produkciju Studio Frame otvorio 2007. godine u Beogradu. Drugu firmu tj. video produkciju Infinity Films sam otvorio sa mojom suprugom 2016. u Kini. Tako da imam iskustva sa tim stvarima i legalnim procesima svega toga, što nam je dosta pomoglo oko svih tih papira. Ali nikada nisam imao restoran, a za restoran nije samo da se otvori firma. Tu su dozvole za rad, za kuhinju, za alkohol, za dostavu hrane… 300 stvari koje sam zbog ovoga naučio. U svakom slučaju su dosta komplikovaniji od Srbije, posebno što je sve na kineskom.

    • Sada kada ste vlasnici posećenog restorana u Kini sa srpskom hranom šta pomislite – da li je sve vredelo?

    Kada smo otvorili mali prozor u Šangaju sa pljeskavicama i ćevapima računica nam je bila 35 pljeskavica na dan da prodamo da bi mesečno samo isplatili lokal. Kad ono, na dan otvaranja dođe 150 ljudi. Čekaju na ulici, red od 20 metara, mi ne znamo kako da „izbacimo“ sve pljeke. Sve smo radili, mesili, pekli, stavljali priloge, nas petorica u tri kvadratna metra. Posle dva meseca našli smo novi lokal. I sada kada vidim dokle smo stigli i kada vidim pun lokal srce nam je puno.

    Dolaze nam vlasnici najvećih restorana u Kini i ne veruju kakva je klopa. Kažu: „ceo F&B u Šangaju priča o YUGU, priča o ljudima bez ikakve pozadine u restoranu koji je napravio klopu iz ljubavi, klopu koja ne postoji u Šangaju, i upravo zbog toga imamo ogromno poštovanje prema Vama“

    Radeći nešto iz ljubavi je jedini način da nešto uspe a ne radeći zbog para.

    I gledam našu malu kafanu, u kojoj se svakodnevno pije turska kafa, rakija, vinjak, u kojoj se svakodnevno ljudi smeju, uživaju, raduju, osećaju se kao kod kuće, iako su iz raznih delova ove planete…. I srce mi je puno.

    Srećan sam što možemo da predstavimo našu zemlju bar preko klope i pića, i da dočaramo osećaj Balkana u centru Šangaja.

    I svaki put kada uđem unutra ja se setim naše zemlje, posteri me podsete na Kotor, na more, na Split, na prelepu Sloveniju, Makedoniju, Sarajevo, Skadarliju, naše ljude i osmehe.

    Izvor: BIZLife

    Foto: Privatna arhiva

    What's your reaction?

    Ostavite komentar

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

    developed by Premium Factory. | Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

    MAGAZINE ONLINE