
Misterija kalendara 1582. godine: Gde je nestalo 10 dana?
Zamislite da legnete u krevet 4. oktobra, a probudite se 15. oktobra, bez vremenske mašine, bez magije, samo zahvaljujući odluci crkve i preciznosti astronoma. Upravo to se dogodilo 1582. godine, kada je katolička Evropa preko noći izgubila deset dana, sve u ime preciznijeg računanja vremena.
Za ovu neobičnu korekciju zaslužan je papa Grgur XIII, koji je reformom dotadašnjeg julijanskog kalendara rešio višedecenijski (tačnije višestoljetni) problem – kalendarsko zaostajanje za pravim astronomskim ciklusima.
Julijanski kalendar: Od napretka do zbrke
Julijanski kalendar, koji je ušao u upotrebu u 1. veku p.n.e. kao zamena za rimski republikanski, bio je za svoje vreme napredno rešenje. Međutim, imao je jednu ključnu grešku, bio je 11 minuta i 14 sekundi duži od tropske godine, odnosno vremena koje je potrebno Suncu da se, posmatrano sa Zemlje, vrati u isti položaj na nebu.
Iako se ova razlika činila bezazlenom, vremenom se akumulirala. Kalendarska godina je počela da „beži“ — za po jedan dan na svakih 314 godina. Najveća praktična posledica bila je sve teže određivanje datuma Uskrsa, jer je Nikejski sabor još 325. godine odlučio da se on slavi u prvu nedelju posle punog meseca nakon prolećne ravnodnevice, tada fiksirane na 21. mart. Međutim, vekovima kasnije, stvarna ravnodnevnica je „pobegla“ s tog datuma.
Iako je još u 8. veku primećeno neslaganje između kalendarskog i astronomskog vremena, ništa se nije preduzelo sve do Tridentskog sabora u 16. veku. Tada je doneta odluka da papa mora sprovesti reformu.
Kako da uspešno organizujete svoj život koristeći VREMENSKE BLOKOVE?
Gregorijanski kalendar: Preskočeni dani i politički otpor
Reforma nije bila brza – papa Grgur XIII tek je 1582. godine, nakon opsežnih konsultacija, potpisao bulu kojom je usvojen novi kalendar. Novi sistem zasnovan je na predlozima italijanskog astronoma Luiđija Lilija, a dodatno su ga prilagodili matematičari i jezuiti poput Kristofera Klavija.
Najdrastičniji deo reforme bio je trenutni „skok“ u vremenu: deset dana je jednostavno preskočeno. Tako je nakon 4. oktobra 1582. godine, odmah usledio – 15. oktobar. Papa je namerno izabrao oktobar kako bi se izbeglo preskakanje važnih crkvenih praznika. Francuska je novi kalendar usvojila u decembru iste godine.
Ipak, nekatoličke zemlje, naročito protestantske i pravoslavne, oduprle su se reformi, smatrajući je papinim mešanjem u njihove unutrašnje poslove. Tako je Evropa nakratko postala podeljena – dok su Austrija, Italija, Španija, Poljska i katoličke nemačke države već „živeli u budućnosti“, prelazak iz jedne zemlje u drugu mogao je značiti i vremensko putovanje od deset dana.
Vremenom su i protestantske zemlje prihvatile gregorijanski kalendar. Nemački i holandski regioni su to učinili u 17. veku, dok su Velika Britanija i njene kolonije reformu sprovele tek 1752. godine. Danas, zahvaljujući toj odluci iz 16. veka, ceo svet koristi isti kalendarski sistem — i gotovo da niko ne zna da je nekada oktobar imao deset dana manje.
Izvor: BIZLife
Foto: Freepik