
Kako izgleda život u održivoj kući od BLATA I SLAME u podnožju planine Rtanj?
Kako izgleda život u održivoj kući od blata i slame, pitamo Mariju Nikolić i Aleksandra Jankovića, bračni par koji se iz Beograda preselio u podnožje planine Rtanj.
Nakon tri decenije života u različitim gradskim sredinama, mladi Beograđani ekonomista Aleksandar Janković i turizmološkinja Marija Nikolić odlučili su da užurbani način života zamene mirnijim i zdravijim, u prirodi, i presele se na Rtanj. „Od nule” su počeli da grade svoj dom, sačinjen od blata i slame, i napravili su razne sisteme neophodne za skoro potpuno samostalan život.

Aleksandar Janković i Marija Nikolić
Aleksandar i Marija su, kako kažu, mnogo uložili u gradnju održive kuće, kupovinu alata, postavljanje solarnog sistema i sistema za skupljanje i skladištenje kišnice, sadnju više od 100 sadnica voća, kao i još 300 sadnica drugog drveća.
Njihov život u skladu sa prirodom zvanično je počeo 2016. godine, kada se par preselio na imanje u istočnoj Srbiji koje je u sklopu Ekološkog udruženja. Mariji i Aleksandru se veoma dopao taj deo zemlje jer raspolaže ogromnim površinama šuma na nadmorskim visinama ispod 1000 metara. Svidelo im se i to što u kraju gde sada žive raste nova ekološka zajednica.
„Jednostavno, finansijski više nije imalo smisla da nastavimo život u gradu, a ni kada se uzmu u obzir osnovna merila kvaliteta života, kao što su vazduh, voda, hrana, buka i ostali faktori koji negativno utiču na naše psihičko i fizičko zdravlje. Njih su ljudi koji žive u gradu uzeli zdravo za gotovo”, ističe Aleksandar, koji danas živi u održivoj kući sa izabranicom i njihovom ćerkom, Jasminom.
Izgradnja
Kuća u kojoj živi tročlana porodica ima 25 kvadrata u osnovi i još toliko na spratu. Za izradu doma su koristili praktično sve materijale.
„Industrijski obrađene materijale nastojali smo da smanjimo na minimum. Koristili smo ih samo tamo gde efektivnije završavaju posao od prirodnih materijala. To su najpre staklo, lim, beton i kamena vuna”, navodi Aleksandar.
Dok su gradili kuću, neizmernu pomoć su im pružili prijatelji i porodica. Otkako su se uselili u dom, imaju pomoć od volontera koji sa njima kontaktiraju preko sajtova WWOOF i Workaway.

