Pridružite se poslovnoj zajednici od 20000 najuspešnijih i čitajte nas prvi

    Darko Soković,

    Letnja šema

    Piše: Darko Soković, izvršni partner za strategiju i razvoj, Propulsion

    Da o odmoru strateški mislim na vreme, možda mi letnja televizijska šema i ne bi bila toliko u fokusu. Ovako, taman posla da propustim jeftini rijaliti kojim mediji nepogrešivo, umesto dubokog pijeteta, suočavanja i oprosta, svake godine kad upekne zvezda nakrcaju program – potkusuruje se ko stigne hiljadama nesrećnih sudbina iz ratova devedesetih – da čoveku presedne ne samo odmor nego i (zajednički) život uopšte.

    Ta je nesreća prošarana mnogim napisom koji u detalj pojašnjava gde su sve na Zemljinom šaru srpskog turistu zapanjili, išikanirali, prevarili, ojadili, zakinuli. Lako se poistovetim sa tužnom sudbinom neznanog sunarodnika koji je i ove godine sve karte (i pare) stavio na tih sedam ili deset dana, a sad mu je, prokletstvo, i to propalo. Kako leti ni inače nema puno vesti, na televiziji pažljivo pratim koliko se čeka na Preševu, koliko na Gradini, a koliko na Batrovcima. Jedva čekam da se s Horgoša javi zvezda letnje šeme, cenjeno subotičko ime javnog medijskog servisa – Toni Bedalov!

    No, i pored mora informacija, nije lako isplanirati more. U junu mi je u isti mah i prevruće da o poslu mislim i prerizično da ostavim sve po strani. U julu puhćem i preko volje govorim najbližima kako „leto nije što je nekad bilo”. Kad već više ne može da se diše, shvatim i da mi je teško da zamislim odmor izvan Dalmacije, a opet bih, kao, nešto novo i neponovljivo. U avgustu krene da mi gori pod nogama jer su svi već bili negde (tako mi i treba kad sliku o svetu gradim s društvenih mreža) i onda uvek spadnemo na par dana u septembru. Pa ipak, kako planirati kad cene divljaju (goriva posebno), letovi se otkazuju, koferi gube, a posao je nepredvidljiviji nego ikad?

    Ključ je, izgleda, napraviti plan značajno ranije, barem tri meseca pre nego što se otisne na put. Psiholozi kažu da, što nam je nešto vremenski dalje, to možemo apstraktnije i odlučnije da se tome posvetimo. Ovako, vidim na svom primeru, vreme za odmor se galopirajući približi, pa kud ću, šta ću, na kraju zamalo nigde i ne odem. Kada misli na vreme, čovek može da mašta o uživanju koje ga tamo čeka, a tek neposredno pred odlazak da pusti da na dnevni red dođu logistički problemi. Čini se da je to jedina poštena raspodela izazovâ u vezi s odmorom, pa zašto je sebi ne bismo priuštili?

    Naš zakon propisuje dvadeset (radnih) dana odmora, no malo ko na liderskoj poziciji sve to iskoristi. Uzmite barem punu sedmicu – savet je eksperata za ljudske resurse i dobrobit zaposlenih, poput dr Arta Markmana sa Univerziteta u Teksasu.

    I on i drugi objašnjavaju ovo samorazumljivom istinom: dan-dva će vam trebati da se „odlepite” od svakodnevne radne rutine, da popusti stres oko imejlova i poziva i da konačno možete da se naspavate. Ima nešto i u saznanju da povratak nije tu, iza ugla, nego da ste i sutradan, i dan nakon toga, i dan-dva posle i dalje na odmoru. Jedino takav odmor zaslužuje da se odmorom zove. Na vreme najavite kolegama i klijentima odlazak, da znaju kome da se obrate u vašem odsustvu, da tako budu sigurni da vam je posao svakako prioritet, čak i kad niste tu. To će vam omogućiti da ne obraćate toliko pažnje na telefon jer znate da ste sve ostavili (valjda!) u sigurnim rukama. Pa čak i da vaši saradnici ne umeju sve sami, možda se i vi i oni iznenadite njihovim kvalitetima koje su otkrili kad su situacije kad prosto vas nije bilo tu to od njih zahtevale.

    Ilustracija, Katarina Šašović, Propulsion

    Ilustracija, Katarina Šašović, Propulsion

    Konačno, u direktnoj vezi s ovim je i fizičko izmeštanje. Nemojte ponoviti moju grešku! Kako posao traži da stalno putujem, pomisao na dugu vožnju, let avionom ili neki fini hotel obavezno mi izazove asocijacije na rad i obaveze, pa mi se prvih nekoliko dana odmora uglavnom nigde i ne ide. Tad me preplave svakodnevne sitnice za koje nikad nemam vremena: da skoknem do banke, da kupim samo još ovo za stan, da operem auto, te tako završim umoran od odmora. A još kad se kod kuće setim da treba roletna da se zameni (eno nove u ostavi), da na terasi ima da se gletuje ili da bi valjalo neko da pogleda mašinu jer se čudno čuje centrifuga, najradije bih se vratio na posao.

    Da ne biste zapali u vrzino kolo ostanka kod kuće kao ja, setite se da i istraživanja pokazuju da je promena krajolika važna.

    Odsustvo s posla povećava otpornost i prilagodljivost, što nam olakšava da se nosimo s neizbežnim stresom.

    Odmor pruža perspektivu novih rešenja za poslovne i privatne probleme i daje priliku da ostvarimo i neke druge životne ciljeve, poput ispunjujućeg vremena provedenog s porodicom i prijateljima ili, prosto, „da vidimo sveta”.

    Imao sam neobično zadovoljstvo da na važnom projektu sarađujem sa Tonijem Bedalovim. Tad sam video da on na kvalitetu svojih izveštaja brižljivo radi stalno, a ne samo leti, kada blista na RTS-ovim programima. Takav treba da bude i odmor: ozbiljan poduhvat koji se cele godine pažljivo gradi, a u letnjoj šemi samo – kvalitetno realizuje. 

    Izvor: BIZLife Magazin

    What's your reaction?

    Ostavite komentar

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

    developed by Premium Factory. | Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

    MAGAZINE ONLINE