Zarobljen kapital na oranicama
Svake godine u Srbiji ostane neobrađeno 300.000 hektara. Šteta gotovo pola milijarde dolara. Vlasnici zaparloženih oranica često ne žele da ih prodaju ili izdaju. Za rešenje problema, stručnjaci predlažu osnivanje zadruga.
Iako nema preciznih podataka, procenjuje se da u Srbiji svake godine ostaje neobrađeno oko 300.000 hektara, zbog čega je šteta najmanje 450 miliona dolara. Ako se zna da je dobar deo tih površina u voćarsko-vinogradarskim krajevima, gubitak je mnogo veći.
Problem je što mnogi proizvođači ne mogu da prošire proizvodnju, jer vlasnici zaparloženih oranica ne žele da ih prodaju ili izdaju.
Vinogradar Dragoslav Ivanović polovinu godišnje proizvodnje od 25.000 flaša vina izvozi. Mogao bi, kaže, i da proizvodi i da izvozi više kada bi uspeo da zakupi njive koje drugi ne obrađuju.
Ivanović kaže da je verovatno problem i sa nesigurnošću u ugovore i pravni sistem i da ljudi računaju da od tog zakupa ne mogu da zarade mnogo novca.
Sličan problem imaju i braća Rajković, koji pod vinovom lozom imaju 8,5 hektara i godišnje prozvedu 40.000 litara vina. Zbog usitnjenih parcela, teško je objediniti površinu koja je isplativa za mašinsku obradu. Čak i ako se sa nekoliko vlasnika dogovore, često se desi da jedan ne želi svoju zemlju da da u zakup.
Dragomir Rajković kaže da da mu je vlasnik jedne parcele od 11 ari za zakup tražio novac u protivvrednosti traktora „fegruson“, koji vredi 12 – 13 hiljada evra, što je, kako kaže, previše.
U Poljoprivrednoj stručnoj službi u Kruševcu upozoravaju da se u njihovom kraju svake godine povećavaju površine koje se ne obrađuju. Problem što mnogi ne prodaju ili ne daju u zakup zemlju jeste i što većina vlasnika parcela nije u katastru prevela imovinu na sebe.
„Prevođenje tih parcela i uzimanje u zakup je skup proces i zahteva puno papirologoije, što kada ljudi čuju i vide, dižu ruke od toga“, kaže Zoran Starinac iz Poljoprivredne stručne službe u Kruševcu.
Stručnjaci kažu da bi, za rešavanje tog problema, trebalo podsticati osnivanje zadruga i promeniti zakon o korišćenju zemljišta.
Vojislav Stanković iz Privredne komore Srbije predlaže zakon koji bi višestruko oporezivao i naterao vlasnike da stave to zemljište u funkciju, da sami organizuju proizvodnju ili da daju u višegodišnji zakup poljoprivrednicima koji žele da obrađuju zemljište.
Najviše neobrađenog zemljišta ima u onim delovima zemlje koji su nerazvijeniji i u kojima nema prerađivačke inudstrije. Prema nekim podacima u podunavskom, braničevskom, borskom, timočkom, pirotskom i pčinjskom okrugu godišnje ostaje zaparloženo osam do devet odsto obradivih površina.
