BIZLife-ovih ,,30 ispod 30″: Milica Kojić, OTP banka (VIDEO)
Od jula prošle godine, Milica Kojić (29) nalazi se na poziciji Software Developer Seniora OTP banke. Evo zbog čega je i više nego zaslužila da se nađe na listi BIZLifeovih „30 ispod 30”.
„Prvobitno sam radila u Odeljenju za IT razvoj sistema depozita, a nakon toga prešla sam u Odeljenje za IT razvoj digitalnih kanala, gde se bavim razvojem kartičarskih sistema i elektronskog i mobilnog bankarstva za fizička lica. Majka sam male devojčice, Dunje, koja ima dve i po godine, i veliki sam ljubitelj tenisa i folklora, kojim sam se bavila skoro 18 godina”, počinje priču za BIZLife.
Šta mislite da vas je izdvojilo u odnosu na vašu generaciju? Šta je prevagnulo da budete poslovno istaknuti pre svoje 30. godine?
‒ Ako bih morala da se opredelim, to bi onda bili obrazovanje, vredan rad, upornost i želja da naučim što više, a time i napredujem. Sve to zajedno dovelo me je do uspeha. Ono što bih možda još izdvojila jeste da, iako sam primarno programer, imam dosta znanja i iz drugih oblasti poslovanja banke. Budući da sam ekonomista, poznato mi je kako funkcionišu različiti poslovni procesi i mogu da razumem celokupnu implementaciju jednog projekta, od njegove ideje do same realizacije. To mi pomaže da kao programer lakše i efikasnije predložim i napravim odgovarajuća rešenja.
Kažu da se sreća zaslužuje. Kako ste je vi zaslužili?
‒ Sreća prati hrabre. Smatram sebe veoma hrabrom i upornom osobom, koja veruje u svoje sposobnosti i kvalitet. Upravo ta moja osobina krčila je moj put i dovela me do onoga što sam želela – da radim posao koji volim i za koji sam se školovala, a to je spoj ekonomije i programiranja.
Koji je vaš savet za mlade kolege – kojim putem da se probiju?
‒ Tržište je prepuno mladih talentovanih ljudi, naročito u IT oblasti, što rezultira i velikom konkurencijom. Po mom mišljenju, da bi pojedinac uspeo i da bi se izdvojio, potrebno je da prati trendove, da se stalno usavršava i nadograđuje svoja znanja, kao i da bude spreman da izađe iz zone komfora, upusti se u nešto što mu je nepoznato, pomerajući pritom svoje granice. To je univerzalan način da se postigne više nego što bilo ko od nas očekuje.
Korporacija ili privatno preduzetništvo?
‒ Trenutno radim u korporaciji i to je za sada moj izbor. Volim da radim u velikim timovima ljudi i takav način rada mi pruža širok spektar znanja u okviru različitih oblasti, kao i mogućnost za napredak. Svakog dana imam priliku da naučim nešto novo, što je, zaista, dragoceno. Smatram da se radom u korporacijama stiče veliko znanje i iskustvo, što svakom od nas može mnogo da znači ukoliko se odluči za pokretanje sopstvenog biznisa.
Verujete li u to da mladi mogu da promene ustaljenu poslovnu kulturu?
‒ Naravno. Mi smo generacija koja želi da promeni svet oko sebe. Spremni smo na brze promene, lako ih prihvatamo i usvajamo.
Šta vas je konkretno opredelilo za to da se profesionalno razvijate u našoj zemlji, a ne u inostranstvu?
‒ Pre svega, volim svoj rodni grad – Novi Sad. Tu su mi porodica i prijatelji. Smatram da je za svaki poslovni uspeh neophodna upravo podrška porodice i prijatelja, a to je ono što ovde imam. Posao programera je postao veoma fleksibilan, što znači da iz Srbije programeri mogu da rade i za domaće i za strane kompanije. Stoga, ne verujem da ću ikada morati da napustim granice svoje zemlje.
Kada govorimo o poslu, kako vidite sebe za deset godina?
‒ Živimo u vremenu velikih tehnoloških promena, zbog čega je neophodno da budemo posvećeni ličnom razvoju i usavršavanju, praćenju novih tehnika i tehnologija, koje su u oblasti programiranja veoma bitne. Za deset godina vidim sebe na nekoj od menadžerskih pozicija. Takva pozicija nosi sa sobom puno izazova i odgovornosti, ali ja verujem u sebe i svoj uspeh.
U današnje vreme je teško uskladiti poslovne i privatne planove, biti, sa jedne strane, posvećena majka, a sa druge strane, veoma uspešna poslovna žena. Moj najveći cilj je da ovaj sklad uspem da postignem i da imam i veliku porodicu i uspešnu karijeru.
Izvor: BIZLife Magazin
Foto: Stefan Jovanović i Zoran Rašić