BIZLife „30 ispod 30“: Nikola Vučićević, marketing menadžer, Dexy Co
Nikola je rođen u Beogradu i nakon završene osnovne škole, 2009. godine upisuje gimnaziju „Ruđer Bošković”, gde pohađa internacionalni program „Cambridge IGCSE” u periodu od dve godine. Nakon toga, odlazi u grad Oksford, u Ujedinjenom Kraljevstvu, i tamo upisuje program „International Baccalaureate” u srednjoj školi „St. Clares Oxford”. Nakon završene srednje škole u Oksfordu, nastavlja školovanje u Londonu i upisuje „Cass Business School”, smer „Business Studies”.
Nikola se, nakon toga, vraća u Beograd i obavlja višemesečnu praksu u konsultantsko-revizorskoj kući „Deloitte”, u sektoru „Operations and Strategy Consulting”. Već skoro dve godine radi u kompaniji „Dexy Co”, gde je počeo kao marketing asistent i ubrzo prešao na poziciju menadžera sektora za marketing, koju i sada obavlja.
Postoji li nešto čega ste se odrekli kako biste stigli gde ste sada?
Druge stvari mi nikad nisu bile ni približno interesantne kao rad na sebi. Sve što sam radio radio sam svojom voljom kako bih postigao ciljeve koje sam sebi zacrtao. U skladu sa tim, ne mogu da kažem da sam se odrekao nečeg posebnog kako bih stigao ovde gde se trenutno nalazim.
Da li je uspeh stigao do vas ili ste vi „stigli” uspeh?
Mislim da u svakom uspehu postoji određeni faktor sreće, ali bez uloženog truda i rada dugoročni uspeh nije ostvariv.
Koja je najvažnija lekcija koju ste naučili u dosadašnjem radu?
Čovek u svom poslu može biti uspešan samo ako radi ono što voli.
Šta je krajnji cilj?
Krajnji cilj je biti zadovoljan u privatnom i poslovnom aspektu postizanjem zacrtanih ciljeva.
_____________________________________________________
Lično
Omiljeni predmet u školi?
U osnovnoj – fizičko, u srednjoj – ekonomija.
Prvi posao?
Praktikant u kompaniji „Deloitte”, u sektoru „Strategy and Operations Consulting”.
Poslovni uzor?
Džek Ma, osnivač kompanije „Alibaba”.
Pesma kao moto?
„Remember the name”, Fort Minor.
Izvor: BIZLife magazin
Nebo J
Molim vas da ne zamajavate narod ovim mladim i perspektivnim ljudima jer znate jako dobro da je većina direktno vezana za vlasnike svih tih firmi kroz direktne rodbinske odnose. Bez toga jako bi teško bilo da se bilo medju njima nadje na tim pozicijama. Mladima se u Srbiji ne daje šansa koliko god su kvalitetni i to je činjenica