Trećina proizvodnje suve šljive na stranim tržištima

U Srbiji se godišnje proizvede oko 6.000 tona suvih šljiva, a trećina završi na stranim tržištima. Prema podacima Zavoda za statistiku, kupci ovog, tradicionalnog srpskog proizvoda, su iz Hrvatske, ali i Turske, Holandije, Nemačke, Češke, Rusije…


Proizvođači suvih šljiva u Srbiji, međutim, i pored sigurnog plasmana, sve teže uspevaju da posluju bez gubitaka. Jer, kako kažu, cena ovog proizvoda na evropskom tržištu je sve niža, a cena proizvodnje kod nas – sve viša.
 
– Izdržaću još ove godine ovako, a sledeće ću, najverovatnije, zatvoriti sušaru – rekao nam je Ćuro Avramović, vlasnik firme „Poljootkup“ iz Bresnice kod Čačka, koja godišnje proizvede oko 500 tona suvih šljiva, i sva količina se izveze. – U ovoj državi je nemoguće raditi. Samo gas, koji je glavni energent za sušaru, u odnosu na prošlu godinu poskupeo je tri puta. Sa druge strane, u Evropi traže što niže cene.
 
Proizvođači navode da je pre šest godina kilogram suvih šljiva sa košticom koštao 2,3 evra, dok se danas za istu količinu, i to bez koštica, plaća tek 1,8 evra. Srpske suve šljive, i pored olakšica pri izvozu, odnosno uvozu, ponajmanje se izvoze u Rusiju. Razlog je što, navode proizvođači, kupci iz Rusije najmanje plaćaju, a najzahtevniji su. Najveći konkurent Srbiji u izvozu su Argentina i Čile, ali ovdašnji proizvođači navode da država u ovim zemljama stoji iza proizvođača.
 
– Naša država nam je ukinula subvencije od deset odsto, dažbine su ogromne, a kamate pravo čudo… – ispričali su nam proizvođači suvih šljiva kojih najviše ima u Čačku i okolini, valjevskom i užičkom kraju. – Neki od nas su pravili biznis planove, kojima su povezivali uzgajivače šljiva, hladnjačare i prerađivače, i to posebno u ruralnim sredinama, kako bi se zaustavio odliv ljudi, ali to nije imalo nikakvog efekta. Od države nikakve pomoći…