Pridružite se poslovnoj zajednici od 20000 najuspešnijih i čitajte nas prvi

    Srbija godišnje izgubi 25.000 hektara plodne zemlje

    Srbija svake godine gubi 25.000 hektara plodnog zemljišta zarad infrastrukture i industrije, a tručnjaci upozoravaju da je za našu zemlju to veliki gubitak.

    Uz prenamenu plodnih oranica, veliki problem je i maksimalno iskorišćavanje humusa i smanjenja plodnosti sa oko četiri – na dva odsto. Usevi nekada mesto ustupaju novim fabrikama, naročito ako su na dobroj lokaciji.

    Prema rečima agroekonomskog analitičara Branislava Gulana, najviše se gubi državnog zemljišta. U Srbiji je i oko 200.000 hektara državnih oranica koje se ne obrađuju.

    Od ukupno 4,1 milion hektara obradivih površina u Srbiji, obrađuje se 3,4 miliona. Gazdinstva prosečno koriste 6,1 hektar, dok kompanije poseduju 304 hektara u proseku.

    Nije normalno da gubimo toliko plodnih oranica svake godine. Kako koja vlast dođe tako daju placeve da se grade naselja, kaže Gulan i podseća da postoji inicijativa države da se zemlja koja se ne obrađuje podeli mladim poljoprivrednicima na korišćenje.

    Agroekonomistu Milana Prostrana najviše zabrinjava neodgovorno ponašanje prema plodnom poljoprivrednom zemljištu. On smatra i da je veoma bitno da se novi Zakon o poljoprivrednom zemljištu ili bar njegove izmene, donesu što pre.

    Zakonom je uređeno da se poljoprivredno zemljište pretvara u industrijsko i građevinsko, ukoliko za to postoje potrebe. Svuda se poljoprivredno zemljište smanjuje zbog infrastrukturnih i drugih objekata. Problem je ukoliko se to dešava najplodnijem zemljištu.

    Više me brine neodgovoran odnos prema poljoprivrednom zemljištu, jer čak ni država nije uredila da zakupac mora da vrati isti ili bolji kvalitet zemljišta. Eksploatiše ga do te mere da ono postaje neplodno, upozorava Prostran. Tako, uzmu zemlju u zakup i pet godina zaredom seju pšenicu, a to je, recimo, pogubno. Humusni deo smanjen je sa 4,5 odsto na dva.

    Idealno bi bilo da novi investitori koriste stare napuštene lokacije i industrijske zone. U Razvojnoj agenciji Srbije, međutim, objašnjavaju da je čitav niz faktora koji utiču na njihovu odluku. Među njima su infrastrukturna opremljenost lokacije i tehničko rešenje samog objekta.

    Investitori se neretko odlučuju za gradnju novih objekata, jer postojeći u industrijskim zonama ne zadovoljavaju potrebe projekta, ili se oni ne mogu uopšte na tim mestima realizovati, objašnjavaju u RAS.

    Izvor: Novosti

    Foto: Pixabay

    What's your reaction?

    Ostavite komentar

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

    developed by Premium Factory. | Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

    MAGAZINE ONLINE