unutrašnjost kuće
Prema njihovim rečima, bilo je izuzetno izazovno da sagrade dom, jer o tome ništa nisu znali.
„Nakon šest meseci studiranja i planiranja, sve je izgledao daleko lakše. Kada smo počeli da gradimo, samo je teklo. Dobar plan je bio najbitnija stvar. Sada, kada je sve gotovo, možemo reći da je gradnja doma dosta podigla naše samopouzdanje i spremnost da prihvatimo sledeće izazove u životu”, kaže Marija.
Mladi par je osmislio način kako da obezbedi osnovne resurse za život, a da pritom ne plaća račun za struju i vodu.
Kako bi obezbedili vodu u održivoj kući, Marija i Aleksandar skupljaju kišnicu sa krova, koju čuvaju u rezervoarima. Nju koriste za tuširanje, pranje sudova i zalivanje biljaka. Na kraju je filtriraju kroz aktivni ugalj i tada je spremna za piće.
„Povremeno dodajemo i vodu iz bunara, ali više volimo kišnicu, jer ne zavisi od pumpe i struje”, otkriva Aleksandar.
Struju proizvode pomoću solarnih panela i tako podmiruju 90 odsto svojih potreba za strujom. Za veće alate, ili kada nema sunca nekoliko dana zaredom, pale agregat, na koji potroše oko 50 litara benzina godišnje.
Marija i Aleksandar kažu da godišnje potroše oko tri metra drva, koje delimično skupljaju iz obližnjih šuma, a donekle kupuju lokalno. Osim toga, troše i plin za kuvanje i grejanje vode tokom dela godina kada ne lože.
„Potrošimo, otprilike, pet boca plina na godišnjem nivou. Pored toga, jedini račun koji plaćamo jeste račun za mobilni internet”, objašnjava Marija.
Život teče
Život daleko od urbane sredine neuporedivo je jeftiniji u njihovom slučaju. Kako kažu, potrebno je između pet i deset puta manje novca za podmirenje njihovih osnovnih potreba u prirodnom okruženju nego u gradu.
„Život u prirodi je i znatno lagodniji za ljude koji vole da uzmu stvari u svoje ruke i preuzmu odgovornost za stvaranje života koji žele da žive.
Takođe, treba pomenuti da je ovaj način života za ljude koji ne samo da se ne plaše fizičkog rada već i uživaju u njemu”, zaključuje Aleksandar.
Aleksandar i Marija mnogo vremena provede brinući o svom domaćinstvu, ali su, takođe, posvećeni svojim poslovima od kojih zarađuju za život. Aleksandar se i dalje bavi svojim konsultantskim poslom, koji obavlja koristeći internet od kuće, čime ostvaruje njihov glavni deo prihoda.
„Dobra stvar je što ti poslovi zahtevaju 20 sati nedeljno, što ostavlja dosta vremena za druge stvari”, ističe on.
Osim konsultacija, par takođe piše knjige, drži predavanja na temu održivog razvoja, prirodne gradnje i razvoja imanja. Zaradu ostvaruju i od prodaje rukotvorina, među kojima su nakit i ukrasne figure, a bave se i muzikom iz hobija.
Par deli kućne poslove i svako od njih ima svoja zaduženja. Aleksandar je zadužen za održavanje sistema u vezi sa vodom, strujom i grejanjem, za servisiranje automobila i traktora, kao i za gradnju i za finansije domaćinstva.
„Marija je posvećena održavanju i čišćenju kuće, spremanju hrane i svemu što ima veze sa povrtnjakom, dok oboje gledamo da podjednako učestvujemo u roditeljstvu”, navodi Janković.
Učenje na tuđim greškama
Porodica najviše obaveza ima u rano proleće. Taj period je najintenzivnije doba godine jer žele da što pre ostvare sve što su planirali tokom zime. Pritom, ima mnogo posla oko košenja dok su dani još uvek kratki.
„To je ujedno i najlepše doba godine, uz ranu jesen, jer tada svedočimo dinamičnoj tranziciji prirode iz jednog stanja u drugo”, primećuje Marija.
Par je veoma posvećen gajenju biljaka u bašti. Od voća i plodonosnog žbunja posadili su sve što može da raste u našem bioregionu. Već su počeli da beru prve plodove, ali još uvek su daleko od prehrambene nezavisnosti, kaže ona.

Rtanj
„Sledeći projekat nam je izgradnja podruma za čuvanje hrane tokom zime, nakon čega ćemo potpuno da se posvetimo proizvodnji hrane za naše potrebe. Trenutno nemamo u planu da proizvodimo hranu za prodaju”, dodaje Marija.
Aleksandar i Marija su bili veoma hrabri napravivši veliki poduhvat selidbom u prirodu i gradnjom održive kuće koja je prikladna za naš bioregion. Oni ističu da je najbitnije da napravite dobar plan pre prvog koraka i preseljenja. Uz to je potrebno mnogo rada.
„Potrebno je da mnogo čitate i učite iz tuđeg iskustva kako biste napravili što manje grešaka, a to je danas lako putem interneta. U našem slučaju taj proces je trajao skoro godinu dana, s obzirom na to da prethodno nismo ništa znali o gradnji i zemljoradnji. Danas sve to iskustvo delimo putem našeg sajta Zelenacija”, poručuje Marija.
Izvor: BIZLife Magazin/Ivana Jaćimovski