Pridružite se poslovnoj zajednici od 20000 najuspešnijih i čitajte nas prvi

    10 PRAVILA Miroslava Miškovića – kako biti efikasan direktor

    Knjiga Miroslava Miškovića „Ja, tajkun“ od kada se pojavila u knjižarama u aprilu ove godine konstantno je u vrhu liste najčitanijih domaćih izdanja u Srbiji. Bez obzira koliko znali o Miškoviću i šta mislili o njemu, ova knjiga daje vam njegovo viđenje onoga što se desilo u prethodnih 30 godina u našoj zemlji, ali i kroz zanimljive priče i šta se dešavalo pre ove „burne moderne istorije“.

    Međutim, knjiga Miroslava Miškovića može se shvatiti i kao jedan priručnik za biznis u Srbiji i u njoj se može naći mnogo korisnih saveta za sve one koji žele da pokrenu biznis, ali i da svoj biznis razviju.

    Mi smo izvukli 10 pravila osnivača Delta Holdinga za sve one koji su na rukovodećim pozicijama ili vode firme, koja će im, verujemo, biti od koristi.

    Prvi čovek kompanije

    Prvo ide definicija: „Prvi čovek kompanije određuje viziju, sa saradnicima kreira strategiju i delegira odgovornost ljudima u koje veruje“, piše Mišković. On smatra da direktor firme koji se bavi operativnim poslovima čini ogromno i višestruko zlo firmi: troši mnogo vremena i energije koje bi mogao da utroši na vizije razvoja i sprečava zaposlene da rade svoj posao.

    Odnos sa zaposlenima

    Mišković nikad nije primio radnika na razgovor. „Znao sam da postoje tri razloga zbog koji radnik može da traži prijem kod generalnog direktora: da traži veću platu, da zatraži stan (u vreme samoupravljanja) ili da se žali na svog šefa. Ako ja zaposlenom odobrim povećanje plate ili mu dodalim stan, njegov šef gubi svaki autoritet, on više za radnika ne postoji. Time se narušava cela struktura rukovođenja i firma se dovodi u opasnost.“

    Jedan čovek

    Pronaći prave kadrove, uložiti znanje, energiju, vreme i , naravno, novac u njih, stvarati sistem – to je formula uspeha, piše Mišković. On kaže da se u Srbiji ne pravi razlika između vlasništva i upravljanja, a da osnivači i kada firma naraste nastavljaju da budu operativci, što je loše i po njih i po firmu. „Delta je danas sistem koji funkcioniše isto i kada sam ja tu i kada nisam“, piše Mišković.

    Tačnost

    „Volim tačnost i imao sam prilike da se uverim da je to zajednička odlika svih velikih i ozbiljnih sistema“, piše Mišković i daje primer kako se to radi u njegovoj kompaniji. „Ako je kolegijum u Delti zakazan u 9, ja ulazim u salu u minut-dva do 9, i posle mene se na kolegijum ne ulazi. Zakasnio si, ostani ispred.“ Takođe, on navodi da sastanke (kolegijume) sa svojim najbližim saradnicima zakazuje imajući u vidu njihov raspored, a ne svoj.

    Motivacija

    Mišković kaže da mladom čoveku treba pokazati da ima privlačnu perspektivu: da ga čekaju putovanja, hoteli, sastanci – jedan atraktivan i uzbudljiv život. „Ako mu to prvo pokažete, on će posle sam dolaziti na posao i subotom i nedeljom.“ Takođe, Mišković piše da mlade ljude zaposlene u Delti voli da izvodi na večere, na kojima često čuje neke njihove ideje i predloge. On piše da bi u tim slučajevima prihvatao njihove predloge i da je dovoljno bilo da mu se svidi 70 odsto te ideje. „Nikad nisam hteo da zbog trideset odsto odbijem predlog, obeshrabrim onog koji predlaže i narušim njegovu motivaciju. Sa obeshrabrenim ljudima firma ništa ne može da postigne.“

    Žene

    „Oduvek sam radije zapošljavao žene, a posebno mi je bilo važno da ih imam kao najbliže saradnike.“ Mišković piše da su žene jednostavne bolje u poslu od muškaraca. „One pokazuju više timskog duha i lojalnosti kolektivu za koji igraju. Mogu mnogo efikasnije da rade više stvari istovremeno…One su apsolutno usredsređene na cilj i dok ne dođu do njega uopšte nemaju teme i misli koje ih skreću sa puta. U muškoj ekipi je mnogo češće da proradi sujeta…“, smatra Mišković.

    Reprezentacija

    „Firma kojoj je problem reprezentacija, firma u kojoj je to velika tema, u kojoj se mnogo diskutuje o službenim putovanjima i sličnim stvarima, treba odmah da bude zatvorena.“ Mišković piše da je uvek nagrađivao menadžere koji su najviše trošili na reprezentaciju i da potpredsednici i direktori u Delti, jednostavno, moraju da idu na ručkove i večere sa partnerima kompanije.

    „Inspekcije“

    Mišković je u knjizi otkrio da je bar dva puta godišnje tajno obilazio prodavnice Maxija i „proveravao“ njihovo poslovanje, tj njihove radnike. Pominjući dva primera neljubaznih radnica koje je zatekao, napisao je da zbog jednog incidenta „maloprodaja neće propasti, ali zbog neprofesionalnog i neljubaznog osoblja hoće“. Mišković piše da nakon jedne takve intervencije šest meseci nije morao da obilazi radnje.

