Amazon, AI

Priča o Amazon-u, veštačkoj inteligenciji i iluziji korporativne brige o ljudima

Svi koji su u biznisu znaju prvo i osnovno pravilo – sve je u tajmingu! Ne postoji slučajno objavljena vest, nema impulsa i nema spontanosti. Zato mi je jako zanimljivo da sa konsultantske strane posmatram šta se desilo u Amazonu prethodnih nekoliko dana. Kompanija je objavila da pokreće “Future Ready 2030”, inicijativu vrednu 2,5 milijardi dolara, namenjenu unapređenju veština zaposlenih – i to ne samo onih koji već rade u Amazonu. Program uključuje širenje pristupa obrazovanju, obukama iz oblasti veštačke inteligencije, podsticanje razvoja digitalnih kompetencija i mogućnost za zaposlenima da se prekvalifikuju u uloge budućnosti. Samo nekoliko dana kasnije, Amazon je objavio: otpuštamo 14.000 ljudi.

Piše: Nikola Milosavljević, Senior HR Consultant/Managing Partner @ HR Fabrika

I sada su svi u šoku sa ovom informacijom. Ali zaista nema mesta iznenađenju i konstataciji da je ovo kontradiktorna odluka. Ovo je lekcija. I to ona od koje neće pobeći nijedna kompanija u svetu, pa ni kod nas u regionu. Jer dok mi još uvek diskutujemo da li bi ljudi trebalo više da rade iz kancelarije ili od kuće, svet već premešta fokus sa pitanja gde radimo, na pitanje ko radi i što je još važnije – da li je uopšte potrebno da to bude čovek.

Veštačka inteligencija nije novitet. Ali tempo kojim menja poslove jeste

AI nije nešto što se pojavilo juče. Machine learning postoji decenijama. Chatbotovi postoje godinama. Automatizacija procesa je već deo poslovanja u mnogim industrijama. Ali ono što je novo i što menja sve jeste brzina integracije. Brzina kojom organizacije shvataju da se AI više ne posmatra kao „alat“, već kao sistem. Brzina kojom kompanije uviđaju da će veštačka inteligencija promeniti način na koji se donose odluke, organizuje rad, pokreću timovi, biraju prioriteti i vrednuju učinci.

I što je najvažnije: AI menja logiku poslovanja brže nego što ljudi mogu da se prilagode.

I zbog toga se Amazonova odluka savršeno uklapa u ovu novu realnost – Ulažemo milijarde da pomognemo zaposlenima da razviju nove veštine. Ali istovremeno smanjujemo broj ljudi koji ih ne mogu razviti dovoljno brzo. Drugim rečima upskilling nije tu da zadrži ljude. Upskilling je tu da ih zameni – ali onima koji mogu da budu konkurentni u novom sistemu. To je primarno mehanizam selekcije.

Novi ugovor između poslodavca i zaposlenog

Nekada se podrazumevalo – zaposleni daju lojalnost i stabilnost. Kompanije uzvraćaju sigurnošću. Taj model je mrtav. Nema ga! I neće se vratiti.

Danas postoji novi, prećutni, ali vrlo jasan odnos – kompanija kaže: „Ja ću ti dati priliku da naučiš.“, ali time ujedno kaže i: „Ako ne naučiš, neću te zadržati.“

To nije surovost. To je savremena ekonomija u kojoj kompanije mogu da prežive i budu kompetentne na tržištu.

Veštine koje su bile cenjene pre pet godina, danas više nisu relevantne. Diploma nije dokaz kompetencije, već samo dokaz da je neko nekada nešto učio.  A posao više nije stabilan okvir – već projekat sa rokovima, fazama i pivotima.

Svako ko ne evoluira biće sistemski zamenjen.

Da se razumemo, ovo nije dramatična najava budućnosti. To je opis sadašnjosti. Upskilling služi kao kao filter, ne kao benefit.

