Pridružite se poslovnoj zajednici od 20000 najuspešnijih i čitajte nas prvi

    Do roditeljstva uz pomoć medicine

    Proces vantelesne oplodnje je emotivno i fizički zahtevan i svi parovi koji kroz njega prolaze predstavljaju jednu malu pobedu ljudske volje i snage – govori za BIZLife magazin dr Nebojša Zečević, direktor Specijalne ginekološke bolnice za lečenje steriliteta Beograd.

    • Sve je više intervencija, procedura i tretmana iz oblasti estetske hirurgije koji ženama garantuju „drugu mladost”. Kada govorimo o „drugoj” ili „produženoj mladosti”, kakva je situacija u reproduktivnoj sferi? Postoje li tu neke intervencije, terapije, suplementi, inovativne metode?

     

    Kada govorimo o tretmanima koji bi doveli do poboljšanja reproduktivnog potencijala žena, čije godine predstavljaju jednu od glavnih prepreka ka ostvarivanju trudnoće, oblast koja za sada najviše obećava jeste regenerativna medicina. Veliki broj procedura je u fazama neophodnih ispitivanja, a metoda koja poslednjih godina privlači možda i najveću pažnju jeste rejuvenacija ovarijuma, odnosno podmlađivanje jajnika. Reč je o medicinski prefinjenom postupku čiji je cilj povećanje ovarijalne rezerve, tj. količine jajnih ćelija u jajniku.

     

    To se može postići na nekoliko načina, npr. posebnom stimulacijom matičnih ćelija iz ovarijuma, čime se one transformišu u funkcionalne jajne ćelije. Međutim, ono što je zajedničko za ovaj pristup i za slične tipove terapeutskih procedura jeste to da oni nisu u potpunosti ispitani, jer i dalje ne postoje jasni i precizni podaci koji bi bez sumnje potvrdili značaj i uspešnost ovakvih tretmana.

     

     

     

    • Realnost nam pokazuje da se žene kasnije odlučuju za materinstvo i da je sve veći broj onih koje tu ulogu ostvaruju u tridesetim, pa čak i bliže četrdesetim godinama. U pojedinim zemljama, poput Češke, granica za vantelesnu oplodnju je podignuta na 49 godina, dok je kod nas do 43. godine. Da li je to pokazatelj da biopotpomognuta medicinska oplodnja nije pomodarstvo ili hir, već realan problem sa kojim se sve veći broj parova suočava?

    Tako je, sve je više žena koje se, iz različitih razloga, sve kasnije odlučuju za materinstvo. Ono što predstavlja zadatak ustanova poput naše jeste da izađemo u susret ljudima koji žele da ostvare potomstvo a koji, zbog zdravstvenih prepreka, posvećenosti karijeri ili iz drugih razloga, imaju poteškoća sa postizanjem roditeljstva. Moram samo da napomenem da ta granica od 43 godine važi samo za postupke vantelesne oplodnje koji se finansiraju iz Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje i da je moguće ući u program bez obzira na to ograničenje.

    Svakako je šansa manja posle 43. godine, ali ona i tada postoji, a šansu nemaju samo oni parovi koji odustanu.

    • Parovi koji se odlučuju da uđu u proces VTO uglavnom o tome nerado govore, jer je kod nas to, nažalost, još uvek neka vrsta tabua ili stigme. Ipak, i u takvoj atmosferi „ćutanja” svako od nas zna barem jedan par koji je prošao ili prolazi kroz proceduru. Možemo li govoriti i o svojevrsnoj „pandemiji” reproduktivnih izazova i šta je glavni krivac za to?

    Proces vantelesne oplodnje i dalje nosi određenu dozu stigmatizacije kod nas, ali se stanje prilično popravilo poslednjih godina, upravo zbog toga što sve više ljudi ulazi u ovaj proces, pa se na taj način mit i strah od „začeća iz epruvete” umanjuju. Sve je više parova koji su postali roditelji na ovaj način, a to prirodno dovodi do normalizacije cele procedure.

    A „glavnih krivaca” ima napretek. Najveći prirodni neprijatelj ostvarivanju potomstva kod oba pola jesu godine. Tu su i razni faktori koji su posledica načina života koji vodimo: nezdrava ishrana, pušenje, preterano konzumiranje alkoholnih pića, visok nivo stresa, smanjena fizička aktivnost itd. Nažalost, u velikoj meri smo izloženi i toksičnim supstancama u svakodnevnom životu, od voća i povrća tretiranih velikim količinama pesticida, pa do raznih hemijskih supstanci koje se nalaze u plastici (npr. bisfenoli). Svima im je zajedničko da remete hormonsku ravnotežu u organizmu, što se negativno odražava na plodnost.

