Pridružite se poslovnoj zajednici od 20000 najuspešnijih i čitajte nas prvi

    „Uvoz struje pojeo celu TE, restrikcije na prvi pogled jeftinije rešenje“

    Tema broj jedan ovih dana je elektroenergetski sistem i kako je došlo do problema u TENT-u tokom proteklog vikenda usled kojeg su mnogi korisnici ostali bez struje danima.

    Nametnula je brojna pitanja, prevashodno ko je odgovoran, kako je došlo do problema, i toga da za samo tri dana potrošimo 28 miliona evra na uvoz energenata, a 250 miliona od septembra, odakle to plaćamo i šta ćemo dalje.

    Nadležni ukazuju da restrikcija struje u Srbiji neće biti i da se energetski sistem polako podiže, da je najgore je prošlo, a šta kažu stručnjaci?

    Restrikcije struje ne bi bile dobra opcija

    Restrikcije struje ne bi bile dobra opcija u narednom periodu jer bi sistem postao prenapregnut i moglo bi da dođe do još većih oštećenja i problema, a takođe i da dodatno košta elektroprivredu, i ceo distributivni i prenosni sistem, kaže stručnjak za energetiku i ekolog Miloš Zdravković.

    “Ja kao inženjer nikada to ne bih predložio jer ne samo da treba gledati na to da su građani prioritet već to na prvi pogled izgleda kao jeftinije rešenje nego uvoz struje već treba imati u vidu da je svaki elektroenergetski sistem projektovan da bude na konstanstnom naponu 24 sata dnevno, sedam dana u nedelji, cele godine. Tu onda dolazi do velikih oštećenja i to će tek da košta elektroprivredu i distributivni i prenosni sistem “, kaže Zdravković za BIZLife portal.

    On podseća da u distrubutivnom sistemu elektroprivrede postoji više od 38.000 trafostanica te bi bilo strašno velika šteta i po industriju koja bi zbog restrikcija usporila rad ili stala.

    “Moraćemo da uvozimo struju, a imamo srećom dobre inženjere i vredne radnike koji će, nadam se osposobiti sistem kako bi sve krenulo da radi nesmestano”, rekao je Zdravković.

    „Pojeli smo jednu termoelektranu“

    Dodaje da sve to pa i odluka o restrikcijama zavise i od stanja u budžetu, i toga imamo li novca za uvoz struje, ali veruje da u svemu lošem ima i nečeg dobrog – a to je da će se u ovoj situaciji početi da se sluša struka prevashodno.

    On je upozorio da smo u prethodnom periodu zbog lošeg rukovođenja u elektroenergetskom sistem, potrošili iznos koji bi bio dovoljan za izgradnju jedne termoelektrane.

    Podsećai  da se država već zadužila kod kineske banke i uzela 613 miliona evra za izgradnu Bloka B3 u TE u Kostolcu.

    „Od septembra do sada uvezli smo 250 miliona evra struje, a sada smo za tri dana potrošili 28 miliona evra. Po najoptimističnijim prognozama, u naredna tri meseca moraćemo da uvezemo struje za još 200 miliona evra, a po mišljenjima nekih ekonomista čak još 250 miliona evra. To znači da smo zbog lošeg rukovođenja ‘pojeli’ jednu Termoelektranu“, rekao je Zdravković.

    Zdravković kaže da je do zastoja u TENT-u došlo zbog nekvalitene rude, a da se do sada dešavalo da iz stroja ispadne samo dva puta, za vreme bombardovanja 1999. i za vreme poplava 2014. godine, dakle u vanrednim okolnostima.

    “Priča da je sneg odgovoran za to ne pije vodu ni sa aspekta fizike niti inženjerskih zakona, a osnovni  problem je  ruda koja se doprema i na koju radi TENT”, rekao je on.

    Više se pazilo na kvantitet nego kvalitet rude

    Elektrane su projektovane tako da rade na niskokalorični ugalj lignit a problem sa ispadanjem TENT je nastao kao posledica lošeg upravljanja, naglašava.

