Pridružite se poslovnoj zajednici od 20000 najuspešnijih i čitajte nas prvi

    Može li Srbija da privuče lovce iz EU?

    Mađari od lovnog turizma zarade više od milijardu evra godišnje, Hrvatska ostvari prihod od oko 180 miliona evra, a Srbija prihoduje tek oko pet miliona evra, piše Danas.

    Ovaj podatak je utoliko više obeshrabrujući ako se zna da ta svojevrsna fabrika na otvorenom raspolaže velikim potencijalom i zanimljiva je za oko 6 miliona lovaca koliko se procenjuje da ih ima u EU. Naime, Srbija ima 321 ustanovljeno lovište, čija ukupna površina premašuje sedam miliona hektara, a na listi najpoznatijih lovnih destinacija svakako su Karađorđevo, Golija, Stara planina, Apatinski rit, Deliblatska peščara, Morović, Cer, Deli Jovan, Rtanj…

    Ipak, lovom ne može da se bavi baš svako. O tome koliko je lov skup sport govori i podatak da za lovni vikend treba izdvojiti, u proseku, oko 2.800 evra.

    Na listi najpoznatijih lovišta u Srbiji su: Deliblatska peščara, Karađorđevo, Golija, Crni Lug, Deli Jovan i Alija kod Negotine, Stara planina, Zlotske šume kod Bora, Apatinski rit, Bosut i Bosutske šume Apatin, Bođanski rit Bač, Donje podunavlje, Jaruge, Kamarište, Karakuša, Karaula, Koviljak, Koviljski rit, Krivaja, Neoplanta i Gornji Srem, Plavna i Ristovača, Stara Tisa i Ajlaš, Subotičke šume, Varoški rit, Vršačke planine, Beogradski rit, Trešnja, Cer – Vidojevića, Boranja, Zapadno-Moravsko lovište Čačak, Južni Kučaj, Kukavica, Kacer-Zeleničje i Valmište, Sokobanjska lovišta, Veliki Jastrebac, Severni Kučaj, Timočke šume, Rtanj, Toplica, Sokolovica i Sumata, Šargan i Južna Morava.

    Izvor: Danas

    Foto: Pixabay

    What's your reaction?

    Komentari

    • Aleksandar Golić

      Odgovor na naslovno pitanje je NE! Srbija nikada neće biti država sa razvijenim lovnim turizmom! Ma neće biti ni sa polu razvijenim! Na žalost, interesi države, politčara i brojnih radnika u lovstvu naginju uvek ka tome da se radi protivzakonito, ilegalno, burazorski, na crnjaka, za lične interese... Čast onima koji znaju šta je lovstvo, koji to rade savesno, s ljubavlju, pošteno i na održivim principima. 1. Ako pođem od države = političari = stranka odmah ću reći da su to ljudi koji nemaju pojma o ničem drugom osim o lovu na fotelje. Njih država, budžet, budućnost, priroda, ekologija, poljoprivreda, narod NE INTERESUJE! Prvo bi među njima (političarima) trebalo napraviti "sanitarni odstrel" (odstranjivanje škartova i bolesnih jedinki) ali ne bukvalno već figurativno rečeno. Tek kada očistimo državu od političkog šljama i bagre može se razmišljati o nekom napredku. Ali ko će nam onda ostati da vodi državu - samo šaka poštenjaka koji su savesni i pošteni ljudi. Ostali koji vrede su odavno otišli ili će uskoro otići... Čast tim poštenim političarima pojedincima koji su u manjini. 2. U srpskom lovstvu su visoko pozicionirani partijski likovi, podobni ili namešteni kvazi stručnjaci koji ne znaju ni kako se zove ženka jelena a vode naše lovstvo... Primer za to su čistke koje su političari nad stručnjacima radili u "Vojvodinašumama" godinama u nazad. Gazdovanje lovištima je često van kontrole jer je sama organizacija ponekad inertna na dešavanja koja su suprotna interesima napredka lovstva. Čast izuzecima! 3. Lovokrađa i Krivolov (dva različita termina) su u Srbiji DOZVOLJENI jer nisu sankcionisani u skladu sa Zakonom. Šta to znači u praksi - uhvate te u lovištu u krivolovu ili lovokrađi i na sudu te oslobode jer sudstvo ne funkcioniše (jer SNS država ne funkcioniše). Čast izuzecima kojih nema! 4. Turizam je nešto u čega se pola lovaca i lovnih radnika ne razume. Lovni turizam je u svetu drugi najisplatljiviji vid turizma (posle nautičkog) ali šta to vredi u Srbiji. Našu zemlju vode članovi partije koji su u nju ušli iz drugih partija i tako će biti dok nas sve ne oteraju iz zemlje (sve inteligentne). Za turizam treba imati i divljač i puteve ali kulturu i poštenje. Nama u Srbiju dođe turisti iz inostranstva i njima se odstrelejna divljač prodaje po bagatelnim cenama jer samo tako deo love može da ode u privatne džepove... Zato isti lovci dolaze kod istih domaćina i prave iste smicalice u kojima profit odlazi gde ne treba. Tipično srpski. Čast izuzecima. 5. Privatizacija lovišta je idealan način kako da se sve državno uzurpira i pretvori u privatno. Pojedinci iz ili uz vlast postaju vlasnici ili upravitelji prirodnih resursa ove zemlje i oni ubiraju prihod od lovstva za sebe! Time se nanosi odromna šteta pravom razvoju lovstva koje MORA biti pod okriljem države da bi se moglo kontrolisati i upravljati njime na profitabilan način. Pravi primer loše privatizacije je upravljanje ribnjačkim lovištima Ribarskog gazdinstva Ečka gde se o lovstvu na zakonit način brinu kao o lanjskom snegu. Odluka o privatizaciji lovišta je pravi putokaz kako je država rešila da sve radi pogrešno i suprotno interesima same sebe, svojih građana, fonda divljači, očuvanja biodiverziteta, prirode... 6. Srbija je dno svakog realitija - mesto za eksperimente nad sopstvenim narodom i tu zaista nema mesta za priče o lovstvu ili nekom lovnom turizmu. Svi normalni ljudi (pošteni, odgovorni, savesni, stručni) teško mogu da rade na poslovima vezanim za lovstvo ili lovni turizam u ovoj nesretnoj državi. Zapravo mogu ako žele da za kratko vreme odlepe, obole ili da ih oteraju kao što se to meni lično dogodilo. Tužno. Za kraj da rezimiram - nije sve tako tužno i loše, ni ovde u Srbiji (=vladajućoj stranci) ni u našem lovstvu. Za 1% populacije ili lovnih radnika je stanje super i to je veoma pohvalno! Mi ostali, nas 99% treba da budemo zbog toga srećni, da ćutimo u da se divimo našim vođama zbog toga. Dobar pogled "gospodo" političari, ako uopšte znate o čemu govorim! Aleksa, diplomirani menadžer u lovnom turizmu (koji srećom svoju priliku neće dočekati u Srbiji)

    Ostavite komentar

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

    developed by Premium Factory. | Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

    MAGAZINE ONLINE