    • U medijima, čini se, nije toliko zastupljena tema muškog steriliteta? Koliko savremeni, brzi tempo života utiče i na muškarce?

    Muški sterilitet je procentualno podjednako značajan faktor kao i ženski. Savremeni način života, svakako, doprinosi ovome, a uz prethodno nabrojane činioce možemo pomenuti još jedan, koji je direktna posledica modernog načina življenja, a to je preterano korišćenje mobilnih telefona. Dr Džesika Adams, specijalista za muški infertilitet, sa svojim saradnicima je još 2014. godine objavila jedan revijski naučni rad u kojem je obuhvatila sve dotadašnje studije vezane za ovu problematiku, kojim je nedvosmisleno pokazano da korišćenje mobilnih telefona smanjuje pokretljivost i vijabilnost spermatozoida i time utiče na plodnost.

    Važnost naučnih ispitivanja je nezaobilazna u borbi današnjeg društva protiv „pandemije” neplodnosti, pa smo i mi u Specijalnoj ginekološkoj bolnici Beograd počeli da se bavimo naučnim radom. Trenutno ispitujemo efekte raznih metala – kako toksičnih tako i esencijalnih – na plodnost muškaraca i žena. Nadamo se da ćemo svojim radom doprineti opštem razumevanju reproduktivnog zdravlja.

    • Iako je kod procesa VTO nezahvalno govoriti o procentima uspešnosti i predviđanjima, šta je to što žene, ali i njihovi partneri, mogu da urade da bi, ako ne povećali šanse za uspeh, onda što bolje pripremili organizam?

    Kako bi se organizam što bolje pripremio za proces VTO, neophodno je osloboditi se štetnih navika koje imamo, kao što su pušenje, unošenje kofeina i alkohola u organizam, ili ih barem umanjiti. Raznovrsna i zdrava ishrana je veoma važna, a metode koje dovode do smanjenja stresa posebno su poželjne.

    • U vašoj bolnici postoje i specijalni programi za žene starije od 40 godina i one koje su imale više neuspešnih pokušaja VTO?

    Ideja kojom se mi vodimo jeste da je svakom pacijentu potreban poseban pristup, uz standardne protokole koji važe za sve parove koji ulaze u proces VTO. Dakle, ono što je bitno jeste da se, u zavisnosti od godina pacijenta, istorije bolesti i prethodnih pokušaja, odredi najbolje moguće rešenje koje će u tom trenutku u najvećoj mogućoj meri povećati šansu za pozitivan ishod.

    • Koliko su važni podrška partnera i psihička stabilnost, kao i snaga oboje, u procesu vantelesne oplodnje?

    Proces vantelesne oplodnje je emotivno i fizički zahtevan i svi parovi koji kroz njega prolaze predstavljaju jednu malu pobedu ljudske volje i snage.

    Od presudnog je značaja da partneri jedno drugom budu maksimalna podrška tokom celog puta, jer se nekad dešava da do trudnoće dođe i posle više od pet neuspelih pokušaja vantelesne oplodnje. Šta bi se desilo da su odustali u nekom momentu!

    • Jedno od rešenja za žene koje nemaju dovoljno kvalitetnih jajnih ćelija (ili ih nemaju uopšte) jeste i donacija ćelija, koja se radi, recimo, u Češkoj. Da li u skorijoj budućnosti možemo očekivati uvođenje i te mogućnosti, kao i opciju banke sperme, u Srbiji?

    U Srbiji postoji banka sperme i jajnih ćelija, ali ona, nažalost, ne funkcioniše kako bi trebalo. Glavni razlog je to što izostaje finansijska naknada potencijalnim donorima. Teško je očekivati da neko „volonterski” donira svoje polne ćelije, a za žene to predstavlja poseban napor, jer one moraju da prođu kroz specijalne hormonske tretmane i operativne zahvate kako bi nekom ustupile svoje jajne ćelije. Nadamo se da će se ovo u skorijoj budućnosti promeniti i da ćemo imati jedan dobro razvijen sistem banke polnog materijala.

    Izvor: BIZLife Magazin

    What's your reaction?

    Ostavite komentar

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

    developed by Premium Factory. | Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

    MAGAZINE ONLINE