Pridružite se poslovnoj zajednici od 20000 najuspešnijih i čitajte nas prvi

    „Nema povratka na staro, svet je TRAJNO PROMENJEN“

    Nakon završetka pandemije Kovida-19 ne treba odmah očekivati povratak na „staro stanje“, koje je prethodilo krizi, jer je svet trajno promenjen, a ohrabruje da je Srbija u prošloj godini, u poređenju sa drugim zemljama u regionu i EU, imala gotovo najmanji pad ekonomske aktivnosti.

    Jedan od ključnih razloga za to je tradicionalna struktura srpske privrede, kao i Vladin program podrške privredi, namenjen prevashodno preduzetnicima, mikro, malim i srednjim preduzećima, i stanovništvu. Svi makroekonomski pokazatelji su dobri, i  ukoliko se realizuju procene ovogodišnjeg rasta, vrlo verovatno ćemo već u trećem kvartalu ove godine dostići pretkrizni nivo ekonomske aktivnosti, kaže predsednik Saveza ekonomista Srbije (SES) Aleksandar Vlahović u intervjuu za BIZLife portal uoči predstojećeg Kopaonik biznis foruma.

    Ipak, Vlahović ističe da se zbog veoma izdašnog državnog paketa pomoći privredi, državi mogu uputiti i dve ozbiljne zamerke – neselektivnost i isplata pomoći svim građanima, zbog čega je povećan budžetski deficit i porastao je pritisak na rast javnog duga.

    KBF će od 24. do 27. maja u Beogradu okupiti više od 130 učesnika, a centralna tema biće „Svet posle kovida – Novi izvori rasta u promenjenim uslovima poslovanja“. Vlahović kaže da je temu nametnula realnost i da veruje da kvalitet Kopaonik biznis foruma uprkos promeni termina ali i mestu održavanja neće biti ništa manji nego što je to bilo prošle godine, ali i svih prethodnih godina.

    • Centralna tema ovogodišnjeg Kopaonik biznis foruma biće Svet posle kovida i novi izvori rasta u promenjenim uslovima poslovanja. Koliko je pandemija koronavirusa, koja sada traje duže od godinu, zaista promenila poslovanje, modalitete rada i koje pouke možemo izvući iz cele situacije?

    Ovu temu je nametnula realnost i sve duboke promene kroz koje čitav svet prolazi od početka prošle godine. Nakon višegodišnje zabrinutosti zbog usporavanja rasta, političkih i ekonomskih tenzija koje su rast svetske trgovine dovele do nultog nivoa, izazova četvrte industrijske revolucije, migracionih pritisaka, problema vezanih za klimatske promene i održivi razvoj, korona virus je u kratkom vremenu postala tema broj jedan i najveća briga današnjice. Pandemija kovida 19 je izazvala do sada nevidjeni pad ekonomske aktivnosti u čitavom svetu i uprkos nešto optimističnijim prognozama budućih kretanja, svetsku ekonomiju očekuju značajne strukturne promene. Te promene su neophodne da bi se obezbedio dugoročni ekonomski oporavak podržan četvrtom industrijskom revolucijom, održivim razvojem, prilagodjenim sistemom zdravstvene zaštite i obrazovanja. Značajno viši nivo međunarodne saradnje i opredeljenja za usaglašavanje politika zaštite životne sredine biće potreban da bi rezultati strukturnih promena bili vidljivi na globalnom i regionalnom nivou.

    Nakon završetka pandemije Covid 19 ne treba očekivati povratak na stanje koje je prethodilo krizi. Pandemija je naglasila i ubrzala promene koje je inicirala četvrta industrijska revolucija. Svet je trajno promenjen. Prekinuti globalni lanci vrednosti uzrokuju povlačenje kapitala sa dalekog istoka i preseljenje na drugu destinaciju. Menja se način na koji društvo proizvodi, razmenjuje i distribuira vrednost. Sve te promene kreiraju nove izvore rasta. Za nedovoljno razvijenu zemlju, kakva je Srbija, to predstavlja šansu za skokoviti rast i razvoj.

    • Srpska privreda u vreme pandemije nije zabeležila pad kao neke druge ekonomije, ali je on ipak evidentan. Kakve su vaše procene, kada bi srpska ekonomija mogla da se vrati na nivo pre pandemije koronavirusa, od čega to zavisi? Kako se privreda snašla u novonastalim okolnostima i koje su posledice tog pada?