    Cipele

    Mišković je u knjizi otkrio da je veliki ljubitelj dobrih i kvalitetnih cipela. U vezi cipela ima i jednu poslovnu misao. „Između čistih direktorovih cipela i uspešnog poslovanja – postoji direktna veza“, piše Mišković.

    Slika firme

    „Nemoguće je da da fabrika bude uspešna, a da je travnjak zapušten, da direktor ima prljave cipele, da čuvar ne dočeka goste sa uvažavanjem. To ne ide jedno sa drugim.“

    Izvor: BIZLife

    Foto: Beta

    Piše: M.M.

    What's your reaction?

    Komentari

    • Ivo Andric

      Dajte da ja kupim C market, uzmem 20 mil iz Like Beograd....... itd A posle cu ja vama napisati kakav sam ja tajkun/ kriminalac u knizi. Umesto da velicate ljude koji su zaradili normalno, nama su kriminalci knizevnici. Eeee moj Ivo Andricu. Nisi znao da imamo jos jednog nobelovca Miska.

    • kiko pavlov

      miško je bio podpredsednik vlade ,prve kada je na vlast došao milošević.milošević je umro u hagu, a miško piše knjigu, i smeje se građanima srbije.kupio c market, napravio maxi, a onda ga prodao... i sada priča o cipelama...sa takvim licem u normalnom svetu ne bi mogao biti poslovođa prodavnic, ali ovo je srbija... nego njemu treba dati da bude ministar privrede,ili poljoprivrede, pa ako ne napravi rezultat, onda u zabelu...pa pisi knjigu...

    • Elekta

      A sto vi niste kupili bilo sta i napravili nešto ? Znate zasto? Jer niste sposobni. Tacka!!!

      • Slavko

        Bravo!! U nasoj zemlji je vecina nesposobnjakovica koji bi od dve ovce izgubili tri! I takvi najvise pljuju, pametuju, sve bi oni samo da je.....bla,bla. Samo REZULTATI su merilo uspeha svakog pojedinca. A Miskovic je za sve nas, velicina! Budimo realni

    • Milena

      Knjigu gospodina miskovica nisam procitala ali zapazanje BIZLife jesam sa paznjom. Apsolutno podrzavam gospodinov odnos prema poslovanju i zaposlenima. To jesu odlike zdravog poslovanja. Kako je dosao do kako se kaze, " prvog miliona" i sa njim otpoceo i stigao gde jeste danas, nema potrebe govoriti, nagadjati i pisati. Mnogi su dosli do novca i prvog miliona ali nisu sacuvali ni prvi milion a kamoli otisli dalje. Sa prvim milionom koji je najbitniji, mogao je da angazuje spoljne saradnike i dobro ih nagradi za izradu bitne strategije. Treba imati " kliker" u glavi i dici se visoko. Zato, ne bih imala zamerke niti pravila " smicalice" kvalitetnim u pravom smislu, kazem ma kako dosli do pocetnog kapitala jer treba imati hrabrosti i upornosti za dobre stvari ili da potonemo. Mislim da je dobar u svom poslu sto je retkost kod nas jer nekolicina ih je pa ih treba podrzati. Sve drugo, ogradjujem se.

    • Flomaster

      Tako.je Elekta. Nismo mi sposobni,ako si nam rekla svaka ti cast. Na isto mesto cemo i ja i Misko u 2 sa 2 i on sa njegovih 600 milki i ja sa mojih 60 hiljada. Samo ima jedna bitna razlika Miska za njegovih 600 milki su 2 puta kidnapovali,pretili deci,bolela je njega glava za tih 600 milki poprilicno svako jutro kad ustane. A ja za mojih 60 idem na posao nasmejan,ujutru se probudim poljubim moju zenicu u krevetu,decu ususkam ako su otkrivena i pravac posao sa osmehom. I vrlo retko me boli glava,vrlo retko.

    • Vaše ime

      TačU pravu si - za neke postupke i odluke koji vode uspehu u okolnostima u kojima je on uspeo potreban je izuzetno jak želudac i manjak pojedinih osećanja u kombinaciji sa određenim tipom promućurnosti, čime ne može baš svako da se pohvali...

    • jasna

      Mnogi ne otvore ni malu privatnu firmu, a imaju šansu. Zašto, to svako u sebi procenjuje? Rad u privatnom biznisu je suprotan od rada u javnom, tj. državnom sektoru. U privatnom poslu imate i zaposlene i njihove porodice žive od tog prihoda, pa je i odgovornost vlasnika velika. U državnoj firmi vas ne boli glava niti imate odgovornosti i ne razmišljate da li će biti ili neće biti plate...redovna je. Veliki privatnici, tj tajkuni postoje svuda i nigde ih ne vole, jer su stvorili bogatstvo. Diskutabilno je kako je kod nas to bilo, ali u svim bivšim socijalističkim zemljama je tako. Neko je gazda, a neko je radnik, to je društvena podela rada. Nekoga boli glava i želudac, a nekoga ne. Različiti smo.

    Ostavite komentar

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

    developed by Premium Factory. | Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

    MAGAZINE ONLINE