
Kako se Vels spasio grčke sudbine?
Baš kao i Grčku, Vels su decenijama mučili deficiti i nekonkurentna industrija. Međutim, za razliku od finansijskih problema Grčke, Velsu novca neće ponestati.
Neće morati ni da izađe iz sistema britanske funte, u kojem se nalaze i druge članice britanske političke i monetarne unije – Škotska, Severna Irska i Engleska. Ove godine će Vels od centralne vlade dobiti 22,5 milijardi dolara. Tim se sredstvima pokriva ono što sam ne može da prikupi putem poreza i kredita.
Za Veliku Britaniju je izdvajanje sredstava ovakvih razmera prihvatljiva cena za očuvanje unije. Za razliku od nje, bogate evropske zemlje, a ponajviše Nemačka, opiru se institucionalizaciji novčanih tokova prema Grčkoj i drže se tek skromnih sredstava za razvoj koja su namenjena za posebne projekte u siromašnijim delovima Evrope.
Dokle god evrozona ne uspe da svoje siromašnije članice osposobi za samostalno upravljanje finansijama, države poput Grčke i Portugala biće sve zavisnije od priliva sredstava iz bogatih zemalja kao što je Nemačka. „Vels je deo fiskalne unije, a reč je o državi u kojoj je politička kultura dovoljno kohezivna da pruža legitimitet kapitalnim prilivima ovog tipa“, kaže Kevin Morgan, ekonomista sa Univerziteta u Kardifu.
Ipak, ono što funkcioniše na nacionalnom nivou na nadnacionalnom se raspada. Što se tiče ekonomskog doprinosa monetarnim unijama, Vels i Grčka su podjednaki i nose poprilično slabašnih tri posto. Vels je siromašniji od Grčke. BDP po stanovniku iznosi 23.100 dolara, a u Grčkoj je 26.900 dolara. U poređenju sa gotovo 23 milijarde dolara, koliko London svake godine uloži u Vels, Grčka putem strukturnih fondova dobije otprilike 3,7 milijardi dolara.
Zbog ovakvih transakcija britanska zajednička valuta uspešno spaja čitav niz regija i kroz istoriju razdvojenih država različitih kultura i ekonomskih obeležja.
S obzirom na to da je Grčka suverena država, imala je odrešene ruke za nepromišljenu potrošnju i zaduživanje, a Vels, s druge strane, ima ograničene poreske i kreditne mogućnosti, a novac koji svake godine dobija da pokrije potrošačke potrebe potiče direktno iz britanske državne riznice.