    Srbija je u prošloj godini, u poređenju sa drugim zemljama u regionu i EU, imala gotovo najmanji pad ekonomske aktivnosti (izuzev Irske i Litvanije) od jedan odsto. Jedan od ključnih razloga za to jeste tradicionalna struktura srpske privrede, kao i  masivna intervencija vlade kroz program podrške privredi, namenjen prevashodno preduzetnicima, mikro, malim i srednjim preduzećima, kao i stanovništvu. Po obimu fiskalne intervencije Srbija pripada grupi zemalja sa najizdašnijom podrškom privredi. Generalno, svi makroekonomski pokazatelji su dobri, tako da  ukoliko se realizuju procene ovogodišnjeg rasta, vrlo verovatno ćemo već u trećem kvartalu ove godine dostići pretkrizni nivo ekonomske aktivnosti.

    • Koliki bi rast mogli da ostvarimo u ovoj godini? Smatrate li da su šest procenata koliko je projektovala Vlada Srbije dostižni?

    Projektovani rast BDP-a od šest odsto za 2021. godinu deluje optimistično, međutim ne i nerealno, ukoliko se ispune određene pretpostavke, koje se odnose na ukupni nivo investicija, te realizaciju u sektorima poljoprivrede, industrije i gradjevinarstva. Ova tri tradicionalna privredna sektora su pokazala visoku otpornost u pandemijskoj krizi u prošloj godini, te će i  rast BDP-a u ovoj godini zavisiti od njihovih performansi. Takođe, dostizanje projektovanog rasta zavisiće i od brzine oporavka zemalja EU, a posebno Italije i Nemačke, glavnih trgovinskih partnera Srbije.

    • Da li je bržem oporavku srpske privrede, doprineo paket državne pomoći preduzećima i preduzetnicima? Da li je bila valjano usmerena, ili je nekim sektorima bila potrebna možda i značajnija pomoć? Javni dug je ispod 60 odsto ali u nominalnom iznosu raste, da li u tom smislu opterećuje državne finansije?

    Paket državne pomoći je bio jedan od glavnih razloga manjeg pada ekonomske aktivnosti. Po obimu fiskalne intervencije Srbija pripada grupi zemalja sa najizdašnijom podrškom privredi. Direktna pomoć privatnom sektoru, zajedno sa merama poreske politike koje su se odnosile na odlaganje plaćanja poreza i doprinosa, ukupno je iznosila oko 7,3 odsto BDP-a. Da bi se sačuvala likvidnost u privredi, dodatna finansijska podrška je obezbedjena kreditima Fonda za razvoj kao i garantnom šemom, formiranom zajedno sa poslovnim bankama. Ovaj vid podrške iznosio je oko 4,4 procenata BDP. Paralelno sa fiskalnim paketom, Narodna banka Srbije dala je svoj krucijalni doprinos za očuvanje makroekonomske stabilnosti. Smanjena je referentna kamatna stopa sa početnih 2,25 odsto na jedan odsto, povećana dinarska likvidnost kroz swap aukcije i repo kupovinu državnih hartija od vrednosti, kao i kupovinu korporatnivnih obveznica. Dodatno, zastojem u otplati obaveza omogućeno je da dužnici sa manjom štetom prodju kroz lockdown period.

    Što se tiče fiskalnog programa podrške, mogu se uputiti dve primedbe: jedna se odnosi na linearnost i neselektivnost i to u drugom i trećem, tekućem talasu pandemijske krize, a druga na tzv. helikopter novac koji je usmeren ka stanovništvu.

    Bizlife

    Masivna fiskalna intervencija imala je za posledicu rekordni budžetski deficit od 8,1 odsto BDP-a. Zahvaljujući zatečenoj visokoj likvidnosti u budžetu godišnji prirast javnog duga je bio svega 4 procentna poena, te se i dalje nalazi u komfornoj zoni ispod 60 odsto BDP-a. Stanje produžene pandemije u 2021. godini je uzrokovalo potrebu za novim programom podrške privredi. To je uticalo da vlada odustane od projektovanog deficita budžeta od tri odsto i da postavi lestvicu na čitavih sedam odsto BDP-a. Fiskalni prostor je u najvećoj meri potrošen, te će povećanje deficita neminovno dovesti do rasta javnog duga. Stoga je potrebno da druga sidra održive fiskalne politike budu aktivirana. Konkretno, rast plata u javnom sektoru u ovoj godini ne bi smeo da bude veći od rasta BDP-a.