    U basenu Kolubare, kaže, više se obraćalo pažnju na kvantitet nego kvalitet rude.

    Basen Kolubara je polje za iskopavanje lignita, i on se priprema tako što se polje otkriva, pa se skida i grebe sloj zemlje i priprema da bageri priđu uglju.  To otkrivanje kopova i skidanje zemlje radi se 200 do 500 metara u dužinu i do 50 metara u dubinu da bi se došlo do kvalitetne rude.

    Zbog svega toga, odnosno lošeg kvaliteta rude, naše termoelektrane su od septembra radile sa 60 odsto kapaciteta ne zato sto imamo loše inženjere i rudare nego zato što je ruda bila lošeg kvaliteta pa su pokušavali da je oplemene i podignu kvalitet dodavanjem mazuta, ali to nije uspelo, naglasio je.

    Od septembra za uvoz struje potrošeno 250 miliona evra

    Tako je EPS bio prinuđen da od septembra do sada uveze struje za oko 250 miliona evra.

    U prva četiri meseca kaže izvozili smo električnu energiju za oko 74 miliona evra i jasno je da je bilo nemoguće skladištiti je od aprila do decembra, ali da se ipak trebalo imati u vidu da će ona krajem godine biti skuplja.

    Zdravković je rekao da je EPS prodavao struju na međunarodnom tržištu po ceni od 48 do 60 evra po megavatu u prva četiri meseca ove godine.

    U ovom trenutku cene se kreću 210 do 220 evra za jedan megavat čas. Za hitne intervencije cena se kreće između 315 i 320 evra, te nije teško sračunati koliko smo na gubitku.

    Pošto nemamo dovoljno kapaciteta za skladištenje struje i imamo samo jednu reverzibilnu elektranu, tada je trebalo da proizvodimo manje količine struje, a da ugalj lagerujemo na deponijama ispred TENT-a, kaže Zdravković.

    Treba li nam nuklearna elektrana?

    Upitan o tome on zašto se sve češće govori o potrebi za nuklearnom elektranom i da li je ona nama zaista potrebna, kaže da jedino Italija i Srbija u Evropi imaju moratorijum na razvoj nuklearne energije u Evropi .

    Smatra da je potrebno da imamo svoju nuklearnu elektranu.

    “Da bi naša privreda bila konkurentna na svetskom tržištu to treba da uradimo jer ako pogledamo realno, nukelarna energija je prošlost, sadašnjost i budućnost. Treba da gradimo sami nuklearku pošto nam fali instalisanih kapaciteta i da završimo Kostolac 3, kao i da imamo udeo u nekoj nuklearnoj elektrani u okruženju, ali da ipak završimo svoju u narednih 10 godina”, navodi on.

    Obnovljivi izvori energije za sada samo „pomoćno sredstvo“

    Srbija se ove godine priključila energetskoj tranziciji, što podrazumeva plan prelaska na čistu energiju do 2050., tačnije gašenje termoelektrana i prelazak na obnovljive izvore, a kada je reč o tome da li možemo bez uglja i struje iz termoelektrana Zdravković podseća da 70 odsto električne energije daju termoelektrane.

    Hidroelekrane i vetroparkovi, na primer čine mali deo kolača u svemu tome, a ako kažemo da se jedan megavat instalisane snage bazičnih energija supstituiše sa obnovljivim izvorima energije u teoriji sa 5 ili 6 u praksi sa 20 to je jako skupo i ne može da nadomesti već da samo bude pomoćno sredstvo.

    “To nijedna država ne radi i jako je skupo. Mislim da niko neće pričati o tome da treba da gasimo TE dok ne nađemo način da supstituišemo proizvodnju električne energije I nadam se da će političari da slušaju struku, da neće  gledati kratkoročno šta je bolje danas za sutra već dugoročnije”, dodao je on.

    Izvor: BIZLife/Jelena Andrić

    Foto: Printscreen, Beta/EPS/Ministarstvo rudarstva i energetike

    What's your reaction?

    Ostavite komentar

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

    developed by Premium Factory. | Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

    MAGAZINE ONLINE