
Reindustrijalizacija traži vreme, plan i novac
Za reindustrijalizaciju Srbije potreban je dugoročan plan, najmanje na 10 godina, koji ne bi trebalo da menja svaka nova vlast, a strateške grane u koje treba ulagati su energetika, poljoprivreda, infrastruktura i IT sektor, ocenili su privrednici na Kopaonik Biznis forumu.
Učestvujući na panelu o reindustrijalizaciji, predsednik MK Grupe Miodrag Kostić rekao je da je u Srbiji danas bolja perspektiva ulaganje u industriju, nego u druge grane i ocenio da će u 2014. godini, bez ozbiljnijih ulaganja, industrija teško moći da se ozbiljno pokrene.
Odgovarajući na pitanje šta Srbija može da nauči od Holandije u poljoprivredi, Kostić je rekao da se zaboravlja da je ta zemlja uložila oko 70 milijardi evra u infrastrukturu da bi ostvarivala godišnji izvoz od 70 milijardi evra.
Vojvodina ima dva miliona hektara oranica, gde treba uložiti oko 20 milijardi dolara da bi bila na nivou Holandije i da bi izvozila, umesto 1,5 milion tona žita, oko pet do šest miliona tona žita godišnje, naveo je Kostić, ističući da to zemljište u Srbiji treba opremiti za navodnjavanje i ukrupniti imanja.
Za to je potreban 10-godišnji plan razvoja agrara, koji ni jedan ministar neće smeti da dira, naglasio je on.
Kada je reč o ulaganjima u IT sektor, Kostić je kaže da bi se to isplatilo ukoliko bi bilo dugoročnih izvora finansiranja.
Što se tiče poslovanja banaka u Srbiji, Kostić je izrazio bozajan da će na kraju 2014. sve banke morati da prikažu svoja nenaplativa potraživanja, a rezultati neće biti dobri.
Milan Beko, koji je predstavljen kao predsednik kompanije Luka Beograd, istakao je da je reindustrijalizacija u Srbiji potrebna i ne postoji ozbiljnija i važnija tema od nje.
Ako hoćemo uspeh u reindustrijalizaciji, moramo da imamo strpljenje, najmanje 20 godina, a ne vreme trajanja jedne političke garniture, ocenio je Beko, navodeći primer Kine koja svoje ekonomske ciljeve postavlja na duži vremenski period, a za rezultat ima sve više dolarskih milijardera iako je komunistička zemlja.
"Mi u Srbiji smo u amputirali sve ekonomske resurse kojima raspolažemo i tome smo dosta i sami doprineli. Da li možemo više od toga? Možemo, ali ako to odlučimo na duži period", naglasio je Beko.
Govoreći o perspektivnim granama ulaganja, on je podsetio da su UN u protekloj deceniji održale brojne sastanke posvećene problemu obezbeđivanbje hrane, vode i energije, što će ubrzo biti veliki svetski problem zbog rastućeg broja stanovnika.
Odgovarajući na pitanje o isplativosti investiranja u IT industriju Srbije, Beko je rekao da je ulaganje u IT sektor budućnost i najisplativija oblast ulaganja, u kojoj Srbija skoro uopšte ne participira.
Predsednik kompanije PSP Farman Branislav Grujić, čija firma posluje u Rusiji, rekao je da je građevinarstvo jedan od pokazatelja stanja u kome se neka privreda nalazi, ocenjujući da je na ovim prostorima ostalo veoma malo ljudi koji mogu da budu konkurentni na svetskim tržištima.
Bankarski sektor Srbiji ne prepoznaje potrebe i potencijal građevinske industrije i teško im odobrava garancije za poslove, a Zakon o planiranju i izgradnji je dodatno otežao poslovanje građevinskom sektoru, rekao je Grujić.
Rusija je veoma ozbiljno tržište za građevinsku industriju, na koje se teško ulazi i opstaje, rekao je Grujić i napomenuo da se kadrovi obučavaju na terenu, na objektima, što je bio slučaj u bivšoj Jugoslaviji.
Ipak, dve do tri ozbiljne firme iz Srbije mogle bi da ugovore ozbiljne poslove u severnoj Africi vredne od 500 miliona do milijardu dolara, uz podršku i garanciju države, kao što to radi Turska, rekao je Grujić, uz napomenu da, čim počne da radi građevinska, onda se pokreće i prateće industrija.
Predsednik Udruženja korporativnih direktora Srbije Toplica Spasojević preneo je rezultate ankete sa Svetskog ekonomskog foruma u Davosu, u kojoj je 75 odsto učesnika odgovorilo da će 2014. biti u poslovnom smislu bolja od prethodne.
U Davosu je ukazano da su zemlje koje su radile na svojoj industrijalizaciji mnogo lakše prebrodil krizu, preneo je Spasojević.
Vlasnik Rudnapa Vojin Lazarević ocenio je da su energetika, poljoprivreda i izgradnja infrastrukture razvojna šansa Srbije. Njegova očekivanja od nove vlade su da bude veliki ekonomski zamajac, da odmah preuzme regulatornu funkciju i da subvencijama pomogne investicije u najisplativije i najperspektivnije grane industrije.