    • Prošlo je dve decenije od oktobarskih promena, posle kojih ste i vi bili ministar. Kako na to razdoblje gledate sa ove vremenske distance – da li smo prema vašem mišljenju reforme sprovodili dovoljno brzo i u čemu smo morali biti brži? Da li biste danas nešto uradili drugačije?

    Teško je uporediti vreme posle petooktobarske revolucije sa sadašnjim. Neposredno nakon promena, država je i bukvalno bila u bankrotu, nesposobna da izmiruje svoje obaveze prema stanovništvu i prema inostranim poveriocima. To je bilo jako teško vreme, a povrh svega bilo je neophodno postaviti strategijske temelje za reforme I brzu tranziciju Srbije. Bilo je potrebno nadoknaditi propušteno u prethodnih 10  godina.

    I zaista, u rekordnom roku, samo šest meseci nakon formiranja vlade, Srbija je prošla put od zemlje “gubitnika” ka zemlji u kojoj se reforme najbrže i najuspešnije sprovode. Tih  godina bili smo među 10 najuspešnijih zemalja po brzini sprovedenih reformi, a na osnovu ocena MMF-a I Svetske banke.

    Problemi nastaju onog trenutka kada je ubijen premijer Đinđić. Promenom vlade, počelo je preispitivanje fundamenata reformske politike, na scenu se vratila pogubna “stani-kreni” politika, i ponovo smo se svrstali u društvo zemalja “gubitnika”. Bilo je potrebno da protekne više od 10 godina da bismo se vratili suštinskim reformama. Čak i tada, pre bih rekao da nas je “muka naterala” odnosno prazna kasa u budžetu  da se preduzmu nepopularne mere.

    Vreme vlade Zorana Đinđića je bilo vreme neponovljivog entuzijazma i jedne fantastične energije. Verovatno bih danas, zahvaljujući stečenom iskustvu, mnogo štošta promenio, a i moja očekivanja bi bila drugačija. Međutim u suštinskom, fundamentalnom smislu ne bih ništa menjao.

    • Kako kao nekadašnji ministar za privatizaciju vidite okolnosti u kojima taj proces do danas nije još uvek završen? Kako uopšte ocenjujete privatizaciju srpskih preduzeća u proteklom periodu, koliko ih je postavljeno na zdrave ekonomske osnove, dalo doprinos povećanju zaposlenosti, rastu privrede?

    Pre nekoliko godina urađena je studija koja je jasno pokazala da su glavni nosioci tehničkog progresa i rasta BDP-a domaća autohtona privatna preduzeća, zatim privatizovana i strana, a da je ubedljivo najneefikasniji deo privrede u vlasništvu države. To dovoljno govori i o privatizaciji.

    Da li je ona mogla da bude uspešnija – verovatno da, ali za to je bio potreban širi društveni koncenzus, koji na žalost nikada nije postignut. Postojali su i još uvek postoje snažni otpori izgradnji privatnog sektora. Kao deo procesa restrukturiranja, preostala je privatizacija državnih, javnih preduzeća, i to ne svih, a tu je protivljenje privatizaciji i najveće. To su pre svega politički otpori koji se “filuju u oblande” otpora delimičnoj privatizaciji, a u suštini radi se o želji da se produži partijsko upravljanje i kadriranje. I to rade gotovo sve političke stranke kad se dokopaju vlasti. Dalje, otpori koji dolaze iz privilegovanih poslovnih krugova, s obzirom da su velike javne nabavke ovih preduzeća i dalje najveća, ako ne i jedina šansa za unosne poslove. Tu su i sindikalni otpori jer niko ne želi da izgubi stečene privilegije.

    • Kako najbolje podstaći investicije, naročito domaće koje su u zaostatku? Ima li tu nekih vidljivih pomaka?

    Pomaka svakako ima. Pohvalan je rast kapitalnih investicija, koje su uprkos pandemiji u 2020. godini prvi put posle deset godina bile iznad pet odsto BDP-a. Domaće privatne investicije rastu u apsolutnom iznosu, ali relativno stagniraju u poređenju sa stranim i kapitalnim investicijama. Da bi se podstakao njihov rast potrebno je raditi na unapređenju poslovnog ambijenta.

