Pridružite se poslovnoj zajednici od 20000 najuspešnijih i čitajte nas prvi

    Monarhija bez monarha

    Piše: Milenko Vasović

    Znam da su dvorovi puni spletkarenja, znam da monarsi mogu biti i uzurpatori, i to da je mladi kralj pobegao u London 1941. i da je u toj bežaniji jednog člana vlade ubio sanduk pun zlata, znam i za 1929. i 1903. i još štošta. Pa, ipak, o monarhiji treba ozbiljno razmisliti.

    Pre nekoliko dana u Novom Sadu je otpočelo formiranje Pokreta za obnovu Kraljevine Srbije. To je još jedan u nizu sličnih pokušaja koji će se, verovatno, istrošiti a da do izjašnjavanja naroda neće doći.

    Srbija je ove godine trebalo da obeleži 800 godina od kada je u Žiči krunisan prvi srpski kralj Stefan Prvovenčani. Krunu je dobio od ondašnjeg pape Honorija III, a država je tako prvi put dobila međunarodno priznanje.

    Srbija kao da se toga stidi. A onoliko smo se upinjali da u Nišu obeležimo 1700 godina Milanskog edikta. Nemojte pomisliti da nije trebalo, ali i Prvovenčani je zaslužio makar isti tretman.

    Neće vlastodršci u Srbiji da se pominje kraljevina, neće ni crkva, a mogla je. Kakva bi to svetkovina bila: mogla je da se napravi rekonstrukcija krunisanja, a prisutni – patrijarh srpski, pa princ prestolonaslednik, pa predstavnik Vatikana, pa krunisane glave, pa moskovski patrijarh. Svetski događaj!

    Vratimo se mi aktuelnom trenutku. Da imamo kralja, ne bi smo morali svih ovih godina da trpimo samovolju, gluposti, pa i kriminal likova poput Miloševića  Milutinovića, Tadića, Nikolića… A tek šta će nas snaći sa novim predsednikom. To će, verovatno, biti neponovljivo iskustvo.

    Koliko god da bi kralj imao pogrešnih i sumnjivih poteza, to ni izbliza ne može da se uporedi sa onim što nam je uradio Milošević, što nam je priredio Tadić, što je smislio Nikolić. Koliko su nas oni izdali, osiromašili, opljačkali  pa i obrukali. A tek se sprema …

    U Srbiji već godinama imamo uzurpatore vlasti, samozvane monarhe bez ikakvog ograničenja. Imamo vulgarizaciju monarhije bez monarha.

    Sad će neko reći, šta ovaj priča, zar bi onaj iz Belog dvora bio bolji. On ne zna ni srpski. Velika stvar, pa ni Tito nije znao.

    Pitanje monarhije ne treba nikako svoditi na personalno što vlastodršci “republikanci” obilato čine. Ustavna monarhija kakva bi Srbija mogla da bude je pre svega demokratska, pravna i socijalno odgovorna država, sa minimalnim, ali važnim ovlašćenjima krune. Takvih ima u Evropi na pretek.

    Sve što je Srbija najbolje učinila, urađeno je pod kraljevskom krunom. Imali smo najdemokratskiji ustav, imali smo dinar jednak švajcarskom franku, najveće vojničke pobede izvojevane su “za kralja i otadžbinu”. Kralj nikada nije progonio vernike i oduzimao imovinu.

    Za uspeh jedne nacije i jedne države vrlo je važan, a možda i najvažniji kontinuitet. Monarhija to obezbeđuje. Danas kontinuiteta nema, svaka vlast se ponaša kao da život i svet od njih počinju.

    Jedini ko taj društveni kontinutet drži jesu tajne službe, mračne kao najcrnja noć. I one su veliki protivnik monarhije, jer one dovode i odvode predsednike koji rade po njihovom diktatu i za njihov interes.

    Režim i službe su sve činili i čine da se monarhija u Srbiji ocrni, ismeva i predstavlja kao prevaziđena. Neke države bi našu poziciju znale maestralno da iskoriste i politički i ekonomski i turistički i markentiški.

    Na zvaničnom grbu Srbije je kraljevska kruna – i to je šizofreno. Bilo bi logično u poštenoj raspravi i na demokratski način omogućiti građanima da se ponovo izjasne: monarhija da ili ne.

    A u slučaju povratka monarhije zakonima i Ustavom maksimalno smanjiti mogućnost samovolje, diktature i korupcije od strane krune.

    Izvor: BIZLife

    What's your reaction?

    Komentari

    • zl

      Scala Motta Della Vera "Kroz uspone i padove ponizno u Veri"! Pozornica je Politika, a Narod je divni Publikum,po volji, snalažljivosti uvek na usluzi! Istorija je “na vratima” i proverava , ko mo že da udje i bude u sledećem Činu predstave, koja je u toku, a da li će ostati i koliko dugo , zavisi od aplauza i zviždanja publike! Mizanscen uvek rade već etablirani Umetnici i probrani radnici Pozorišta, sa izgledom da se taj posao mora očuvati i zato se prenosi "sa kolena na koleno” Znamo da uvek neko hoće da udje preko reda ili da I nekada nepozvan, a demokratski , referendumski?/”dum-pa-dum”/stupi na Scenu, a tada Narod vispreni,odgovara mu demokratski"/primer pred.kandidataa Šecerovski" Ii dr/ tako da tada u Državi koja se,bar javno,i do tada nije mešala u Demokratiju i njene tok, mora i hoće da pomogne preko svojih"poluga vlasti, a jedna od njih ,a medju mnogima pozvanih i prozvanih od strane "demokrata"jeste i Služba- naša ,tako i treba! Poslednji u Pozorište dolaze najvažniji od svih, demokratski izabrani Predesdnik ,Vladika , Premijer Ministri, i ostali važni ljudi u Državi! Vidimo da neko nedostaje u dekoru i “Holu naracije” – ko, moliću lepo! Monarh - Nj.K.V. sa Svitom, ako bi me neko pitao gde su, ja nemam odgovora,ni gde su bili i gde će biti! Dakle, dragi i mili naši i Vaši, svi smo sada i nikada više u ovom Životu- zapamtite To!!!! Sve što nam je predato knjigama, znanjem u “Zavet”, za neke je bila"Zavetrina i blagostanje dok traje" za ostale nas i nih, svih, primiše "Krst Sudbine" i dalje, idemo, ideš i trpiš, trpimo hrabro! Znaci ko hoće da trpi neka uvek,odlučno bira i Glasa,a ko hoće da živi neka se bori za Srbiju , bila sadašnja, negdašnja i sutrašnja Srbija - Živela i radovala se ona nama i mi njoj!

    Ostavite komentar

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

    developed by Premium Factory. | Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

    MAGAZINE ONLINE