Pridružite se poslovnoj zajednici od 20000 najuspešnijih i čitajte nas prvi

    Naučnik tvrdi: Odlazak na posao pre 10 ujutro je vid „moderne torture“

    Oksfordski naučnik Paul Kelley skrenuo je pažnju javnosti na problem koji utiče na mnoge od nas.

    Ovaj psiholog ispitivao je vidove oblike moderne torture i otkrio da je buđenje i odlazak na posao pre 10 sati ujutro jedan od najuobičajenijih, prenosi sajt Mystical Raven

    On je objasnio da svako ima svoj telesni sat koji je već „programiran“ i ne može da se promeni. Dakle, ako prisiljavamo sebe da se svakoga dana probudimo pre nego što su naši organi, a pre svega mozak, spremni na to, onda se borimo sa prirodnim satom i to može imati dosta odloženih efekata na naše zdravlje.

    Naučnik tvrdi da je nedostatak spavanja globalni problem i da na njega treba ukazati pre nego što postane ozbiljna opasnost po zdravlje. Objašnjava da buđenje pre 10 sati može izazvati poremećaje sna i tako dovesti do emotivnog i telesnog stresa.

    Svoju teoriju testirao je i u jednoj britanskoj školi gde je početak časova pomeren sa 8.30 na 10.00 sati. Posle određenog vremena u ovoj školi popravljeno je prisustvo đaka na časovima kao i njihova produktivnost, a to se odrazilo i na njihove ocene.

    Britanski naučnik zaključuje da kada bismo slušali naš telesni sat i budili se prirodno, a ne uz pomoć alarma, to bi bilo mnogo produktivnije i svi bismo bili srećniji

    Izvor: Mystical Raven/BIZLife

    Foto: Pixabay

    What's your reaction?

    Komentari

    • Milos

      ma vazi! Moji roditelji proveli radni vek u radnom vremenu 7:00 - 15:00, imali vremena i za porodicu, i da se naspavaju, i da posete prijatelje uvece, i da vode zdrav zivot. Sto kasnije dan pocne, to smo u vecem ropstvu, jer je jutranje vreme nemoguce iskoristiti pametno, kad vam se radni dan zavrsi u 20:00 ili 21:00. Naucnici uskladjeni sa zahtevima kapitalizma: narucene studije i istrazivanja.

      • BILJANA SIMIC

        Bravo, slazem se.

      • X

        Moji roditelji kretali ka poslu otac u 5 majka u 7 a dolazili u pola 5 i u 5, kada dodju kuci dzangrizavi i svadljivi, odspavaju popodne pa uvece napadaju jedno drugo, baba je zivela sa nama i brinula o meni. Kapitalizam upravo i jeste podredjivanje zivota poslu, ovo sto ovaj naucnik prica je antikapitalisticka propaganda ;)

      • Dejan

        Tako je!

    • Marija

      Slazem se u potpunosti sa oksfordskim naucnikom, radno vreme treba da bude fleksibilno da bi se uskladilo sa telesnim i mentalnim potrebama svakog pojedinca. Odgovor na Milosev komentar: moji roditelji su imali radno vreme od 7-15h, i sad su razvedeni, mi kao deca smo bili zapostavljeni, osim sto nam je data hrana i odeca, nije nikad bilo nekih igara i provoda u popodnevnim casovima sa njima, a legalo se u 21h uvece, pa je bilo nemoguce vece iskoristiti pametno. I sama sam naucnica i tvrdim da se narucena istrazivanja, (ako je to uopste bio slucaj, a verujem da nije) i dalje strogoi objektivno ocenjuju pre objavljivanja, tu nema manipulacija toliko koliko se misli.

      • Ivana

        Slicna situacija i kod mene. Razlika je samo u tome sto moji roditelji nisu razvedeni. Nekad pomislim da bi bilo bolje da jesu...

    • Mali akcionar

      Ja se ipak više slažem sa Miloševim komentarom jer je dan da se radi, a noć je za odmor. Nisam ni za ustajanje u 5, ali još važnije bi bilo racionalnije korišćenje radnog vremena, naročito u državnom, javnom sektoru. Kraći, a efektivniji rad bi doveo do više slobodnog vremena

    • Endi

      Ne može da napravi istraživanje na školarcima, koji bi mogli da spavaju ceo dan. Da ja radim od 10 bila bih frustrirana, jer sam ranoranilac i do 10 bih samo sedela i čekala da dođe vreme da idem na posao. I posle dođem u 7 kući i opet ništa.

      • Mihajlo

        A sta onda ja da radim koji ceo zivot mucim muke sa ustajanjem i kad legnem u 9 ustanem za posao u 7 pola 8 mrtav kao da sam 3 sata spavao i do 11 skoro sam na 50% energije a posle toga funkcionisem najnormalnije. Nijednom nisam ustao naspavan ujutro za posao sem u par slucajeva kada bi legao bas rano tipa u 7. I na kraju svega toga kada nekom kazes to dobijes osudjivanje da si lenj i to je to.

