Pridružite se poslovnoj zajednici od 20000 najuspešnijih i čitajte nas prvi

    „DHL odgovara izazovima budućnosti“

    „I dalje mi je magično kao i prvog dana kada sam došao u kompaniju da nešto u roku od 48 sati može biti na drugom kraju sveta”, kaže za magazin „BIZLife” Adrijan Marli, regionalni direktor DHL-a za Jugoistočnu Evropu i Zajednicu nezavisnih država.

    „DHL ima nekoliko velikih ’habova’ u svetu i u Lajpcigu je jedan od najvećih, što je neverovatna stvar za posmatranje. Tu 50–60 aviona sleće u razmaku od nekoliko sati. Avioni se parkiraju, istovaruju, roba odlazi u veliki hangar, gde se sortira, a zatim se vraća u avion i avion nastavlja. I dalje se, posle toliko vremena, pitam kako se sve ovo dešava.”

    Kakvi su izazovi tada postojali, a kakvi su sada?

    Kada sam počeo u DHL-u, pre 24 godine, postojalo je u sistemu komunikacije nešto što se zove „uniplex” sistem, nisi mogao da pošalješ slike, dokumenta, jer si morao da koristiš osnovni sistem komunikacije. Sada tehnologiju uzimamo „zdravo za gotovo”, komuniciramo istog momenta sa celim svetom. Bilo je mnogo teže pre 20–30 godina kada je tehnologija u pitanju. Ovde, u Srbiji, počeli smo da radimo pre 27 godina i bilo je teško, sa čim smo morali da se borimo. Klijent želi da nešto negde pošalje, i to hitno. Bez obzira na to kakva je situacija u zemlji, vi jednostavno morate to da odradite.

    Razlika u tehnologiji pre 30 godina i danas veliki je izazov. Ali biznis model koji je stvoren pre 50 godina isti je, a to je da distribuiramo robu sa jednog mesta na drugo i da to uradimo brzo. Za to je potrebno imati lokacije širom sveta.

    Šta je važno za jednu kompaniju koja postoji već skoro 50 godina? Tradicija i dobra usluga ili inovacije?

    Kombinacija svega toga. Morate se koncentrisati na proizvod koji nudite i na to da taj proizvod bude najbolji mogući. I to se ne menja, bila to prva godina ili pedeseta. Živite od kvaliteta proizvoda koji nudite potrošačima. To je uvek bilo tako i nikad se neće promeniti. I moramo da imamo na umu da je DHL-ov posao da omogući klijentima da transportuju svoje pošiljke u neki deo sveta, a to rade preko nas jer im mi garantujemo kvalitet. Upravo je taj kvalitet nešto na šta se morate fokusirati. Nije sve samo u fizičkom transportu, sa klijentima se mora komunicirati sve vreme. Roba se dostavi, ali onda sledi i pitanje administracije, računa. I na tom polju se mora raditi, jer ono što želite jeste da se klijent vraća kod vas. Danas je u svetu velika konkurencija. Kada smo počeli, pre 50 godina, bili smo pioniri, niko to nije radio. Ali tokom godina pojavila se konkurencija, koja se mora pratiti, i uvek morate da budete korak ispred nje kako biste opstali.

    Koliko je internet promenio vašu industriju?

    Internet ju je promenio na najveći mogući način. Interneta nije bilo ranije, a danas on pokreće celu našu industriju, i to najviše u pogledu internet kupovine. Model koji sada ima DHL savršeno se uklapa u sve to. Četiri-pet naših najvećih klijenata nije ni postojalo pre pet godina. Pre toga smo bili u „B2B” modelu, dostavljali smo delove, dokumente i druge stvari za naše poslovne klijente. Sada neko naruči haljinu preko interneta i želi da je ima što pre. Kompanije koje se time bave ne bi mogle da rade da nema nas. Naš najveći klijent ima upravo takav posao. Na primer, žena u Srbiji vidi lepu haljinu i kupi je, a ta haljina, možda, dolazi iz Australije ili sa Tajlanda, ali ona zna da hoće tu haljinu za dva dana. Ako nemate mrežu kakvu mi imamo, taj biznis nije moguć. Ali taj biznis, zbog kompanija kao što je naša, ima velike prihode i sve više raste.

    Kako je izgledao vaš prvi susret sa DHL-om Srbija?

    Darko Babić direktor DHL u Srbiji Adrijan Marli i direktor prodaje DHL Ivan Beljić

    Kada dođete u neku novu zemlju, prva stvar koju morate da uradite jeste da slušate. Nekada se u nove zemlje dolazilo sa drugačijim stavom: „Ja znam bolje od tebe kako se vodi biznis”, ali tako se ne radi. Ja sam u Srbiju došao da slušam i, kada sam upoznao ljude iz DHL-a Srbija, znao sam da razgovaram sa ljudima koji znaju šta govore. Ja mogu da posetim neku zemlju dva ili tri dana godišnje, ali ljudi ovde moraju da vode posao. Moj zadatak je da ih podržim i da im pomognem da to urade. Ovde, u zemlji sa jako teškom situacijom, naš biznis je uspeo i postao jak, profitabilan i postao veliki deo naše mreže.

    Kakvi su vam planovi ovde?

    Mi ćemo i dalje investirati u Srbiji, jer klijentu ne možeš da ponudiš dobru uslugu ako nemaš dobru infrastrukturu. Investicije su od vitalnog značaja. I drago mi je što naša kompanija radi na tim principima. Kompanija je jaka ako je svaki deo mreže jak.

    Kada razmišljamo o investicijama, analiziramo razne parametre. Da li je drumski saobraćaj frekventniji, da li je avionski saobraćaj povećan – sve to kako bismo reagovali i pošiljke slali što brže. U svim velikim gradovima imamo isti problem, a to je saobraćaj. Naši kuriri moraju da isporuče desetine paketa u toku dana, a to mora da bude što efikasnije.

    Kakva je budućnost DHL-a? Kako vidite kompaniju, na primer, za 50 godina?

    Kada se razmišlja o budućnosti kompanije, morate se zapitati da li je vaš biznis validan, da li će biti potreban ljudima. Kada je DHL u pitanju, odgovor je uvek potvrdan. I ono što sam video, pogotovo u poslednjih pet godina sa razvojem interneta i „e-komerca”, ljudi imaju sve više zahteva. I to se neće promeniti. Biće dronova i različitih drugih novih načina prevoza, ali ćete uvek imati ljude.

    ________________________________________________________

    Izazovi

    „Jedni od najvećih izazova koji su došli sa internetom jesu takozvani remetilački faktori biznisa, a to su sajtovi gde mogu da se upoređuju cene. Može da se vidi koliko DHL naplaćuje, koliko „FeDex” naplaćuje i sl., a to se dešava kod svih proizvoda. Tako da, bez obzira na to koji je vaš proizvod, moraćete da ga prodate u takvom poslovnom okruženju.”

    Prvi posao

    „Moj prvi posao u DHL-u bio je na mestu operativnog direktora za Zapadnu Afriku, u Nigeriji, u gradu Lagosu. Bilo je to neverovatno iskustvo za mene. Moja odgovornost je bila za zapadnoafričke zemlje u kojima se govori engleski, kao što su Gana, Liberija, Sijera Leone. Neke od njih su, zbog situacije u kojima su se nalazile, bile jako teške za rad.”

    Izvor: BIZLife magazin

    Foto: BIZLife

    Piše: M.Miličković

    What's your reaction?

    Ostavite komentar

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

    developed by Premium Factory. | Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

    MAGAZINE ONLINE