    Potrebno je unaprediti kvalitet institucija i to ne samo onih koje regulišu tržište, već i institucija koje garantuju pravnu sigurnost, zaštitu prava vlasništva, poverilaca. To je prema izveštaju Svetske banke već dugi niz godina ozbiljno ograničenje za privlačenje velikih „bench mark“ investitora iz razvijenih zemalja Evrope i sveta, ali i ograničenje za snažniji razvoj domaćih malih i srednjih preduzeća i rast domaćih privatnih investicija. Jednom rečju, potreban je poslovni ambijent u kome postoje jasna, jednaka i stabilna pravila igre, koja će podstaći pojedince- preduzetnike da više štede, investiraju, uvode inovacije, preuzimaju rizike – dakle sve aktivnosti kojima se generiše privredni rast i podiže nivo zaposlenosti.

    • Plan Vlade Srbije je da će prosečne penzije do 2025. biti 440 evra, a plate 900 evra. Koliko je taj cilj realan i ostvariv imajući u vidu okolnosti u kojima smo se našli?

    To pre svega zavisi od rasta BDP-a u narednom perioda. Ostalo je, zajedno sa tekućom godinom, pet godina do isteka obećanog roka. Ako, rast bude robustan, u kontinuitetu iznad 6 do 7 odsto onda je moguće postići projektovani cilj. Naravno, uz pretpostavku da udeo fonda penzija u BDP-u ne pređe 12 procenata, a udeo plata u državi bude na nivou od 7 odsto do 8 odsto. Jedan od uslova je I da ukupne investicije budu iznad 25 procenata BDP. U ekonomiji postoji tzv. “pravilo 72”. Kada broj 72 podelite sa prosečnom stopom rasta, dobićete broj godina koji je potreban da se udvostruči BDP po glavi stanovnika, pa eto ja prepuštam vama da sami zaključite.

    • IT sektor već nekoliko godina odskače u odnosu na ostale sektore i beleži trend rasta i povećanja obima posla, naročito izvoza IT usluga i prepoznat je kao oblast sa najvećim potencijalom za razvoj mikro, malih i srednjih preduzeća. U čemu se ogleda naša prednost u odnosu na druge zemlje kada je reč o novim tehnologijama?

    IT sektor je u proteklih 10-ak godina postao šampion rasta, izvoza, i ima velikog potencijala za razvoj upravo malih i srednjih preduzeća. On se do pre četiri-pet godina razvio ne zahvaljujući, već uprkos ekonomskoj politici, pokazao je svoju vitalnost. Suštinski, promena odnosa vlade prema ovom sektoru je nastupila onog časa kada je osnovan poseban savet za IT I kreativne industrije. Inicijativa digitalna Srbija je omogućila ne samo promociju, već I razmenu iskustava unutar sektora I znači puno za pokretanje novih start up preduzeća. Tome je doprineo i centar za naučno istraživanje. Raduje činjenica da je izvoz sektora IT usluga do prošle godine rastao po stopi od 30 odsto, da se beleži čak i u pandemijskom periodu. Pored toga inovativno preduzetništvo ima dinamičan razvoj. Po kvalitetu inovativnih rešenja proizvodi koje kreiraju domaća start up preduzeća su na svetskom nivou. Inovacioni eko sistem se razvija i upotpunjuje inkubatorima pri obrazovnim ustanovama. Sve to bi trebalo da prate i promene u sistemu obrazovanja.

    • Pitanje kvaliteta i adekvatnosti radne snage je izazov za mnoge kompanije u Srbiji, kako poboljšati stvari na tom polju? 

    Istraživanja Svetske banke su pokazala da dve trećine kompanija u Srbiji ne može da planira razvoj zbog nedostatka adekvatne radne snage. Kvalitetan obrazovani sistem mora da odgovori zahtevima tržišta rada. Danas, u četvrtoj industrijskoj revoluciji, mnoga zanimanja nestaju, radjaju se nova, a deo postojećih će pretrpeti značajne promene. Otuda akcenat obrazovanja mora biti na razvijanju kreativnosti, inovativnosti, analitičkog i kritičkog mišljenja, kao i celoživotnog učenja.

    Izvor: BIZLIfe/Jelena Andrić

    Foto: Savez ekonomista Srbije

    What's your reaction?

    Ostavite komentar

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

    developed by Premium Factory. | Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

    MAGAZINE ONLINE