    • Sanja Jovic

      I zamislite da se probudite u 10.00 i krenete da radite u 11.00 dok stignete do radnog mesta, pa onda sedite na poslu 8 sati, sto bi znacilo do 19.00... Za sta onda posle da imate vremena? Gde je tu socijalni i drustveni zivot? Po meni radno vreme treba da bude fleksibilno, da se poslovna obaveza mora "odraditi" u periodu od 6.00 pa sve do 20.00 h, ali kako kome odgovara, vazno da se na poslu provede dogovoreni broj sati. Pored toga, radno vreme svakako treba skratiti na 6 sati rada dnevno, jer vise od toga ljudi nemaju koncentraciju i produktivnost pada. Ukupan rad od 30 sati nedeljno je sasvim dovoljan i cak pozeljan, jer ljudi rade produktivnije. Svakako im treba ostaviti opciju da mogu da rade kada zele, s tim sto im treba povecati svest da je pozeljno da budu na poslu u vreme kada i njihovi klijenti rade. Svakako da neko nece doci da radi od 14.00 do 20.00 ako su mu klijenti raspolozivi u jutarnjim satima, ali ce moci da se organizuje slobodnije shodno svojim obavezama. Ja bih realno radila od 6.00 do 14.00 ako mora ukupno radno vreme od 8 sati, a kad bi bilo skraceno na 6 sati kao sto neke od naprednih zemalja skracuju, isla bih od 8.00 do 14.00. Veca mi je tortura kad pomislim da nemam vremena ni za sta u zivotu nego da se ujutru probudim.

    • Draga Miladinović

      Tačno. Sama odredjujem svoje vreme rada i budim se bez alarma i zaista nisam pod stresom. Često sam vesela, radosna i nasmejana. Čovek koji nije naspavan, po meni je čist gubitak u pogledu kvaliteta i produktivnosti. U bilo kom poslu. Ima i toga, da neispavanost kod čoveka, uglavnom bude razlog sukoba i učestalih greška na radnim mestima.

    • Alksa

      Od nastanka coveka, ustajalo se sa prvim zracima sunca, u genima nam je to upisano to nam je bioritam... I sam sam najfunkcionalniji izmedju 6 i 13h... Svi koji kazu drugacije su ljenjivci teski....

      • J...S

        Bioritam je individualna stvar. Postoje ljudi koji su takoreci jutarnji i oni koji to nisu. To sto je neko produktivam u popodnevnim casovima ne cini ga lenjivcem. Cak i medju zivotinjama postoje vrste koje su aktivne nocu... Izmedju ostalog dodatna okolnost koja doprinosi tome da neki ljudi bolje funkcionisu posle podne je osnovna skola...promena smena u skoli doprinosi razvoju razlicitih bioritmova...

    • Marija

      Ma gluposti, to da smo lenjivci. Ja nisam ranoranilac, a umem da radim i po 15h cesto, jer mi tako zahteva posao. I u tih 15 sati stanem 2x 10min da rucam i veceram na brzinu. A i to, zapisano nam u genima, je nevalidan argument u doba elektricne struje i ostalih civilizacijskih napredaka. Stvari se menjaju, evoluiramo. Mi ne trazimo da ranoranioci dolaze na posao od 10h, nemojte ni vi da trazite od nas da dolazimo u 7h. Trazimo fleksibilno radno vreme.

    • Hellen

      Ljudi imaju različit bioritam. Ja sam konkretno najskoncentrisanija posle podne. Bez obzira da li legnem u 10 uvece ili 2 ujutro, treba mi vremena da profunkcionisem. Ne vidim zasto me to odredjuje kao lenju... odradim istu, ako ne i vecu, kolicinu posla kao i kolege (jer se zagrejem kad njima vec opada koncentracija), samo radim u drugacijem ritmu. Najbolje i najpostenije bi bilo uvesti klizne radne sate, i meriti ucinak. Sve ostalo je manipulacija.

    • Dušan

      Ne znam da li je naučno zasnovan stav da treba ustajati kasnije, ali, ako ćemo o produktivnosti - mislim da faktora ima više od jednog (zdravlje, psihološka situacija/ambijent van posla i na poslu, uslovljenost izvesnim spoljnim faktorima koji čoveka prinuđuju da radi više i bolje - npr. dug ili porodica, odnosi sa ljudima koje na poslu susreće i psihološka (ne)komplementarnost sa njima, koliko je posao čoveku interesantan, sposobnost vođenja i stupanj poznavanja posla kojima raspolažu njegovi nadređeni, blizina radnog mesta...). Fleksibilno radno vreme, dostupnost bitne edukacije i prakse (razvića i usavršavanja), dostupnost konsultacija u svrhu poboljšavanja i prilagođavanja radne prakse stvarnim potrebama posla u svetlu prisutnih sposobnosti radnika (a ne generičkih - unapred zamišljenih i pretpostavljenih/podrazumevanih), radno vreme od 4 ili 6 sati, sloboda radnika da preuzme odgovornost, ali i da položi računa o postupcima ako se to pokaže kao potrebno, viši stupanj socijalne kulture i iskultivisanije shvatanje radnog ambijenta, ali i šta posao u stvari jeste, itd. - bili bi više nego poželjni, no, za sada vlada paleolit

    • Fiste

      Za zdrav život savetuju spavanje od 21 do 05. Ustajanje rano je zapravo najčešći savet, tako da sve ovo napisano je čista glupost.

    • Nada

      Obožavam jutro!!! Sat ne koristim 20 godina. Ustajem u 6 :10h. Ali ne bih volela da trčim na posao. Nekada sam radila od 6, pa od 7, a sada od 9. Od 9 je zaista najbolje, jer imam vremena za klince i pre posla i posle posla. Meni nije MODERNA TORTURA 8 sata rada, koji traju ne retko i po 10 sati!!!!!!! Da ne spominjem gužve u saobraćaju .

    • Mirjana

      Svako ima svoj bioritam, svoj unutrasnji sat. Nekom prija ustajanje rano, nekom ne. To je individualno. Resenje je fleksibilno radno vreme, ali nazalost to je skoro nemoguca opcija. Tako da, kako god, srecno nam svima bilo :)

    Ostavite komentar

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

    developed by Premium Factory. | Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

    MAGAZINE ONLINE