Pridružite se poslovnoj zajednici od 20000 najuspešnijih i čitajte nas prvi

    Šampioni ili bučne komšije?

    Verovatno jedno od najvećih rivalstava u svetu. Dva fudbalska kluba osnovana sa dve godine razlike. Stariji brat ima reputaciju trofejnog i mnogo uspešnijeg od mlađeg. Ipak, ove godine mlađi je ispred nosa ukrao najdraži pehar namenjen osvajaču Premijer lige. Od 1992. godine kada je osnovana Premijer liga u Engleskoj samo su četiri kluba, osim Junajteda, osvajala naslov prvaka: Blekburn, Arsenal, Čelsi i ove godine Siti.

    Mančester Junajted je godinama gradio reputaciju kluba koji ulaže u svoju omladinsku školu i koji se pored Barselone i Ajaksa, time ponosi kao niko na svetu. Putem od omladinca do svetske zvezde je prošao i Džordž Best, jedan od najboljih fudbalera Engleske svih vremena, Brajan Robson, Mark Hjuz, nešto mlađi, Pol Skols, Rajan Gigs, daleko medijski eksploatisaniji Dejvid Bekam, do današnjih klinaca Kerika, Evansa i Velbeka koji tek treba da se dokažu. Naravno, u svaki tim kroz istoriju su pametno dovođeni stranaci: Kantona, Blan, Larson, Solskijer, Vidić, Čičerito… Ceo sistem izgradio je tokom poslednjih 25 godina ser Aleks Ferguson.

    Sa druge strane ulice, mlađi klub iz nekadašnje engleske prestonice tekstila, nije beležio zapažene rezultate i često se dešavalo i da ispadne iz najjače lige, sve do momenta kada se prebogati šeik, vlasnik avio kompanije Etihad, nije zainteresovao da ulaže u fudbal. Nakon toga je krenulo neplansko dovođenje zvezda i smenjivanje trenera kao na traci. Konstanta je bila da su navijači Sitija stalno, i iz sveg glasa, vikali kako će baš te sezone osvojiti titulu. Tako su i od svojih ljutih rivala dobili nadimak „bučne komšije“.

    Dva fubalska kluba mogu da se posmatraju kao dve moderne komapanije s obzirom da je sport odavno prestao da bude samo ljubav i zadovoljstvo, a postao je profesija. Prema istraživanju Weber Shandwicka 63 odsto tržišne vrednosti kompanije može da se pripiše reputaciji tako da primenjeno na ovu situaciju vrednost jednog kluba nije samo u njihovim igračima već i u reputaciji.

    Osim određene emotivne vrednosti koja veže svakog navijača za njegov klub, možemo da probamo da postavimo objektivne standarde koji bi mogli da utiču na promenu reputacije Sitija, od bučnih komšija ka dokazanim šampionima.

    Neki parametri za objektivnu ocenu reputacije kako jednih tako i drugih mogu da budu:

    1. Uspeh u domaćoj ligi i dosledno prisustvo u Ligi šampiona
    2. Veliki komercijalni razvoj i popunjenost stadiona
    3. Veličina globalne baze navijača
    4. Jasno definisana poslovna strategija za privlačenje globalnih partnera

    Što se prve stavke tiče, definitivno Junajted ima i jednu i drugu komponentu mnogo bolju nego Siti. U poslednjih deset godina, Junajted je učestvovao u svim izdanjima Lige šampiona, neka je i osvajao, dok je Siti tek od pre dve sezone redovan učesnik i to ne sa velikim uspehom. U tom segmentu ne mogu da se porede. Siti, od kad je njegov vlasnik iz Abu Dabija rešio da uloži silne novce, postiže značajnije rezultate u ligi. Odnos u trofejima govori sam za sebe – 39 Junajted, a svega 9 za Siti. 1-0 za Junajted.

    Slična situacija je i sa popunjenošću stadiona. Junajted ima jedan od najvećih stadiona u Premijer ligi – 75.957 sedećih mesta, dok je Sitijev znatno manji – 47.726. Broj ljudi na stadionu iz nedelje u nedelju ne treba da se dovodi u pitanje. Popunjenost oba je 99 odsto.

    Što se komercijalnog uspeha tiče Etihad je, posle kupovine, uložio u Siti 400 miliona evra, dok u tom segmentu Junajted malo zaostaje jer je od DHL-a uspeo u ovoj izuzetno teškoj i kriznoj godini, sponzorski ugovor na sitnih 40 miliona evra, i to da im budu sponzori opreme za trening. investicija jedne od najvećih svetskih kompanija u oblasti transporta i saobraćaja ima dodatnu težinu s obzirom da je u Siti ulagao samo vlasnik. I u ovom segmentu možemo da kažemo da je Junajted bolji… 2-0.

    Jaka omladinska škola i neumorni rad bivšeg direktora kluba Pitera Kenjona tokom devedesetih doveli su do popularnosti imena kluba i igrača širom ostrva. O veličini globalne mreže navijača dovoljno govori podatak da je Junajted jedan od prvih timova koji je organizovao turneje po Aziji i na tome opasno zarađivao. Još je Bekam nosio crveni dres sa brojem 7 na leđima, a koji se prodavao kao alva kad Junajted sleti u neku udaljenu destinaciju. 3-0.

    Što se politike prema formiranju tima tiče, sa jedne strane imamo fudbalsku filozofiju Aleksa Fergusona koji svako malo izbaci nekog klinca koji za neku godinu bude ime i veličina dostojna svetske fudbalske baštine. Sa druge strane imamo Manćinija koji ima šeika nad glavom kao dvosekli mač koji će da smeni trenera posle nekoliko vezanih poraza. Srećom pa su imali strpljenja sa Manćinijem i dali mu šansu da se do kraja sezone dokaže. Vlasnik Sitija je spreman da uloži milijarde samo da brzo dobije rezultat. Kao što je Abramovič sa Čelsijem kupovao redom, tako i Arapi ne štede para samo da imaju rezultat. Znači sledeća je Liga šampiona… 4-0.

    Ovo su samo neki od parametara koju utiču na reputaciju jednog fudbalskog kluba koji je svetski poznat i čije mečeve svake nedelje gledaju milioni ljudi i raduju se i tuguju sa njihovim igračima. Na osnovu postavljenih parametara možemo da utvrdimo ko je bolji, da ne kažem ko je pobedio i samim tim kažemo Siti još ima da uči od starijeg brata dok ga ne dosegne, iako mu je uzeo titulu u poslednjih sekundama šampionata.

    Kao i kod svake druge kompanije tako i u modernom sportu reputacija se gradi strpljenjem i dugim mukotrpnim radom tako da će navijači Sitija morati još malo da sačekaju da bi im promenili nadimak i reputaciju iz „Bučne komšije“ u nešto što više podseća na šampione.

     
    Vedran Ivanković

    What's your reaction?

    developed by Premium Factory. | Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

    MAGAZINE ONLINE