Pridružite se poslovnoj zajednici od 20000 najuspešnijih i čitajte nas prvi

    Samo niču kladionice i restorani, a proizvodnja…

    Uprkos činjenici da je Vlada Srbije namenila za nabavku nove opreme za proizvodnju tri puta više novca nego 2015, tek svaka 18. firma se bavi se proizvodnjom, dok „cvetaju“ uslužne delatnosti.

    To potvrđuje i sekretar Sektora za preduzetništvo u PKS Branislava Simanić, navodeći da ove godine jeste otvoreno više novih radnji, ali da su to pre svega restorani, pokretni ugostiteljski objekti, frizerski i kozmetički saloni i drugo.

    „Vidimo da se mnogo više ljudi odlučuje za otvaranje delatnosti koje su uslužne, a ne proizvodne. Jedan od razloga je, doduše, manjak tražnje za određenom robom“, navela je Simanić.

    Ona je podsetila da je država usvojila Strategiju za razvoj malih i srednjih preduzeća, preduzetništva i konkurentnosti za period od 2015. do 2020. i da je predviđena izmena pojedinih zakona, čime bi se omogućilo smanjenje troškova poslovanja.

    „Planirano je i smanjenje parafiskalnih nameta kojih ima više od 100, čime bi država stimulativno uticala na sve koji se odlučuju za proizvodnju. Akcionim planom je, takođe, prediviđeno smanjenje sive ekonomije, jer nelojalna konkurencija obeshrabrujuće deluje na sve koji žele da započnu biznis“, rekla je ona.

    U Mreži za poslovnu podršku Tanjugu je rečeno da u ukupnoj strukturi od 92.000 privrednih društava u Srbiji, koja predaju završne finansijske izveštaje, tek se svaka 17. ili 18. firma bavi proizvodnjom.

    „Ulaganje u proizvodnju u osnovi je skupo, zato što se se u otvaranje jednog proizvodnog pogona ulaže između dve i po do četiri godine da bi tek nakon tog perioda počeo da donosi stabilne prihode, vraća uloženi novac i pravi neku dobit“, objašnjava direktor Mreže za poslovnu podršku Dragoljub Rajić.

    Kod usluga, međutim, potrebno je ulaganje tek nekoliko meseci, na primer u informaciono-komunikacionoj industriji, a najviše dve godine, kao što je slučaj u hotelijerstvu i nekim drugim sličnim granama, objašnjava Rajić.

    Kako kaže, u usluge je lakše ulagati i brže se dolazi do profita i zato vlade zemalja u regionu, ali i u Evropi, pokušavaju maksimalno da rasterete proizvodnju od troškova, jer se oko svake proizvodne kompanije „pravi prvi i drugi prsten kompanija koje se bave uslugama“, a onda od toga živi mnogo više ljudi.

    „Jedna proizvodna kompanija u Evropi prosečno rađa četri uslužna mala i srednja preduzeća koja tu kompaniju prate, a neke razvijenije kompanije rađaju i desetine tih kompanija – trabanata“, naveo je Rajić.

    Upozorava da Srbija ima problem sa spoljnotrgovinskim deficitom upravo zbog nedovoljne proizvodnje, ali isto tako kaže i da taj nivo proizvodnje nije dovoljan da finansira celokupan sistem države.

    On objašnjava da u strukturi naših izvoznika, od oko 1.800 firmi koje imaju plasman, više od 40 odsto plasira proizvodnju u izvoz, od čega 82 odsto izvozi u zemlje bivše Jugoslavije, tako da tek 400 ili 500 kompanija plasira robu dalje u zemlje EU i na druga svetska tržišta.

    Dodaje i da u EU od ukupnog broja malih i srednjih preduzeća broj izvoznika se kreće od 11,5 do 12 odsto, dok je u Srbiji to tek 4,4 odsto.

    Da li ste čuli za fabriku za proizvodnju ništa?

    Legendarna humoristička emisija Top lista nadrealista, koju su mnogi, zbog „kreativnog“ sagledavanja situacije neposredno pred raspad Jugoslavije, kasnije proglasili i za neku vrstu proročanske, takođe se u jednom od svojih serijala „analitički osvrnula“ na prozvodni sektor.

    Izvor: Tanjug

    What's your reaction?

    Ostavite komentar

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

    developed by Premium Factory. | Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

    MAGAZINE ONLINE