
Kad banku zameniš ateljeom: Moguće je, ako se izgara onim tempom kojim smo to radili za druge
Ružica Milutinović je romantičan primer uspešne preduzetnice: napustila je korporaciju da bi radila i živela od svoje devojačke ljubavi – crtanja i slikanja. Evo kako je od hobija napravila održiv biznis.
Nakon diplomirane ekonomije i master studija na smeru Međunarodna trgovina i pregovaranje, rođena Subotičanka Ružica Milutinović zaposlila se u banci. Tu je prešla put od privredne savetnice do PR-a banke, a nakon toga do viših marketing menadžerskih pozicija u drugim korporacijama. Iz bankarskog sistema izašla je pre četiri godine, sa neospornim iskustvom i znanjem, ali i celijakijom.
Svesna toga da je očuvanje zdravlja jedan od čovekovih univerzalnih zadataka, Ružica nas danas, umesto kancelarije sa kompjuterom, čeka u ateljeu sa štafelajem i četkicama. Tu radi ono što najviše voli, ono za šta je oduvek bila talentovana i nagrađivana – slika. Živa i zdrava, daleko od korporacije.
„Moj startap se zove Ruki Art i bavim se umetničkim stvaralaštvom. Slikam portrete, tehnikom ulje na platnu. U fokusu su mi ratnici, poglavice, UFC borci…”, govori Ružica, iznad čije glave nam se sa platna raduje Konor Mekgregor, do te mere realističan da ne bi bilo nemoguće zamisliti ga kako izlazi iz slike, pravi salto i nudi nas viskijem. „Ovo je realizam, što je ljudima razumljivo, pa su tako počeli da naručuju svoje omiljene junake ili članove porodice. Suština je prenošenje emocije na platno”, jasna je.
Radeći u korporaciji, naučila je kako se gradi brend. Ovde je bilo potrebno da brend napravi od sebe same, kao i svojih dela. „Glavna alatka mi je bio digitalni marketing. Uz pomoć njega sam počela da gradim svoju prepoznatljivost”, opisuje. „Smislila sam sistem kako da živim od ovoga. Postoje neke teme koje, kada ih naslikam, uvek ima ko da kupi; to mi plaća račune. Sa druge strane, svoj umetnički razvoj tretiram kroz dela koja nisu toliko komercijalna, to je ono skuplje i prodaje se ređe”, objašnjava.
U redu, ali kako doći do redovnih porudžbina? „To je proces koji je krenuo od finansijskog ulaganja u marketing. Meni je Instagram bio kanal”, podvlači. Uz to, popunila je rupu koja je, očito, bila prazna: slikanje likova iz video-igrica, koji za gejmere, ispostaviće se, imaju status božanstva. I eto njene prve ciljne grupe – gejmeri i programeri – koja se dalje uvećavala i povećavala joj prihode.
„Kada nešto volite i radite to od osam do deset sati dnevno, svaki naredni dan bićete dosta bolji”, približava nas istini, komentarišući da je preduzetništvo iskorak u nepoznato, neistraženo i rizično, gde je najvažnije biti samodisciplinovan.

Ružica Milutinović, preduzetnica

Ružica Milutinović, slika

Ružica Milutinović, četkice
„Sve je moguće ako se izgara onim tempom kojim smo to radili za korporaciju ili nekog drugog. Problem na koji se nailazi, a koji, možda, u početku nismo očekivali, jeste samodisciplina. Nije lako preći u tok svesti gde si samopokretač, a da se ne ulenjiš”, ističe.
Ipak, kada se podvuče crta, i te kako vredi pokušati. „Još uvek nisam upoznala preduzetnicu koja je radila na taj način a da makar nije uspela da izvuče neko ogromno saznanje koje će, čak i ako joj propadne prvi biznis, pametno iskoristiti u drugom poslu”, dodaje Ružica.

Ružica Milutinović, slika

Ružica Milutinović, slika
Ružica je, zasad, one woman show. U perspektivi, značilo bi joj da joj barem neko čisti četkice – šali se. Jedan od korisnijih saveta koji ima za preduzetnice jeste: „Posavetujte se sa nekoliko različitih ljudi. Recimo, konsultovala sam se sa svojim knjigovođom, jednog sam platila, a još dvoje našla na internetu da ih pitam šta misle”, zaključuje prva dama Ruki Arta, koja u preduzetničkoj igri očito više nije Ruki, nego MVP.
Izvor: BIZLife Magazin/Stefan Tošović
Foto: Nebojša Babić; privatna arhiva