
Kako je Zek Braun promenio Meklaren: Od toksične kulture do šampionskog duha
Ovo je, verovatno, prvi u nizu tekstova koji će za temu imati Formulu 1 i dešavanja oko nje. Još uvek me drže utisci od odlaska na stazu „Spa Frankošamp” i prvog gledanja trkačkog vikenda uživo. Kada pričaš sa navijačima koji prate „najbrži cirkus”, nema navijačke ostrašćenosti, ili bar ne kao kad se gleda neki drugi sport, recimo, fudbal. Zato nemam problem da javno kažem da sam navijač Meklarena.
Gle čuda, upravo ću svoj omiljeni tim uzeti kao sjajan primer promene korporativne kulture, a samim tim i dolaska do vrhunskog rezultata!
Meklaren je jedna od najstarijih ekipa iza koje ne stoji proizvođač automobila. To je tim sa velikom tradicijom, puno titula i mnogo kvalitetnih vozača koji su postali veliki šampioni – verujem da su svi čuli za Ajrtona Senu. Statistika nije toliko bitna za ovu priču da bih pominjao broj pobeda, pol pozicija, titula konstruktora, vozača… Svega toga je bilo u ozbiljnim količinama.
Tim u krizi
Kada je Zek Braun, 2016. godine, preuzeo vođstvo nad Meklarenom, zatekao je tim u dubokoj krizi – ne samo po rezultatima na stazi već i po atmosferi unutar tima. Nekadašnji šampionski tim bio je na dnu, bez pobeda, bez pravih lidera i bez prepoznatljive kulture. Unutrašnje strukture bile su razjedinjene, saradnja među sektorima slaba, a odluke često zasnovane na strahu, umesto na znanju. Nedostajali su i sponzori, što je dodatno narušavalo poziciju tima.
Iako je brend Meklaren bio i dalje snažan, realnost unutar fabrike bila je obeshrabrujuća. Meklaren je tada bila tipična, engleski nadmena ekipa u kojoj su se ljudi međusobno optuživali, a za neuspehe su koristili izgovore: neko je protiv njih, FIA donosi pravila samo da bi im napakostila, sudije na trci namerno presuđuju u koristi rivala… Zvuči poznato?
U tom trenutku Braun nije došao sa idejom da odmah menja sve tehničke aspekte bolida, već je svoju energiju usmerio ka promeni kulture. Njegova strategija bila je jasna: stvoriti timsku atmosferu u kojoj ljudi žele da ostanu, da rastu, da se razvijaju. Prvi korak bio je uvođenje kulture koja ne optužuje, niti traži krivce (no-blame culture), već se greške tretiraju kao deo procesa učenja, ne kao povod za sankciju. Kako većina sportista kaže, „uči se više iz poraza nego iz pobeda, ali za to moraš biti hrabar”. Umesto upiranja prsta i traženja krivca, podsticao je analizu i dijalog – koji su procesi zakazali, kako ih popraviti, ko može pomoći. To je promenilo mentalitet cele organizacije: ljudi su počeli da predlažu, da rizikuju, da se ne boje neuspeha. Počeli su da veruju.
Vođstvo bez „alfa“ lidera
Istovremeno, Braun je decentralizovao strukturu odlučivanja. Umesto jednog „alfa” lidera koji donosi sve odluke, uspostavio je model u kojem CEO vodi strategiju i biznis, dok tehnička direkcija ima slobodu i punu odgovornost za performanse. Dovođenjem Andree Stele i drugih vrhunskih stručnjaka iz konkurentskih ekipa, kao što su Red Bul, Ferari i Mercedes, Meklaren je vratio veru u sopstveni inženjerski tim. Što je važnije, stvorio je okruženje u kojem ti stručnjaci žele da ostanu, a novi talenti da dođu. Naravno, ništa se nije desilo preko noći.
Reorganizacija nije bila samo kadrovska, već i identitetska. Braun je redefinisao imidž tima. Vratio je prepoznatljivu boju papaya orange, koja simbolizuje energiju, optimizam i otvorenost. Boju koju je osnivač tima, Brus Meklaren, koristio na samim počecima. Komunikacija tima postala je direktnija, autentičnija, usmerena ka fanovima i zajednici. Meklaren je postao jedan od najpopularnijih timova među mlađom publikom, zahvaljujući prisustvu u Netfliksovom serijalu „Drive to Survive”, ali i digitalnoj strategiji koja je uključivala Tiktok, Instagram, Jutjub i neposredne forme komunikacije. Vozači poput Landa Norisa postali su pravi brend ambasadori tima, ne samo na stazi već i van nje. Osim mladog Engleza, dovođeni su i iskusni vozači na koje se računalo da, osim u garaži i na razvoju bolida, mogu da pomognu i na vraćanju pozitivnog imidža timu.
