
Zašto je 40- časovna radna nedelja za neka preduzeća prevaziđen koncept?
Sve više preduzeća razmišlja o tome da bi trebalo da se ukine 40- časovna radna nedelja. A kako je došlo do toga?
Da li ste se ikada zapitali zašto radimo osam sati dnevno, pet dana u nedelji? Ili zašto učitavamo svoje kartice od 9 do 17h?
Sve je počelo od industrijske revolucije, odnosno od prelaska na nove proizvodne procese.
Pandemija promenila ugao razmišljanja
Sa promenom radnih aranžmana i obaveza tokom pandemije, preduzeća sve više razmišljaju i razmatraju kako da prerasporede svoje obaveze i promene organizaciju i način rada, pišu strani portali.
Prvobitno, ranije, fabrički radnici su radili šest dana u nedelji, i 70-časovna radna nedelja nije bila neuobičajena pojava.
Tokom 1920-ih, Henri Ford je primenio osmočasovni radni dan sa tri smene da bi svoje fabrike vodio danonoćno.
Zatim, tokom perioda „Velike depresije“, vlada je koristila 40- satnu radnu nedelju kao sredstvo za rešavanje nezaposlenosti.
To je ostalo na snazi 80 godina i danas se polako dovodi u pitanje.
Okolnosti se promenile
“Tako je 40-časovna radna nedelja bila zasnovana na jednoj osobi, muškoj koja radi za platu koju donosi kući svojoj porodici“, kaže Stefani Bolster Mekkenon, organizacioni psiholog i velnes trener.
To je dodaje, arhaični sistem jer sada većinadomaćinstava ima dvostruki prihod, odnosno bar dvoje rade osam sati ili više od toga.

Posao, kancelarija (Pixabay)
Zatim dolaze kući i ponovo rade, brinući o kući i porodici. To više nije osmočasovni radni dan, posebno za žene u našem društvu, koje često preuzimaju veći deo kućnih i porodičnih obaveza, navodi on.
Sa promenom radnih aranžmana tokom pandemije, preduzeća bliže sagledavaju svoja pravila i praksu, a radna nedelja je jedna od njih.
I vlade je traže, pa je tako Novi zakon u procedure Skupštini države Kalifornije kojim bi zvanična radna nedelja bila 32 sata za kompanije sa 500 ili više zaposlenih.
„Sagorevanje“ kao veliki problem
Tokom pandemije, “sagorevanje” je postalo veliki problem, jer su posao i porodične obaveze počele da se prepluću.
Umesto da imaju granice oko mesta gde posao prestaje i počinje život kod kuće, ljudi i kod kuće nastavljaju da rade na projektima i šalju mejlove i dodatno rade tokom celog dana – praktično, u svako doba dana i noći.
„Proširili smo ono što nauka kaže da je dobro za ljudsko telo sa 40 sati za fizički rad“, kaže Bolster Mekkenon.
Zašto kompanje preispituju 40-časovnu radnu nedelju?
Drugi razlog zašto kompanije preispituju 40- časovnu radnu nedelju je zapošljavanje.
„Rat za talente je tako konkurentan“, kaže Brajan Krop, šef istraživanja Gartnerovog odeljenja za ljudske resurse.
„Kompanije su umorne od toga da plaćaju ljudima 20% više novca da dođu u njihovu kompaniju samo da bi šest meseci kasnije otišli negde drugde za 20% više.
Oni ponovo razmišljaju o 40-satnoj radnoj nedelji i kažu: „Nećemo vam platiti više, ali ćete raditi manje.“ To je način da se privuku i zadrže talenti.“
Mnogi tvrde da kompanije imaju opcije kada je u pitanju dizajniranje kraće radne nedelje.
Na primer, to može biti četvorodnevna radna nedelja ili svaki drugi slobodan petak.
Njihovo pitanje je, međutim, sledeće: ako ljudi rade 20% manje sati, da li to znači da su 20% manje produktivni?
„Smanjenje vremena nije jednako smanjenju rezultata koji se pojavljuje dok organizacije eksperimentišu sa ovim vrstama različitih pristupa. A neke od istih studija takođe pokazuju da je manje verovatno da će odustati“, kaže Krop.
Izvor: BIZLife
Foto: Pixabay