Pridružite se poslovnoj zajednici od 20000 najuspešnijih i čitajte nas prvi

    Boško Jakovljević: Ne moram da budem najbolji, ali moram da uživam

    Kada razmišljate o tome kako da predstavite Boška Jakovljevića, problem je koje od njegovih zanimanja staviti kao opis. Da li maneken, TV lice ili modni dizajner, da li sva tri ili ga, jednostavno, predstaviti samo imenom, jer to ime uspešno gradi dugi niz godina?

    • Vi ste osoba koja ima (najmanje) tri karijere i u svima ste jednako uspešni i, što je možda još i važnije, priznati i cenjeni. Da li se može svemu biti jednako posvećen ili ste nekada bili prinuđeni na odricanja i kompromise?

    Nikada na to nisam gledao kao na formu, nego više kao na suštinu. Nikada kao na karijere, već na mogućnosti da se bavim nečim što mi se jako dopada i u čemu uživam. Kada sam počinjao, imao sam i potrebu za nekom vrstom dokazivanja. Ali ono što je odnosilo prevagu jeste da mi sve što radim donosi, pre svega, ljubav i uživanje i da nudi neku vrstu slobode, odnosno princip da ja određujem šta hoću i kako hoću u svemu tome što radim.

    Kompromisi i odricanja su neophodni da bi se posao obavio što je bolje moguće. Međutim, kada nešto treba da uđe u fazu ozbiljnog, „korporacijskog” posla, u pogledu vremena i komunikacije sa ljudima, ja se, ipak, prebacujem na nešto što više liči na hobi, a donosi sličan novac. Trenutno radim emisiju „1 na 11”, uživam u razgovoru sa prijateljima, gostima i radim ono što pokazuje da moje trenutno interesovanje nailazi na interesovanje gledalaca u meri koja je meni trenutno zadovoljavajuća.

    • Godinama unazad, kada gledamo svetske modne revije, stiče se utisak da muška moda prelazi granicu između originalnosti i ekscentričnosti, a modeli se teško mogu zamisliti bilo gde drugde osim tu, na pisti. Vaša vizija mode uspeva da bude jedinstvena i nosiva i ne trudite se da pomerate granice nauštrb praktičnosti.

    Pre svega, mislim da moda treba da zadovolji dva aspekta. Da njena upotrebna vrednost bude jednaka onome da možemo da hodamo po gradu, radimo i da budemo zadovoljni, a sa druge strane, mora da odslikava naše unutrašnje „ja”, da se nekako predstavimo, ali i da se igramo. Ono što je kod moje mode najbitnije jeste, mislim, prava mera, da ono što radimo ima smisla. Ako je tekstura jednostavna – forma nije, i obrnuto. Sve sa ciljem da zadrži jednu finu liniju onoga što muškarac, do krajnje instance dečak, može da ponese, ali da to zadrži liniju koja u seksualnom smislu ima u predznaku „testosteron”.

    • Koliko su srpski muškarci hrabri i spremni da svoje ormane otvore novim trendovima?

    Mislim da jesu, ali nije samo u pitanju koliko je neko individualno hrabar. Donedavno su skini pantalone ili roze i slične boje bile neprihvatljive, a sad to nije tako. Uslovi, mediji i sredina u kojoj živite diktiraju ono što jesu trendovi, ne može se živeti van sveta. Vas nešto može da čini srećnim, ali ako vas ne čini srećnim u komunikaciji s ostalim ljudima, onda to možda i nije najbolji recept.

    • Kako, po vašem mišljenju, treba da izgleda i da se oblači moderan muškarac u poslovnom okruženju?

    Mislim da je formalna moda koju muškarci nose kada idu na posao najveća prevara. Oni su upakovani u ista odela, tako da vi ništa o njima ne znate, ne možete ni da iščitate nešto što bi moglo da vas zainteresuje. Ta vrsta kamuflaže i mimikrije potpuno odgovara onome čemu biznis u ovom trenutku i služi, a to je da izvuče što veću korist u odnosu na ono što treba da vam ponudi. Kada bih ja bio neko ko određuje kako bi trebalo da se oblače poslovni ljudi, svakome bih dao kreativnu slobodu u određenom obimu. Tako bismo bolje znali s kim komuniciramo i kome treba da poklonimo svoje poverenje, u odnosu na naše želje, htenja i znanje.