U tom kontekstu treba posmatrati i promene koje su usledile na stazi. Meklaren je 2023. napravio ogroman napredak u drugom delu sezone, a 2024. beleži još više pobeda i osvaja šampionsku titulu u konkurenciji konstruktora. Braun naglašava da tim više ne slavi treće mesto kao nekada – sada žele da pobeđuju. Uvođenjem kulture oslonjene na razgovore o učinku (performance review), ali otvoreno i bez straha, omogućili su ne samo efikasnost već i kreativnost. Inovacije su se „oslobodile”. Tehnički tim, ranije sputan hijerarhijom i kontrolom, sada je imao slobodu da eksperimentiše, da greši i da iz toga uči. Upravo ta spremnost na eksperimentisanje bila je ključna za napredak performansi.
Raznolikost i inkluzija
Braun je, takođe, lansirao brojne inicijative koje se tiču raznolikosti i inkluzije. Među njima se posebno izdvaja program 60 Scholars, namenjen pre svega ženama iz STEM oblasti (nauka, tehnologija, inženjerstvo, matematika) i nedovoljno zastupljenim zajednicama. Njegov cilj jeste da do kraja decenije udvostruči procenat zaposlenih upravo iz tih grupa. Ta inicijativa nije bila puka forma, već stvarni doprinos promeni kulture tima i širem shvatanju liderstva u savremenom moto-sportu. Meklaren je bio hab za taj program i uključio je i druge sponzore koji mogu da doprinesu daljem napredovanju odabranih kandidata. Pristupom koji je otvoren za različite perspektive, Meklaren je otvorio vrata za inovacije ne samo u inženjeringu već i u načinu razmišljanja.
Važan aspekt Braunove filozofije jeste transparentnost. On objašnjava da ljudi rade najbolje kada razumeju širu sliku i osećaju da su deo nečega većeg. Zato je otvoreno komunicirao o planovima, ciljevima i izazovima sa čitavim timom. U internim pismima timu, ali i u javnim izjavama, nije krio ni neuspehe ni ambicije. Kako je rekao u jednom obraćanju: „Kad dolazim na posao, to nije rutina. To je potraga. Želimo da pobeđujemo, iznova i iznova.” A čuvena su i njegova pisma zaposlenima, na sredini i na kraju sezone, koja imaju i preko deset strana.
Njegovo možda najznačajnije dostignuće jeste to što je Meklaren ponovo učinio timom u kojem ljudi žele da rade. Tim u kojem se uči, u kojem se diskutuje, u kojem je svaka ideja vredna pažnje. Dok su tehnički rezultati sada vidljivi svima, pravo merilo uspeha je atmosfera koju je izgradio. U Meklarenu više ne stanuju strah i nadmenost. Zaposleni svedoče da tamo sada stanuju strast, integritet i zajedništvo.
Da ne bude navijačka idealizacija. Bilo je i brojnih grešaka u odabiru drugog vozača. Rikardo i Alonso, iako velika imena, nisu se pokazali kao najbolja rešenja. Lutalo se i sa izborom dobavljača za motore – Reno i Honda su odabrani više zbog emocija i nekih prošlih rezultata nego zbog toga što odgovaraju šasiji koju su inženjeri napravili.
U svakom slučaju, zahvaljujući Zeku Braunu, Meklaren je izašao iz krize, kao odličan primer transformacije na nekoliko nivoa. Promene u kulturi, liderstvu, strukturi i inkluziji dovele su do rezultata koje su mnogi smatrali nemogućim: od sredine tabele do šampiona. Dovođenjem Pjastrija tim je obogaćen mladim vozačem sa potencijalom da postane šampion. Navijači imaju razlog da veruju da je ova sezona obojena papaja-narandžastom. Oba vozača su na pozicijama jedan i dva, a tim je ubedljivo prvi u konkurenciji konstruktora.
Saznajte sve o dešavanjima u biznisu, budite u toku sa lifestyle temama. PRIJAVITE SE NA NAŠ NEWSLETTER.

Izvor: BIZLife Magazin
Foto: Liauzh / Wikimedia Commons