Pridružite se poslovnoj zajednici od 20000 najuspešnijih i čitajte nas prvi

    Ne, NEMATE prava na sopstveno mišljenje. A, evo i zašto.

    Da li imamo pravo na sopstveno mišljenje? Patrik Stouk (Patrick Stoke), australiski filozof i profesor filozofije na Dekin Univerzitetu razmatra pitanje prava na posedovanje sopstvenog mišljenja za theconversation.com. Mi vam prenosimo njegovo objašnjenje ovog problema.

    „Svake godine, pokušavam da uradim najmanje dve stvari sa mojim studentima, barem jednom. Prvo, pokušam da napravim poentu tako što im se obratim sa ’filozofi’ – malo izlizano, ali se nadam da ono ohrabruje aktivno učenje.

    [preporucene_vesti ids=“177840″]

    Drugo, kažem im nešto kao: ’Siguran sam da ste čuli za izraz da svako ima pravo na sopstveno mišljenje. Možda ste to nekome rekli kako biste zaustavili raspravu ili da biste je priveli kraju. Ali, čim uđete u ovu prostoriju to više nije tačno. Vi nemate pravo na sopstveno mišljenje. Pripada vam samo ono o čemu  možete da se raspravljate.

    Malo grubo? Možda, ali učitelji filozofije duguju svojim studentima da ih nauče kako da izgrade i odbrane argument – i da prepoznaju kada uverenje postane neodbranivo.

    Problem sa ’ja imam pravo na svoje mišljenje’ je taj da se on često koristi da odbrani uverenja koja su davno napuštena. Ono postaje prečica za „mogu da kažem ili mislim šta god ja hoću“ – a kao dodatak, svaki nastavak rasprave je nekako nepristojan.“

    Ali, prvo… Šta je mišljenje?kisobran-kisa-pix

    „Platon je pravio razliku između mišljenja ili uvreženog mišljenja (dokse) ili sigurnog znanja, i to je i dalje distinkcija na kojoj i danas može da se radi: za razliku od 1+1= 2 mišljenje sadrži izvestan stepen subjektivnosti i nesigurnosti. Ali, mišljenje varira od ukusa do pogleda na pitanja koja se tiču svih ljudi kao što su promišljenost i pogleda zasnovanih na tehničkim iskustvima, kao što su pravna ili naučna mišljenja.[preporucene_vesti ids=“85848“]

    O prvoj vrsti mišljenja se ne možete baš raspravljati. Bio bi blesav da insistiram da niste u pravu ako mislite da je sladoled od jagode bolji od čokolade.  Problem se sastoji u tome da mi implicitno uzimamo slobodu da mislimo šta hoćemo i o stvarima koje se ne tiču ukusa i smatramo da možemo i protiv imunologa i meteorologa čija se stanovišta uvažavaju.

    Meril Dori (Meryl Dorey) je vodeća žena Australijske mreže vakcinisanja (Australian Vaccination Network) koja je, uprkos imenu, snažno protiv vakcina. Gospođica Dori nema medicinske kvalifikacije, ali izlazi sa argumentom da ako je Bobu Braunu (Bob Brown) dozvoljeno da govori o nuklearnoj snazi iako nije naučnik, bi i njoj trebalo biti dozvoljeno da iznosi mišljenje o vakcinamma. Ali niko ne pretpostavlja da je dr Braun autoritet u fizici i nuklearnoj fizici; njegov posao se sastoji u tome da komentariše kako nauka reaguje na propise, a ne samu nauku.“

    Dakle, šta zapravo znači „imati pravo na mišljenje“?zene-kompjuter-citanje_pixabay

    „Ako to znači da svako ima pravo na mišljenje i da niko ne sme da zabrani ljudima da misle i govore šta žele, ova izjava je tačna ali trivijalna. Niko ne može da vas spreči da kažete da vakcine izazivaju autizam, ma koliko puta je ova tvrdnja oborena.

    Ali, ako ’imati pravo na mišljenje’ znači ’pravo da se vaši stavovi tretiraju kao merodavne istine’ onda je ova izjava pogrešna.“

     

    Izvor: BIZLife, theconversation.com

    Foto: Pixabay

    Piše: A. M.

    What's your reaction?

    Ostavite komentar

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

    developed by Premium Factory. | Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

    MAGAZINE ONLINE