    • Koja su vaša tri omiljena filma?

    Reći ću vam prva tri koja mi padnu na pamet: „The Hours”, sa Meril Strip, Džulijan Mur i Nikol Kidman, „Big Fish”, sa Juanom Makgregorom, i treći neka bude domaći film „Bure baruta”.

    • Da li ste podlegli trendu „bindžovanja” TV serija i, ako jeste, koju ste seriju poslednju tako odgledali?

    Ne gledam puno serija, više volim da gledam filmove u bioskopu. Ipak, volim da pogledam domaće serije, i to na televiziji. Izdvojiću „Močvaru”, sa Goranom Bogdanom u glavnoj ulozi, „Mama i tata se igraju rata”, sa fantastičnim Gordanom Kičićem, koji je i reditelj, i „Državni službenik”, sa Milanom Marićem. I, naravno, na HBO-u „Slom”, sa Nikol Kidman i Hjuom Grantom. Oni su fantastična kombinacija, ovoga puta oboje i naborani, i stariji, i šarmantniji, i više seksi.

    • Koju biste pesmu ili kog izvođača izabrali za „saundtrek” svog života?

    Ima mnogo, mnogo pesama koje volim, ali evo, neka bude sveto trojstvo. Grčka „Matia Mou”, italijanska „Caruso” i jugoslovenska „Zemljo moja”.

    • Koju ste knjigu poslednju pročitali?

    Ja sam štreber, oduševila me je predstava „Čitač” u BDP-u, sa Mirom Karanović, pa sam ponovo iščitavao tu knjigu, pa gledao ponovo film sa Kejt Vinslet… Baš su me zainteresovale neke stvari.

    • Pre dve godine ste postali „većinski vlasnik svog života”. Šta su vam pedesete donele i da li su vas nečeg i lišile?

    Donele su mi to da počinjem da shvatam da treba da uživam u svakom trenutku života. Za neke stvari se podrazumevalo da „ima vremena, desiće se”, a sada to više ne stoji, sada to sagledavam kao rezon da ne moram da budem najbolji, ali moram da uživam. I da ne smem da zaboravim da ono što trenutno imam možda već sutra neću imati. I da se svemu posvetim, ne pretenciozno, ne da se zamaram, već da uživam i da svemu posvetim onoliko pažnje koliko mislim da treba.

    • Koji je, po vašem mišljenju, najbolji srpski brend?

    Možda neću tačno odgovoriti na pitanje, ali za mene je najbolji srpski brend Beograd, jer je Beograd, u onom svetlu u kojem ga ja vidim, izvukao najbolje iz tog „srpski” i zanemario ono najgore u tom „srpski”. Ta ideja da Beograd može da bude centar ovoga dela sveta i da mi budemo ponosni Beograđani i dalje me vodi ka tome da mislim da Beograd može da bude jedan veliki brend ovog dela sveta.

    • Omiljeno mesto u Beogradu?

    Pretpostavljam da svi koji me poznaju znaju da je moje omiljeno mesto u Beogradu biciklistička staza od Dorćola do Ade. Krug oko Ade i nazad i ta ruta uz vodu, u prirodi, nema cenu.

    • Šta je vaša hrana za dušu?

    Moja hrana za dušu je pozorište. Moja mesta za izlaske u ovim godinama upravo su beogradska pozorišta. Najviše volim da idem u Atelje 212 i u Beogradsko dramsko pozorište. Ova vrsta izlazaka trenutno mi okupira mozak, s obzirom na to da posle svake predstave imam teme o kojima razmišljam. A ne smem da zaboravim ni bioskopske premijere.

    Izvor: BIZLife magazin

    What's your reaction?

    Ostavite komentar

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

    developed by Premium Factory. | Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

    MAGAZINE ONLINE