Zvuči lepo kada korporacije objave velike programe razvoja ljudi. Naslovi i programi uglavnom briljiraju, ali ako pogledamo dublje, ovaj potez ima jasnu svrhu – kompanija želi da zadrži one koji mogu da rade u svetu u kome veštačka inteligencija diktira tempo. I to ne sve. Ne većinu. Već one najskuplje. Najbrže. Najprilagodljivije. U tom smislu, upskilling nije poklon, već test.

A gde smo tu mi i naš region?

Kod nas se i dalje vodi debata o tome – da li je 2 puta nedeljno iz kancelarije dovoljno da se „oseti kultura“, da li je Gen Z „razmažena“ i zašto ljudi „nisu lojalni“.

Istovremeno, realnost je da su u većini sistema programi razvoja sporadični, obuke se biraju po sistemu „ko je slobodan da održi trening“, lideri i dalje veruju da „veštine dolaze iskustvom“, a ne učenjem, a HR kolege se i dalje bore da objasne da trening nije trošak nego investicija.

Sledećih 18 meseci biće presudno!

Ne 5 godina. Ne „dugoročno“. 18 meseci.

Onoliko koliko je potrebno da AI automatizuje još jedan sloj poslova, poslodavci shvate da mogu vrlo brzo restrukturirati operacije, tržište rada postane još fluidnije i kompetencije postanu jedina prava valuta.

Ko će biti najugroženiji?

Oni koji imaju usko specijalizovane, ponovljive poslove.

Oni koji rade stvari koje AI može da nauči i uradi bolje i brže od njih.

Oni kojima je poslednja novostečena veština bila pre 3+ godina.

Oni koji su se navikli da je dobar rad sam po sebi dovoljan.

Oni koji čekaju da kompanija „organizuje edukaciju“.

Oni koji veruju da se njihova pozicija podrazumeva.

Jer u novoj ekonomiji ne podrazumeva se ništa.

Šta će se ceniti u narednim godinama?

Više se neće ceniti radne navike, timski duh i fleksibilnost. Kompanije će od zaposlenih očekivati: sposobnost rešavanja kompleksnih problema, komunikaciju i uticaj, sposobnost donošenja odluka pod neizvesnošću, kreativnost i primena znanja u novim kontekstima,

emocionalnu inteligenciju i pre svega otvorenost ka stalnom učenju. To su veštine koje AI ne može jednostavno da preuzme.

I zato je vreme da budemo brutalno iskreni!

Niko ne duguje zaposlenima sigurnost. I niko ne duguje kompanijama lojalnost.

Jedina stvar koja nas štiti je naša spremnost da učimo. I to ne „kada stignemo“, ne „kada kompanija organizuje“. Već sada. Jer pitanje više nije: Šta radiš?

Nego:

Šta znaš da radiš što AI ne može?

O autoru: 

Nikola Milosavljević je ko-osnivač HR Fabrike i HR asocijacije O.U.R. HR, jedne od najuticajnijih HR inicijativa u regionu. Kroz konferencije, treninge i podkast O.U.R. HR Stories, Nikola okuplja lidere koji su spremni da govore otvoreno – o izazovima, greškama, promenama i pravim ljudima iza procesa. Kao konsultant i trener sa više od 15 godina iskustva, sarađuje sa nekim od najuspešnijih kompanija u regionu, pomažući im da unaprede svoje HR strategije, razviju lidere i stvore radna okruženja u kojima ljudi zaista žele da ostanu – ne zato što moraju, već zato što ih neko vidi i vrednuje.

Saznajte sve o dešavanjima u biznisu, budite u toku sa lifestyle temama. PRIJAVITE SE NA NAŠ NEWSLETTER

Izvor: BIZLife

Foto: Freepik/Bojan Stanić

What's your reaction?

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

developed by Premium.rs | Copyright © 2025. bizlife.rs | Sva prava zadržana.

MAGAZINE ONLINE