Pridružite se poslovnoj zajednici od 20000 najuspešnijih i čitajte nas prvi

    Narod na ivici nervnog sloma

    Piše: Vedran Ivanković, Ekspert za korporativne komunikacije

    Hteo sam da pišem o nekoj laganoj letnjoj temi – o pisanju, recimo, što je deo našeg posla, ukoliko se bavite komunikacijama – međutim… što kaže onaj grafit. Onda se dogodila situacija u gradskom prevozu. Neki tip je pričao telefonom, dosta glasno. Svi smo čuli da daje instrukcije nekome ko radi u ribnjaku kada i kako da hrani ribu. I to je trajalo dve stanice. U jednom momentu gospođa koja je sedela dosta daleko od njega krenula je da ga utišava i opominje da je „seljak” jer ne nosi masku i da mu objašnjava kako će srpska groblja zbog njega biti puna. Nije joj ostao dužan, krenuo je u kontraofanzivu i smestio je tamo gde misli da pripada. U tom smeštanju objasnio je da je preležao koronu i da je vakcinisan, a uostalom, ona je baba… I onda splet tradicionalnih psovki.

    Druga situacija se događa na ulici – tačnije, opet u saobraćaju, samo su, ovog puta, vozači u pitanju. Neko je nekoga „isekao” i vozači i suvozači su krenuli da se psuju. Onda je iz drugog plana došao ortak od vozača koji je bio u kolima ispred i zagradili su auto iz koga su vrcale psovke. Koji je bio epilog – ne znam, pomerio sam se, jer mi je bilo neprijatno da slušam. Na pitanje malog rođaka koji je bio sa mnom zašto to rade – ostao sam bez odgovora. Bio sam „u varijanti”: ’Ajmo neko lakše pitanje, o seksu ili politici…’

    Možda je sve ovo što nam se dešava miks pandemije i krize, u kojoj se konstantno nalazimo već trideset godina. Jureći za novcem i golom egzistencijom, zaboravili smo da budemo ljudi – zaboravili smo na empatiju i solidarnost. S druge strane, negde smo zanemarili i sebe i potrebe koje imamo, a do kojih najlakše dolazimo kad smo opušteni i kada imamo dovoljno novca da ne razmišljamo baš o svakom dinaru. Novac nije simbol, on je sredstvo koje nam omogućava da nam život bude lakši i da neke stvari uradimo brže i bolje. Kad ga nema, onda smo stegnuti i napeti i pucamo jako lako. Pucamo pre svega psihički, jer ne vidimo svetlo na kraju tunela. Vidimo da su neki otišli „preko” i da oni imaju svoje muke i da ni njima nije lako, ali bar im deca žive normalnije i mogu da putuju, studiraju, menjaju poslove… svašta nešto što kod nas ne može da se desi bez neke ozbiljne veze, najčešće partijske.

    Političari su nam isprali mozak – i ovo malo što je ostalo. Oni koji su ostali u Srbiji vežbaju opstanak svaki dan. Ili se pridružuju ekipi koja gleda rijaliti programe, psuje u saobraćaju, gubi vreme na poslu i čeka platu, ili žive u svom mehuru od sapunice jer imaju malo više love i mogu sebi da priušte neki malo normalniji život, ali nemaju previše dodira sa realnošću. Ne voze se autobusom i ne čuju šta ljudi pričaju. Možda ne bi bilo loše da se uvede provera realnosti jednom mesečno – da se provoza autobusom i vidi kako narod živi i o čemu priča.

    Kada pogledamo objektivne parametre, mi živimo bolje. Plate su veće, ne puca se, medicina je svima dostupna, ženama je obrazovanje dostupnije, ne rađaju po petoro ili šestoro dece da bi preživelo dvoje… Možda da se opustimo malo i prestanemo grčevito da se branimo stalno i da sebe rasteretimo mentalno nekih stvari koje su daleko preko nas. Korona nam je pokazala da ne mora svake godine da se ide na more i da je odmor na selu, takođe, u redu. Kad tražnja bude pala, pašće i cene, tako da će biti dostupnije neko letovanje na selu. Poenta je da porodica provede kvalitetno vreme zajedno i da se ljudi odmore i spreme za neke nove napore na poslu.

    Možda, ako bismo svi bili samo malo relaksiraniji, ne bismo morali deci da objašnjavamo zašto čika viče na tetu ili se ona dva mladića tuku nasred ulice. Samim tim, i neka sledeća generacija koja dolazi neće biti toliko nervozna i neće imati loše navike svojih matoraca. Dok se sve to ne desi, uživajte malo sa porodicom i prijateljima. Ostavite mobilni telefon dok provodite vreme sa onima koji su vam dragi. Oni će to znati da cene i da vam vrate nekom pozitivnom energijom, koja će vam biti lekovita – ako ne na duže staze, bar za sutra.

    Izvor: BIZLife magazin

    What's your reaction?

    Komentari

    Ostavite komentar

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

    developed by Premium Factory. | Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

    MAGAZINE ONLINE